Još se ne zna kamo točno vode Bosnu i Hercegovinu posljednja tamošnja događanja, posebice nakon što je u medijima objavljen predloženi dokument o izmjenama Izbornog zakona i Ustava Federacije BiH, koji spominje i neke Hrvatima u BiH bitne stavke - primjerice, ideju o uvođenju praga od 3 % za delegiranje zastupnika u Dom naroda ili povećanju broja zastupnika u Domu naroda (8 umjesto sadašnjih 6 od 17 zastupnika u nacionalnim klubovima, što bi praktično jamčilo da će u klubu Hrvata to biti zastupnici delegirani iz županija s hrvatskom većinom) koji mogu predlagati kandidate za predsjednika entiteta, pa time i utjecati na izbor entitetske vlade.

To je opet podiglo na noge SDA, pa je uslijedio pritisak Bošnjaka preko prosvjeda, koje je očito organizirala vladajuća garnitura kako bi silom očuvala neke odredbe koje joj godinama omogućavaju da se volja područja većinski naseljenih Hrvatima zanemaruje koristeći rupe u zakonu. Predsjednik SDA Bakir Izetbegović već je ocijenio kako lideri političkih stranaka u BiH neće moći postići dogovor o izmjenama izbornog zakona prije listopadskih izbora, a što je Schmidt ponudio, te je najavio dodatni pritisak čiji je cilj onemogućiti izmjene koje bi išle na ruku HDZ-u BiH. Schmidt je, istina, poručio kako je to bila samo radna verzija te ostavio vrijeme strankama da se same dogovore, inače će on odlučiti što će nametnuti.



Izbori u BiH su za dva mjeseca i Schmidt je ovih dana vrlo razumno pojasnio da su neke izmjene nužne. Smatra da je to dovoljno vremena do izbora i podsjeća da ima izvršne ovlasti da nešto nametne, od kojih nije odustao, samo ih ovaj put nije koristio već daje posljednju šansu da izvršna i zakonodavna vlast to odluči. "Imamo delegate koji se biraju u takozvani Dom naroda, koji trebaju odlučivati jesu li ovim ili onim zakonom povrijeđeni nacionalni interesi Srba ili Bošnjaka ili Hrvata, a koji također moraju biti izabrani. Tamo gdje su, na primjer, Hrvati ili Bošnjaci, vladaju goleme tenzije. U gradu Goraždu od 25.000 stanovnika žive 24 Hrvata, ni prije rata ih nije bilo puno više. A onda imate Hercegovačko-neretvanski kanton, gdje živi 120.000 Hrvata. I oni šalju tri delegata, a Goražde jednog. I tu se postavlja pitanje jer je sud rekao da to ne može u cijelosti biti tako, a Parlament nažalost odluku o tome nije donio. I zbog toga sam rekao da mislim da je pametno i da se mora razgovarati s ljudima. Ni u kojem slučaju ne želim ovdje probuditi dojam da se želi podijeliti BiH na različite etničke regije. Ne, zaboga, ja sam tu upravo da to spriječim i da održim tzv. teritorijalni integritet. Ali naravno da se negdje mora napraviti ravnoteža. O tome se mora razgovarati. Za nekoliko tjedana ćemo se sastati s predstavnicima stranaka, a onda ću vidjeti ima li pomaka", rekao je, dodajući kako ideja o pragu od 3 % nije u toj formi primjenjiva te da se mora ići drugim putevima kako bi imali proporcionalnost, a da to građani mogu razumjeti i podržati.

Prema riječima političkog analitičara Davora Gjenera, ključ objašnjenja ovoga što se u BiH događa jest činjenica da su američka i europska diplomacija puno investirale u pokušaj promjene izbornog zakona prije raspisivanja izbora u BiH. Tu prije svega misli na ovu "rundu", koju su u njihovo ime vodili Matthew Palmer i Angelina Eichhorst. Tu je na stolu, kaže, bio dobar prijedlog koji je sada na stolu Christiana Schmidta.

