Osijek
IVAN LJUBAS I SLAVKO LIJIĆ NIŽU TROFEJE

Osječki policajci najspretniji na motociku, nekad voze i presretače
Objavljeno 6. listopada, 2022.
Dvojica su osječkih policajaca sedam puta pobijedila u vožnji spretnosti

Na nedavno završenom Memorijalu Šime Buzov, na kojemu se prometni policajci iz cijele Hrvatske natječu u vožnji spretnosti, dvojac iz PU osječko-baranjske - Ivan Ljubas i Slavko Lijić, osvojio je ekipno prvo mjesto. Memorijalu koji se održava već dvanaest godina, a od 2015. nosi naziv po policijskom službeniku PU splitsko-dalmatinske Šimi Buzovu, koji je 26. rujna 2014. godine smrtno stradao u prometnoj nesreći kod Starigrada, putujući službenim motociklom na natjecanje u Pulu, u pojedinačnoj su konkurenciji osječki policajci također bili najbolji - Ivan Ljubas osvojio je prvo, a Slavko Lijić drugo mjesto.



Prvi na intervencijama


- Svaki put kada smo nas dvojica sudjelovali na Memorijalu, a prvi put to je bilo na drugom memorijalu u Splitu, osvojili smo prvo ili drugo mjesto. Godinu kasnije, u Zagrebu, također smo osvojili ekipno prvo mjesto, pa smo pehar poklonili supruzi našeg poginulog kolege po kojemu je ovaj memorijal i nazvan. U osam godina kako sudjelujemo nas dvojica sedam smo puta osvojili ekipni pehar - govori nam Slavko Lijić, pokazujući nam ponosno trofeje koje su do sada osvojili.

Ljubas, rodom iz Valpova, punih petnaest godina radi u policiji, od kojih je 13 proveo na motociklu te Višnjevčanin Lijić koji je od 12 godina u službi deset na dva kotača, na razgovor su došli s pohvalnicama PU osječko-baranjske, koje su dobili u povodu Dan policije, jer su zalaganjem i ponašanjem ostvarili radne rezultate koji su pozitivno utjecali na kvalitetu rada i ugled službe.


- Radni dan policajca motociklista traje 12 sati (rade u smjenama, nap.a), i karakteristično je da smo uvijek prvi na svim intervencijama zbog naše mobilnosti. Zadnji je datum kada sjedamo na motocikle 1. studenoga, a sezonu otvaramo, ovisno o vremenskim prilikama, tijekom ožujka. No tijekom zime obojica sjedamo u presretače, ili smo u patroli. Naš je posao i upravljanje cestovnim prometom, što uključuje i pisanje kazni. Nekima to nije drago, ali, eto, i to nam je u opisu posla - kaže nam kroz smiješak Ivan Ljubas.

Memorijal je ove godine okupio 40-ak najboljih policijskih motociklista, po dva iz svake policijske uprave i dva iz Mobilne jedinice prometne policije. Podno pulske Arene policijski su službenici na motorima težine oko 300 kilograma pokazali svoja znanja i vještine na posebno priređenom poligonu, a sve pod budnim okom sudaca koji su svaku pogrešku kažnjavali negativnim bodovima.

- Natjecanje se održalo na poligonu s preprekama, gdje je cilj proći u najbržem vremenu i sa što manje pogrešaka. Vozi se u dvije vožnje. Druga je vožnja zbog pljuska koji se dogodio nekoliko minuta prije bila zahtjevnija, pa su i rezultati bili slabiji za nekoliko sekundi, jer vremenski uvjeti utječu na brzinu kojom se prelazi poligon. Poligon u Puli sastojao se od slaloma, prelaska preko grede, prolaska kroz tunel, osmice, izlaska iz osmice, prebacivanja čunja, zatim hvatanja nogom karike koja se stavlja na štap, izmicanja loptice STOP tablicom i, na kraju, prelaska preko klackalice. Otkad idemo na Memorijal, mislim da nikada nismo vozili identični poligon, nego su oni svake godine drukčiji - ističe Ljubas.

Ljubav prema motociklima njeguju još od rane mladosti, obojica su već sa 16 godina imali položenu A-kategoriju, što je olakotna okolnost ako želite voziti motocikl u policiji, ali nije nužno. Naime, ako netko od policajaca ima želju, šalje ga se na Akademiju i tamo može završiti potrebnu kategoriju, naravno ako nedostaje tih radnih mjesta. Ivan u slobodno vrijeme vodi računa o svojem ljubimcu Enduro terenskom motociklu KTM-u.

Ljubav prema motoru


- Meni su roditelji uplatili A kategoriju kad sam imao šesnaest, nakon toga sam položio i B-kategoriju, kada sam postao punoljetan. Oduvijek sam htio, još na Akademiji, u policiji ili voziti motor, ili biti u interventnoj. No ljubav prema motoru je prevladala, pa kad se otvorila prilika, jer bio sam od 2010. tri godine u Bujama, u Istri, gdje sam također vozio motor, prijavio sam se i dobio premještaj u Osijek. Moj je prvi motor bila Gilera od 50 kubika, no nakon toga nisam više imao vlastiti motocikl - kaže Lijić.

Nekada, točnije do prije pandemije, svako su se proljeće u Osijeku održavala preliminarna natjecanja na Sportskm aerodromu u Čepinu, gdje su se okupljale brojne motoudruge iz Slavonije, koje su organizirale natjecanje na kojima je sudjelovala i PU osječko-baranjska. Nekoliko su godina zvani i kolege iz ostalih slavonskih županija, pa su organizirana mala regionalna natjecanja, no kako Ivan i Slavko svake godine kući dolaze s osvojenim peharom, kroz osmijeh nam kažu: "Nema potrebe za lokalnim natjecanjem, jer se zna tko ide na Memorijal."

Nikola Kučar
ANEGDOTE
”Nagledao sam se u službi svega i zatekao se u mnogo zanimljivih situacija. No najradije se sjetim jedne situacije otprije nekoliko godina, kada sam patrolirao u središtu grada. U blizini Trga Ante Starčevića zaustavio sam automobil koji je vozio mnogo brže od dopuštenog. Ispostavilo se da je jedan budući tata žurio u bolnicu, jer mu je žena bila u trudovima. Na kraju sam ih otpratio do KBC-a kako bi stigli što brže, jer je gospođa bila pred porođajem. Stigli smo na vrijeme”, priča Lijić.

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike