Osijek
EMOTIVAN OPROŠTAJ U RETFALAČKOJ ŽUPI

Župnik koji je svoje župljane vodio u kino, molio i plakao s njima
Objavljeno 25. kolovoza, 2022.
Učili smo, upoznavali i produbljivali katoličku vjeru na svježiji pastoralni način, zahvalni su vjernici vlč. Ivici Martiću

Dekretom o razrješenjima i imenovanjima svećenika u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, u sedam se župa dvaju osječkih dekanata događaju promjene i u službu dolaze novi župnici i/ili župni vikari. Retfalačka župa Uzvišenja sv. Križa u Osječkom zapadnom dekanatu, osnovana 1961. godine i prema broju župljana jedna od najvećih u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, na nedjeljnim se misama zahvalno oprostila, nakon šest godina, od župnika vlč. Ivice Martića i župnoga vikara Krešimira Iljazovića koji je godinu dana bio desna ruka župniku i pastoralni voditelj ministranata.



Župljani su duže vrijeme u molitvi preporučivali župnika Ivicu da ga Bog po majčinskomu Gospinu zagovoru osnaži zdravljem i novom pastoralnom zauzetošću, no Božja Providnost daruje župi novoga župnika, vlč. Ivana Jurića i vikara mladomisnika Florijana Zagorščaka. Uvođenje u župničku službu bit će u nedjelju, 28. kolovoza.

"Revolucionarne promjene"


Tužni su odlasci i Retfalčani će pamtiti dan kada su skupa sa svećenicima plakali slušajući zahvalne oproštajne govore uz darivanje, jer, doista, dolaskom vlč. Martića u župi su se dogodile "revolucionarne promjene", procvjetao je pastoralni rad, osobito s bračnim parovima, u crkvi uvijek punoj vjernika.

- Skupa smo, osluškujući poziv izvezi na pučinu, plovili šest godina. No, došlo je vrijeme da se lađar odmori u luci…Bogu zahvalni za trenutke vašega služenja, radosni smo što svatko, u svojemu poslanju žive Crkve djelima ljubavi u župnoj obitelji, može opisati župnika Ivicu riječima: odgovoran, revan, brižan, poticajan, ozbiljan, kreativan, dosljedan, suosjećajan, nasmijan i tužan, emotivan, naš mudri učitelj običan, a neobičan; u Kristu i po Kristu naš brat Ivica, velik u evangeliziranju, malen u kućnim papučama kod obitelji u pastoralu braka i obitelji u župi i u Osijeku. Zauzeto ste gradili "vidljivu i nevidljivu Crkvu". Vidljivu u uređenju crkve i pastoralnih prostora, oplemenjivanju interijera, sagrađenoj župnoj kući, no najvažnije podizali ste iz temelja, zidali i nadograđivali živu Crkvu, a to smo svi mi. Učili smo, upoznavali i produbljivali katoličku vjeru na svježiji pastoralni način i s udivljenjem slušali Vaša razmatranja Božje riječi u gorljivim susretima sa živim Bogom, takvima da mijenjaju, bude srca i pozivaju na svetost. Vaše su propovijedi iz vrela osobne kontemplativnosti uronjene u provedbu socijalnoga nauka Crkve, svima lijek, dragocjena duhovna obnova! Doista, mladomisničko geslo Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! oživotvoreno je u služenju, kroz djela ljubavi i milosrđa. Kao pastir dobri, niste prezali kada nas je trebalo upozoriti na nepravilnosti uvučene u naše živote", rečeno je, između ostaloga, u zahvalnom župnom oproštaju pod misom.

Neumorni "ribar ljudi"


Čulo se po čemu je vlč. Ivica Martić drukčiji: sa župljanima je slavio svoj svećenički jubilej, rođendane, blagdane, ispraćao i dočekivao nove godine, udjeljivao svete sakramente, slavio misu čak i u autoservisu, išao u kino, pratio Gospin kip ulicama i u vožnji rijekom Dravom. Također, "provjetrio" je župu dobrim ostvarenim namislima, potaknuo zajedništvo kroz osnivanje novih župnih skupina, bio domaćin župljanima i bogoslovima, učitelj i suradnik župnim vikarima i đakonima, poticatelj novih duhovnih zvanja, promicatelj kulture u župnomu životu, neumorni ‘ribar ljudi‘, suradnik retfalačkih vatrogasaca, misionar siromašnima, pažljivi duhovnik redovnicama. "Preživjeli smo i najteža vremena korone, kušnje i izazove, kada su crkvena vrata bila zatvorena, ali ne i vaše srce za Isusa i za nas župljane! Tada smo zajedno molili (elektroničkim on-line prijenosima), i bili duhovno povezani... S vlč. Ivicom doživjeli smo školu Ljubavi s trpećim Kristom i radost Uskrsnoga jutra! Postupno ste unijeli ‘revoluciju‘ u župu – radionicu ikonopisa, pa čudesne ikone sjaje u našoj crkvi; ugostili smo brojne ansamble, vrsne propovjednike, ustrojili evangelizacijsku župnu školu Rastimo u vjeri, upoznavali se jedni s drugima, osjetili Vas kroz ogledni informativni i formativni župni listić koji je čitan diljem osječkih župa, sve novo! S vama smo postali prepoznatljivije župno lice Kristovo u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Neka Vam je sretno, ma gdje, jer s Gospodinom jeste - rečeno je u oproštaju.

