Hrvatska je u lipnju ove godine zabilježila inflaciju od 12,1 posto, što je najviša stopa inflacije otkad Državni zavod za statistiku prati te podatke. Tomu su, dakako, pridonijeli rast cijena energenata i hrane, s tim što je država svojim intervencijama djelomično ipak spriječila znatniji rast cijena naftnih derivata. Za potrošače to znači da je zbog inflacije vrijednost njihove ušteđevine, ako su ju imali, smanjena i u lipnju ove godine za istu su svotu mogli kupiti znatno manje prehrambenih proizvoda ili platiti usluga nego prije 12 mjeseci.
Kako spriječiti gubitak vrijednosti novca i u što je u ovo vrijeme najpametnije ulagati da ušteđevina što manje gubi na vrijednosti, za Glas Slavonije su komentirali poznati hrvatski ekonomski stručnjaci Ljubo Jurčić i Damir Novotny.
Bivši ministar gospodarstva u vladi Ivice Račana, Ljubo Jurčić, tvrdi da je, kada se radi o ušteđevini koja je relativno malena za neka ozbiljnija ulaganja, primjerice, od 50 do 100 tisuća kuna, to najbolje uložiti u robu koja će se potrošiti u sljedećih pola godine ili godinu dana a za koju se s velikom sigurnošću pretpostavlja da će joj cijena rasti.
Varljivo zlato
- Kada imate male ušteđevine, vrijednost ćete im sačuvati ulaganjem u ono što trošite sada. To je prije svega hrana, koju sada valja kupiti. Primjerice, polutke mesa, riba, povrće, koji se mogu zamrznuti i sljedećih mjeseci, kada poskupe, sačuvali ste neku realnu vrijednost novca, odnosno ušteđevine - kaže Jurčić napominjući kako inflacija znači da se svaki dan može sve manje robe kupiti za taj novac.
Dodaje također kako je pravilo za inflaciju da se roba koja će trebati u sljedećih pola godine do godinu dana kupuje sada, kada ima novca.
- Sada valja kupovati stvari koje će trebati za zimu - hrana, odjeća, drva. Bolje danas kupiti po višoj cijeni nego u prosincu po duplo višoj. Treba gledati od robe do robe. Ljudi će sve više novca davati za hranu, a odricat će se trajnih dobara. Možemo očekivati da će bijela tehnika, namještaj i ostala takva dobra pojeftiniti jer će se kupnja tih stvari smanjiti zato što će ljudi zadovoljavati potrebe za hranom, grijanjem, prijevozom. Mi to zovemo neelastičnom potražnjom. Možda ćete i smanjiti grijanje, ali će opet otići puno više novaca na njega nego što će porasti plaća. To znači da će realni dohodak pasti - tvrdi Jurčić.
Što se tiče ulaganja u investicijsko zlato, Ljubo Jurčić smatra da je njegova kupnja poprilično opasna.
- To je špekulativna trgovina, ljudi imaju osjećaj da je zlato sigurnost, ali nije tako. Početkom godine unca je stajala 1200 dolara, sada je 1800 dolara, a kada dođe do smirivanja situacije, vrijednost će mu ponovno pasti. Znači, ako ga sada kupite po toj cijeni, za tri mjeseca mogli biste izgubiti. Kod zlata se više ide na sentiment nego što je ono stvarna sigurnost. Isto je i s bitcoinima, koje su ljudi kupovali za 60 tisuća dolara, a sada im je vrijednost 23 tisuće dolara - naglašava Jurčić.
I ekonomski analitičar Damir Novotny drži da je ulaganje u zlato rizično jer ima svoju fluktuaciju cijene kada je kriza.
