Dugoočekivani film Eduarda Galića “Šesti autobus”, u distribuciji Duplicata, u kina stiže u četvrtak, 17. studenoga, dan uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Ulaznice je moguće kupiti na blagajnama CineStara ili online putem web-stranice: https://cinestarcinemas.hr/.

”Šesti autobus” film je o mladoj ženi koja pokušava saznati gdje, kako i zašto je muškarac iz njezine prošlosti nestao tijekom rata koji je zaprepastio Europu i svijet, rata u Vukovaru. Ova potresna drama o padu Vukovara svoje uporište ima u istinitoj priči o tzv. šestom autobusu, kojim su zarobljeni branitelji i ranjenici odvezeni iz Vukovarske bolnice, a čija sudbina nije poznata ni nakon više od 30 godina. Film je to o ljudima čija je sudbina i dalje nepoznata, o potrazi za identitetom, za vjerom, povezivanju i otkupu. Potraga za istinom na mjestu gdje je istina selektivna, neuhvatljiva, pa čak i zastrašujuća. Finalno je film o buđenju i slobodi, koji se temelji na izvorima prikupljanim više od deset godina.

Glumačku ekipu filma “Šesti autobus” predvode Marko Petrić i Zala Djuric, uz Radu Vulina, Živka Anočića, Pavla Matuškog i Ozrena Grabarića, a tu su i Arnaud Humbert, Goran Vrbanić, Josipa Anković, Ivica Lučić, Ermin Sijamija, Muhamed Hadžović, Toni Gojanović, Dušan Kovačević, Matija Prskalo, Aleksandra Balmazović, Alban Ukay, Radoslav Milenković te Borko Perić. Snimanje filma odvijalo se većinom u blizini Đakova, ali i u Vukovaru, Zagrebu, Glini i Beogradu.

Specijalni efekti, eksplozije i kaskaderi, često su bili korišteni na setu u prvom dijelu snimanja, dok su snimanja u Vukovaru, u hangaru pokraj Spomen-doma Ovčara, jednom od najpoznatijih simbola stradanja grada, obilježena velikim brojem statista. Osim u vukovarskoj bolnici, filmska ekipa imala je priliku snimati i u hangarima Veleprometa... Drugi dio snimanja dominirao je noćnim scenama koje su pratile priču zarobljenika iz vukovarske ratne bolnice nakon sloma obrane grada, i potom put na Ovčaru, i još uvijek nepoznatu sudbinu “šestog autobusa”. Snimanja u Vukovaru prikazala su ratna zbivanja tijekom pada grada, a prate priču nadahnutu stvarnim likovima i događajima koji su redatelju Galiću bili inspiracija za snimanje tog filma, na način na koji nije bio prikazan prije.

Upravo je ovakva miješana hrvatsko regionalna ekipa ono što filmu daje dodatnu vrijednost, emotivno ga čineći još snažnijim, a pojedine njegove scene daleko upečatljivijim i dubljim. Glazbu za film radili su najpoznatiji hrvatskih glazbenici, Ante Gelo i Goran Bare, za potrebe filma skladali su i pjesmu “Život kao rijeka”, koju će gledatelji filma imati priliku ekskluzivno čuti tijekom filma.

Vukovar je jedan posebni mikrokozmos, mjesto je to gdje ne postoje univerzalne istine, mjesto na kojem nisu krivi jedni, a ispravni drugi. U ratu je jedina istina ona koja se dogodi taj dan. Što više vremena prođe, sve je teže doći do prave istine: sve manje ljudi od nje ima koristi, i sve je manje onih kojima je ona zanimljiva. Upravo to je bio dodatan izazov snimanja ovog filma, gledajući više od 30 godina unatrag, pokušavajući dokučiti istinu. T.K.