Obojici, vlč. Martiću (dekretom mu je dodijeljeno jednogodišnje bolovanje), i vlč. Iljazoviću (služit će u Valpovu), zahvalili su: Redovnička zajednica Sestre naše Gospe, župno Pastoralno i Ekonomsko vijeće, tri župna zbora, župne katehete i vjeroučitelji, liturgijski čitači, ministranti, djelitelji svete pričesti, skupljači milostinje, Župni Caritas, Zajednica sv. Marte, Zajednica Milosrdni Otac, Zajednica Vjera i Svjetlo - Plamen ljubavi, bračni parovi Zajednice bračnih susreta, molitelji Pokreta žive krunice i župni štovatelji Marije Majke Triput Divne. Na kraju misa, klečeći župnikov molitveni poklon pred oltarom Gospina kipa, ganuo je mnoge koji su molili za zdravlje 45-godišnjeg vlč. Ivice, i zahvalili što je župa bila dio njegovih 19 godina svećeništva.

Odlazak iz obitelji


- Osjećao sam se ovdje kao kod kuće, volio retfalačku župu svim srcem koja je, doista, na ponos našoj Nadbiskupiji. Doživjeli smo mnogo toga, rečenog i u govoru župljana na oproštajnoj župnoj misi: zajednička slavlja i hodočašća, nevolje zbog “zatvorenih vrata crkava”, duhovne obnove. Doista, bilo je jako lijepo. Postoje stvari mnogo veće i jače od nas. Jako je teško kada član obitelji treba otići iz svoje obitelji, i meni je osobno, dugo sam razmišljao o tome i molio. Budući da mi je zdravlje narušeno, dugo sam promišljao što učiniti u bolesti. Onda sam u razgovoru s nadbiskupom stavio pred njega da bi bilo dobro, s obzirom na terapije i sve što se od mene očekuje, da se malo udaljim i stignem više posvetiti Bogu. Naučio sam propovijedati i tu za Boga živjeti. Nešto najljepše što mi se moglo dogoditi u svećeništvu zasigurno je u Retfali, no nije bilo ni lako, nego zahtjevno. U velikoj zajednici velike su potrebe stavljene pred mene i gurao sam sebe nekada i mimo svojih granica, duhovnih i tjelesnih snaga. Bilo je trenutaka kada sam si govorio još malo, još malo, a onda se tijelo, hram duše, umorilo, traži odmora i, također, traži da se u tom hramu dogodi promjena u svećeniku… Bit ću tijekom bolovanja u Vikarijatu u Osijeku, i neko vrijeme provesti u samostanu u molitvi. Zajedno ćemo i dalje biti molitveno povezani”, kazao je vlč. Ivica Martić, koji je često pozivajući na aktivnije uključenje u život Župe i bolju organiziranost u župnomu zajedništvu, govorio: “Svećenici odlaze, ali vi ostajete.”

Nevenka ŠPOLJARIĆ
Možda ste propustili...

NOVA USLUGA DENTALNI CENTAR KOVAČ POČINJE S RADOM

Najmodernije dentalne usluge na jednom mjestu

U SUBOTU U PERIVOJU KRALJA DRŽISLAVA

Svi na Sajam antikviteta

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

PRIZNANJE J. MLADENOVSKOJ TEŠIJI

“Kuću” Makedonke iz Osijeka nagradili u rodnome Skopju

2

IN MEMORIAM VLADIMIRA BARIŠIĆ DRUŠKO (1943. - 2022.)

Doajenka i vizionarka dermatovenerologije

3

PRAZNINA U PARKU KRALJA DRŽISLAVA

Pali domobran odvezen u Zagreb na restauraciju