- Onda svi ulažu u zlato, pa cijena raste, a kada prođe kriza, cijene padaju. To se događa i s valutama poput bitcoina, koje su imale desetogodišnji ciklus potražnje. Njih ima određena količina, 21 milijun komada, a cijena je narasla jer su ljudi vjerovali da je to dobra investicija i da će to s vremenom zamijeniti postojeći bankarski novac. To se nije dogodilo niti će se dogoditi. Ti koji su u početku ulagali u bitcoine dobro su prošli, što je uostalom uvijek slučaj kod tih piramidalnih sustava, ali oni koji su sada ulagali, izgubili su ogroman novac. Tako je i sa zlatom, treba biti oprezan, ima ga u ograničenim količinama, nema upotrebnu vrijednost i više je derivirani investicijski instrument. Kao što su uostalom i virtualne valute. Možete i to kupovati, pa se nadati da cijena neće pasti – zaključuje Novotny.
Oprez s nekretninama
S obzirom na to da se inflacija više kreće u području goriva i energetike, Novotny je uvjeren da bi se sada ušteđevinu najviše isplatilo ulagati u uštedu energije.
- Uložiti u prelazak s plina na solare u kućama. Tu bi se ušteđevina najviše i vratila u najkraćem roku s obzirom na rast cijena energenata - kaže taj ekonomski stručnjak.
Za one pak građane čije su ušteđevine znatno veće od 50 do 100 tisuća kuna i iznose nekoliko desetaka tisuća eura ulaganje u nekretnine koje bi se dale izdavati uvijek je prihvatljivo u našoj financijskoj kulturi. Međutim, i tu valja biti oprezan, poručuje Ljubo Jurčić, jer smo, prema njegovim riječima, sada negdje na vrhuncu cijena stanova.
- Kako inflacija traži sve više novca, oni koji su špekulativno kupovali stanove doći će u nezgodnu situaciju. Trebat će im novac i pitanje je hoće li nekretnine moći prodati po cijeni koju su zamislili, pa čak i po kojoj su ju sami kupili. Možda se to neće dogoditi već sada, ali će doći krajem ove ili početkom sljedeće godine, kada bi cijene stanova trebale pasti. Tu smo situaciju imali, istina, zbog drugih razloga, 2008. na 2009. godinu, kada su se cijene stanova udvostručile. Ali kada je došla kriza, u Hrvatskoj se odjedanput pojavilo 15.000 stanova viška, koje nitko nije želio kupovati ni po upola nižoj cijeni – podsjeća Jurčić.
Da je investiranje u nekretnine kod nas način čuvanja veće količine ušteđevine već posljednjih 20 godina, mišljenja je i ekonomski analitičar Damir Novotny.
To se ipak ne odnosi na kupnju nekretnina u svim dijelovima Hrvatske, već samo na obali i u Zagrebu, upozorava Novotny, dodajući da, ako biste željeli kupovati nekretnine i tako sačuvati vrijednost, recimo, u Donjem Miholjcu ili Našicama, tu biste pogriješili.
- Cijene nekretnina u tim djelovima države su u padu, a ne u porastu. U Slavoniji jedino Osijek u tom smislu izgleda nešto bolje, ali su svi ostali gradovi na području pet slavonskih županija za ulaganje u nekretnine neisplativi. U Donjem Miholjcu mogli biste izgraditi novu kuću u koju biste morali uložiti od 100 do 150 tisuća eura, a drugi ju dan ne biste mogli prodati ni za 80 tisuća eura. Tu se, dakle, ne može računati na očuvanje vrijednosti vašega novca. Ako idete ulagati u jadransku Hrvatsku, platili biste više nego što ta nekretnina objektivno vrijedi. Na dugi rok svoju biste ušteđevinu povezali s tom nekretninom. Mogli biste ju iznajmljivati, ali ako biste ju željeli prodati i dobiti bar uložen novac u kratkom roku, to bi bilo teško. Morali biste dosta spustiti cijenu. Tržište nekretnina u Hrvatskoj je nedovoljno široko i duboko te neravnomjerno aktivno na svim dijelovima ekonomskog područja – objašnjava Novotny.
Tomislav Prusina
”SVAKI MJESEC GRAM-DVA ZA MIROVINU”
Premda su naši ekonomski stručnjaci vrlo oprezni oko ulaganja u investicijsko zlato, njegova je prodaja u Hrvatskoj u ovim kriznim vremenima u stalnom rastu. Dosad je u ovoj godini građanima već prodano investicijskog zlata koliko ga je prodano cijele prošle godine.
