Tridesetdvogodišnja Slavonka osuđena je na uvjetnu kaznu zbog slanja ilegalnog duhana poštom. Općinski sud u Osijeku nepravomoćno ju je proglasio krivom jer je od 8. kolovoza 2013., do 14. travnja 2015., u mjestu na osječkom području objavila oglas o prodaji duhana na internetskom portalu. Tako je pronalazila kupce i s njima dogovarala količinu i cijenu, a zatim po zaprimljenim narudžbama na adrese kupaca na području Hrvatske, putem Hrvatske pošte poslala ukupno 332 pošiljke rezanog duhana različitih pojedinačnih težina i bez duhanskim markica Ministarstva financija Republike Hrvatske. Kupci su joj, prilikom preuzimanja, isplatili ukupno 43.565 kuna.

Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku sudu je podnijelo optužnicu protiv 32-godišnjakinje 19. veljače 2016. godine, nakon čega ju je 3. siječnja 2018. godine sud proglasio krivom i osudio na osam mjeseci zatvora, koju je zamijenio radom za opće dobro na slobodi. Odlučujući po žalbi, sud drugog stupnja 30. siječnja 2020. godine prihvatio je žalbu okrivljene, ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku tužitelj je, umjesto 400 naveo 332 pošiljke, a umjesto iznosa od 123.186 kuna naveden je novi iznos od 43.565 kuna. Kako se radi o kaznenom djelu za koje je zapriječena kazna zatvora do pet godina, odvjetništvo je zatražilo od suda da izrekne kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje od dvije godine, što je sud i prihvatio.

Slavonka je priznala krivnju, prihvatila predloženu kaznu i sudu pokazala uplatnicu na iznos od 43. 565 kuna, koji je već uplatila u korist državnog proračuna. Pročitan je i iskaz njezina supruga iz kojeg proizlazi da su živjeli u kući s njegovim djedom i bakom, i njihovom djecom. On s djedom, koji je u međuvremenu preminuo, nije baš bio u najboljim odnosima. Zna da mu je supruga rekla da joj djeda daje neke pakete koje mora nositi na poštu, no nije znao o čemu se radi.



Njegov djed inače se bavio proizvodnjom biljnih likera, i to je prodavao. On se znao koristiti internetom, a drži da je supruga to morala napraviti prema njegovom zahtjevu, jer nisu imali gdje živjeti. Djed je s njima ostao sam živjeti jer je baka preminula. Supruga mu je rekla da pakete koje njegov djed zahtijeva da odnese na poštu ona šalje. Njemu to nije bilo čudno, i smatrao je da to tako mora biti.

- Djed je bio teška osoba. Pozvao nas je da živimo kod njega i da ćemo nakon njegove smrti dobiti kuću, što se i dogodilo. Supruga je bila kod kuće i nije bila zaposlena, brinula se o nepokretnoj baki dok je bila živa, a kada je djed išao u toplice i bio izvan kuće, ona se javljala na telefon - ispričao je suprug 32-godišnjakinje. Dodaje kako nisu imali nikakve koristi od toga što je djed prodavao robu putem pošte, oni su plaćali režije, samo je nekada rekao da ne moraju platiti, a znali su snositi trošak i njegovih posjeta u toplicama. Kada je djed bio u toplicama supruga je primila novac i predala djedu.

Unuk nije znao, niti je smatrao bitnim tko je bio naslovljen kao primatelj novca kada bi ga poštar donosio, no sav novac predavan je djedu. Nisu imali nikakav uvid na što je djed trošio novac, niti danas zna što je iza njega ostalo, jer ostavinska rasprava još ni danas nije provedena, iako je preminuo 1. siječnja 2017. godine. Nema pravila koliko često bi njegova supruga nosila pakete na poštu i koliko bi često poštar donosio novac, nekada bi to bilo dan za danom, a nekada ne bi bilo i više od desetak dana. Kod njegovog djeda znali su dolaziti neki ljudi, najviše susjedi. Djed je bio pokretan i kretao se bez ikakvih problema, bio je dobrog zdravlja, ali iznenada je umro od srčanog udara.