- Američki je princip zaštite Washingtonskog sporazuma. Njih prije svega zanima kako očuvati inicijalne odnose savezništva između Hrvata i Bošnjaka unutar Federacije - dva ključna partnera Zapada i NATO saveza u BiH. Iz Washingtonskog sporazuma proizišao je ne baš previše sretan Daytonski. Nažalost, mnogo toga iz Washingtonskog sporazuma nije zaživjelo, niti ostvareno, ali američka politika se i dalje vraća ‘svome čedu‘ i želi nakon sljedećih izbora dobiti uvjete u kojima će biti moguće konsolidirati Federaciju i osigurati da ona djeluje kao konzistentan politički mehanizam. Osigurati suglasnost Hrvata i Bošnjaka te onda krenuti u konsolidaciju BiH, kao dijela europskog i euroatlantskog prostora. To je negdje i prostor tihe politike, pa je zbog toga bilo vrlo očito da je premijer Andrej Plenković, koji razumije te procese, snažno podupirao to što je Palmer radio. Propast tih pregovora nije bez krivnje i odgovornosti i hrvatskog čelnika u BiH Dragana Čovića i otud proizlazi dosta visok stupanj nepovjerenja američke politike prema njemu. Iz kontakata s američkom diplomacijom može se čuti da je hrvatska politika u BiH tim sporazumom dobivala možda ne sve što želi, ali sve potrebno za stabilnost i održivost. A unatoč tome je Čović istupanjem iz pregovora srušio šansu da oni donesu rezultat. Amerikanci su se sada suočili s groznom činjenicom - da postoji mogućnost da se prema postojećem izbornom zakonu ovaj "nesretnik" Željko Komšić reizabere u Predsjedništvo i da se u Domu naroda uspostavi većina koja ne korespondira s političkom voljom Hrvata u BiH - kaže.



- Dakle, da Hrvati postanu u dva važna elementa nezastupljeni, što bi moglo rezultirati istupanjem iz institucija, pokretanjem procedure stvaranja trećeg entiteta, izgradnje paralelnih institucija itd. Zbog toga je, u suradnji s Amerikancima, Schmidt napravio dobar kompromisni prijedlog koji se ne tiče Predsjedništva, ali se tiče Doma naroda, a za Predsjedništvo postoji neka nada da bi doista pluralistički izbori za bošnjačkog člana Predsjedništva mogli dovesti do toga da se ovaj put bošnjački glasovi ne prelijevaju za Komšića. Da oni koji glasuju za građansku opciju ovaj put imaju ozbiljnoga kandidata za Predsjedništvo i postoji mogućnost da on doista pobijedi Izetbegovića. I ako to gledate, vidjet ćete da zapravo i američka politika ima određenu simpatiju prema tom alternativnom kandidatu - ističe Gjenero.

Dodaje kako bi se ovim modelom osigurao i određeni politički pluralizam među Bošnjacima u Domu naroda jer bi se i iz onih kantona iz kojih se biraju njihovi predstavnici biralo više, dakle i oni koji su dosad ostajali ispod praga mogli bi ući u Predsjedništvo. Moglo bi se, kaže, bitno drukčije definirati politike. Smatra da problem Cristiana Schmidta nije ovaj populistički napad na njegova rješenja u Sarajevu, nego s jedne strane judikatura europskog Suda za ljudska prava koji bi mogao dovesti u pitanje legalnost njegova modela, a s druge da dio europskih država, među njima i ona iz koje dolazi, ne prihvaćaju taj model na stolu koji Amerikanci guraju.

Prema njegovu mišljenju, ključni su problem te procedure preporuke Venecijanske komisije da u godini prije izbora ne bi trebalo mijenjati izborni model i da je, nakon što se oni raspišu, mijenjanje modela vrlo upitno.

- To je jako sklizak teren. Ono što se meni čini važnim jest to da Schmidt, kao i američka politika, razumiju gdje su opasnosti i kakvi bi problemi mogli uslijediti ako se izbori provedu po postojećem modelu i rezultiraju time da bi bojkot institucija u BiH djelovao kao nešto legitimno, što ima smisla. To je strašno opasna situacija, Amerikanci su pragmatici i oni se ne obaziru previše na proceduru, a Schmidt je u nemogućoj poziciji, a da i EU razumije problem, bila bi mnogo bolja situacija - zaključuje Gjenero.