Zašto je to tako, pitali smo Pavu Đanića, vlasnika obrta za posredovanje u prometu nekretninama i pružanje usluga potrošačkog kreditiranja Fidus iz Osijeka, koji kaže da zlato čuva vrijednost novca vlasniku i donosi mu sigurnost.
- Zlato čuva vrijednost od kada je vijeka, ono što ste mogli kupiti za jedan gram zlata prije Krista možete i danas. Prednosti ulaganja u investicijsko zlato višestruke su. Kada ti hitno zatreba novac, ne možeš prodati jednu sobu, moraš prodati cijeli stan. Sa zlatnom polugom ili zlatnom kovanicom, gdje god bili, jednostavno i brzo može se doći do potrebnog novca. Zlato se lako i diskretno može kupiti, pohraniti ga se može jednostavno, a poluge i kovanice su standardizirane i vrlo se lako mogu pretvoriti u bilo koju valutu. Osim toga, zlato je izrazito likvidno – tvrdi Đanić, dodajući kako se odluka o njegovoj prodaji ne donosi naprečac, za razliku od novca, koji se vrlo lako potroši.
Prema njegovim riječima, onoga trenutka kada je počeo rat u Ukrajini, cijena zlata narasla je za desetak posto, a kada se tržište malo stabiliziralo, i cijena zlata se vratila, ali ne na razinu prije krize, nego je ipak ostala nešto viša.
- U vremenima turbulencija, ratova, kriza, inflacija cijena zlata u očima ljudi raste, što je dokaz da je bilo tražena i da će ostati tražena roba. Sjetimo se kroz povijest koliko su dukati pomogli našim ljudima u kriznim vremenima, jer vrijednost zlata ima konstantan rast - kaže Đanić.
Prosječno se kod nas kupuje zlato u vrijednosti od 5000 eura, i to najčešće poluge od unce, 50 grama ili 20 grama, jer je u nuždi lakše doći do novca.
- Imam komitente koji si svaki mjesec kupuju gram-dva zlata za mirovinu. Bez obzira na to što je skuplje, oni će uštedjeti određenu količinu do odlaska u mirovinu - zaključuje Đanić.
ZA SIROMAŠNE INFLACIJA VEĆA OD 20 %
No ne pogađa inflacija jednako svakoga. Ako hrana i komunalije poskupe, najviše će biti pogođeni oni s manji dohotkom - za njih inflacija iznosi i više od 20 posto, odnosno mnogo je veća nego onima s dvostruko većim plaćama. Ovisi i kakva vam je struktura potrošnje, ističe Jurčić, dodajući da oni koji imaju niži dohodak troše u postotku više na hranu i komunalije te imaju inflaciju 20 posto.
- U Hrvatskoj prosječno na hranu i piće od dohotka ide 30 posto, a u EU-u, koji ima tri puta veći dohodak, udio potrošnje hrane znatno je manji. To ne znači da manje jedu - objašnjava Jurčić.
III. STUP MIROVINSKOG OSIGURANJA
Damir Novotny smatra da manje iznose ušteđevine ima smisla ulagati u treći stup mirovinskog osiguranja jer se tu postižu određeni prinosi u srednjem i dugom roku.
- U kratkom roku, od 2 do 3 godine, nećete vidjeti dovoljan rast, ali ako želite uložiti u srednjem roku, od 5 do 10 godina, tada je zapravo najmudrije uložiti u samoga sebe, u svoju mirovinu, i to u treći stup ili neki drugi oblik mirovinske štednje koju nude privatni osiguravatelji. Rizici nisu tako veliki kao što bi to bilo kada biste ulagali u dionice, koje su se pokazale najboljim ulaganjem. Kod dionica ipak morate računati na pad njihove vrijednosti, no na dugi rok one su dobre za ulaganje. Povijest je pokazala da su najbolje prošli oni koji su dugoročno ulagali u dionice – napominje Novotny.