Ne ide pa ne ide. Nogometaši Osijeka seriju bez pobjede produžili su na četiri utakmice, što se u eri Nenada Bjelice još nije dogodilo. Već samo taj podatak sam po sebi govori koliko je duboka rupa u koju je upala osječka momčad.

Loših vijesti ima još. Bijelo-plavi na tri uzastopna susreta nisu uspjeli pronaći put do suparničke mreže, a to govori kako na snazi nije samo kriza rezultata nego i više od toga, kriza igre. Osijek jako teško stvara prilike, što zapravo nije neka novost, jer taj trend počeo je još u završnici prošle sezone, a Bjelica tijekom ljetnih priprema očito nije uspio pronaći lijek za tu poslovičnu jalovost svoje momčadi.



Kada gledamo bijelo-plave, ne možemo se oteti dojmu kako u njihovoj igri najviše nedostaje - strasti. Nedostaje ona pobjednička iskra u očima koja ih je krasila u najvećem dijelu Bjeličina mandata. Bili su gladni pobjeda, znali su zaigrati i "krvavih očiju", kada je trebalo dostizati suparničku prednost, a danas sve to nekako izgleda sporo i olovno. Ne može se Osječanima prigovoriti na želji i radnoj etici, ali nedostaje im u igri više energičnosti, više uzimanja rizika, posebno kada je kreacija u pitanju. Način na koji trenutačno igraju vezni igrači Osijeka teško može donijeti željeni pomak u igri. Koliko je situacija teška, najbolje svjedoči činjenica kako se počelo pričati o mladom Ognjenu Bakiću kao rješenju za te probleme. Iskreno, u tom mladiću ima te iskre i želje, ali očekivati od jednog 19-godišnjaka da će na svoja leđa preuzeti teret organizacije igre, uz sva ta zvučna imena koja Bjelica ima na raspolaganju, malo je pretjerano.

- Već smo razmišljali o njemu, ali smo se u Puli odlučili za iskusnije igrače. Vjerovao sam da će u ovoj situaciji, koja ni za koga nije lagana, oni lakše izvući. Bakić je odigrao dobro to što je odigrao, na žalost, nije pomogao momčadi da pobijedi utakmicu - rekao je Nenad Bjelica, trener nogometaša Osijeka.

Opet, kada je situacija ovako neugodna, možda takva rješenja mogu donijeti korist. Ili to ili Nenad mora svoje veznjake "istjerati" iz zone komfora. Oni su srce momčadi i kada oni igraju kako se od njih to očekuje, svima je na terenu lakše, a neizbježno tada dolazi i veći promet pred suparničkim vratima.



Ne može se reći kako Bjelica ne pokušava pronaći način izlaska iz krize. Rotira momčad, mijenja formacije, ali u ovom trenutku nikako ne uspijeva dobiti ono što želi, te pronaći ljude koji će povući momčadi iz aktualnog lošeg razdoblja.

- Jako smo razočarani ne samo ovim posljednjim trima rundama u kojima nismo pobijedili i vidjet ćemo što možemo napraviti da probudimo momčad i da ona izgleda bolje na travnjaku. Nismo toliko loše ni izgledali koliko smo bili neuspješni pred suparničkim golom u tom zadnjem pasu. Pokušali smo sve, ali noge su u ovakvoj situaciji jako teške i teško je doći do izražaja - smatra Bjelica.

Ne preostaje ništa drugo nego nadati se kako će Bjelica i momčad uspjeti ubrzo nekako pohvatati konce. Možda je ovo situacija u kojoj se treba odmaknuti od uobičajnih zahtjeva i pokušati igrati s više rizika. Osijek dolazi s premalo igrača u završnicu, ne koristi dovoljno ni svoje bočne igrače, koji dokazano imaju kvalitetne ubačaje. Jednostavno, premalo lopti bijelo-plavi donose u kazneni prostor suparnika. Konkretno, u Puli su se u drugom poluvremenu samo malo pomaknuli na tom planu i odmah se nešto počelo događati pred Majkićem. Bjelica je u tim trenutcima hrabrio momčad "idemo po taj gol", ali nije se dogodilo.

Danas sve izgleda crno, ali daleko je sve to još od izgubljene priče. Sezona je još mlada, ali istina je i kako vrijeme brzo curi. Najteže će se momčadi biti osloboditi tjeskobe koja se uvukla u nju, lako je reći, treba imati vjere, ali ona u ovakvim situacijama izgleda kao jako daleka obala. No jedno je sigurno - bijelo-plavi se ne smiju predati. Treba se boriti dalje, nema druge.