Izmjenama i dopunama Zakona o vodama, koje bi na snagu trebale stupiti početkom iduće godine, propisuje se obveza poboljšanja pristupa vodi za sve stanovnike u Hrvatskoj, posebno za ranjive i marginalizirane skupine.

"U te skupine, primjerice, pripadaju socijalno ugroženi građani, stanovništvo koje živi u ruralnim područjima i područjima sa specifičnim geografskim obilježjima, kao što su brdsko-planinska područja, otoci, prometno nepovezana područja", rekli su Hini u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, koje je predlagatelj zakona. Također, pristup vodi treba se poboljšati i za izbjeglice, migrante, nomadske zajednice i druge osobe koje nemaju prebivalište ili stalno boravište na području Hrvatske i nemaju osiguran pristup vodnim uslugama putem sustava javne vodoopskrbe i javne odvodnje.

Dodatni cilj Zakona jest i spriječiti širenje zaraznih bolesti koje se prenose vodom za piće te omogućiti obavljanje osnovnih higijenskih potreba. "Cilj je i potaknuti stanovništvo na korištenje vode iz slavine, što bi trebalo smanjiti korištenje vode iz boca i druge plastične ambalaže kako bi se umanjio negativan utjecaj otpadne plastike, odnosno mikroplastike na rijeke, jezera i more", poručuje Ministarstvo.

Za provedbu tih mjera nadležne su jedinice lokalne samouprave preko nadležnog javnog isporučitelja vodnih usluga. S obzirom na to da većina jedinica lokalne samouprave ne vodi evidenciju o kućanstvima koja ne ostvaruju pristup vodi putem sustava javne vodoopskrbe, u Ministarstvu kažu da ih zakon obvezuje da popišu sve osobe bez pristupa ili s ograničenim pristupom vodi. "Podatke o tim osobama trebaju dostaviti nadležnom javnom isporučitelju koji će izraditi planove gradnje sustava javne vodoopskrbe i na temelju njih aplicirati na europska ili nacionalna sredstva kako bi riješili te probleme", objasnili su u Ministarstvu. Poboljšanje pristupa vodi za ljudsku potrošnju provodi se različitim mjerama, kao što su: izgradnja sustava javne vodoopskrbe (priključenjem na sustav), mobilnom isporukom (autocisternom i vodonoscem), postavljanjem javnih slavina na javnim površinama i javnih zdenaca, javnih crpki i drugih sličnih građevina. Izgradnja i održavanje javnih slavina, javnih zdenaca i javnih crpki, kao i osiguranje zdravstvene ispravnosti vode koja se iz njih isporučuje, u nadležnosti je jedinica lokalne samouprave koje su dužne osigurati sredstva za te namjene.



Hrvatske vode će do siječnja 2029. u elektroničkom obliku uspostaviti skup podataka koji će se redovito voditi na temelju informacija koje će im dostavljati jedinice lokalne samouprave i javni isporučitelji vodnih usluga o mjerama poduzetima za poboljšanje pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju i za promicanje korištenja takve vode. Također, i o postotku stanovništva koje ima pristup vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju. Te informacije moraju se staviti na raspolaganje Europskoj komisiji koja će pratiti napredak Hrvatske u poboljšanju pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju.

Odrednice Zakona odnose se i na procjenu rizika i upravljanje rizikom za područja slijeva vodozahvata vode namijenjene za piće. U Ministarstvu kažu da su procjenu rizika radile i dosad Hrvatske vode, ali u ograničenom opsegu, a preinakom Direktive EU-a uvodi se potpuni pristup temeljen na riziku u pogledu sigurnosti vode. Zakon regulira rizike koji nastaju na početku lanca vodoopskrbe, a to je područje slijeva vodozahvata vode za piće, dok rizike u preostalom dijelu lanca vodoopskrbe određuje Zakon o vodi za ljudsku potrošnju, koji je također u postupku donošenja.

U Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja ističu i kako je cilj Zakona utjecati i na smanjenje gubitaka vode, čime bi se posredno smanjila i cijena vode. “Prosječni gubici vode u Hrvatskoj iznose oko 49 posto. Najveći gubici generiraju se na zadarskom, splitskom i šibensko-kninskom području te na ličko-senjskom i zagrebačkom području”, ističu u Ministarstvu.