Ako su me išta naučila sva ta desetljeća u novinarstvu, onda je to da ne podcjenjujem nikoga, da u svemu vidim potencijal za priču te da od svakog svog sugovornika mogu nešto novo čuti i naučiti, a onda to još i prenijeti zainteresiranom čitatelju. Neki će od vas odustati od ovog članka čim u nadnaslovu pročitaju “biti influencer”, no ipak se nadam da ću, eto, moći utjecati na sve vas da se predomislite i pročitate ga do kraja.
Što god vi mislili o njima (ili mislite da znate o njima), influenceri rade posvuda, jednostavno, to je novo zanimanje. Od dana kada sam prvi put ušla u novinsku redakciju do danas i u njoj je nestalo mnogo struka i više se puta promijenila tehnologija, a i mi s njom. Digitalna je revolucija proizvela nova zanimanja, među njima i influencere koji postaju sve zanimljiviji i važniji u promociji proizvoda i usluga. Možete zatvarati oči pred njihovim profilima na društvenim mrežama, no oni su već u životima vaše djece, pa će i na vas, bar neizravno, utjecati kad vas klinac nagovori da mu kupite neke tenisice, koje je, recimo, vidio, pogađate, baš kod Victorije Druško, u bespućima interneta poznate kao @blueturpentine.
Victorija je među najpoznatijim influencerima s osječkom adresom stanovanja. Njezin instagramski profil ima vintage štih i naglašeno je osječki. Većina je njezinih objava “podvučena” Osijekom, a kao prava Osječanka, kaže, ne može zamisliti dan bez Glasa. Iako je iz digitalne generacije, voli novine u print izdanju i došla je s neočekivanom ponudom - fotografije sa svojeg vjenčanja objavila bi prvo u Glasu Slavonije. “Što nije bilo u Glasu, kao da se nije ni dogodilo”, oduvijek se govori, pa evo Victorije, digitalne influencerice, u osječkom brendu s bogatom tradicijom koji, dakako, ima i svoje digitalno izdanje, pa opet dolazimo do istog zaključka: Zemlja se nastavlja vrtjeti čak i ako netko tvrdoglavo stoji na mjestu. Mi ne! Imamo hashtag #glasslavonije
Dakle, Victorija je kao jako mlada, nakon što je završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna i postala Cosmo djevojka, pokrenula svoj blog, a nešto kasnije i instagramski profil. “Kada bih u nekoliko riječi morala opisati svoj profil na Instagramu, rekla bih da mu je cilj prenijeti osjećaje i misli. Nije mi zanimljivo fotografirati šalicu kave na stolu, želim prenijeti emociju i ono što se krije iza nje”, ističe.
Sa svojih se deset i pol tisuća pratitelja Victorija ubraja u kategoriju mikroinfluencera, kakva je većina u Hrvatskoj. Usporedbe radi, Ella Dvornik Pearce ima 544.000 pratitelja, koliko ih otprilike prati i Sonju Kovač. “Ja, bar zasad, ne živim od influensanja, većina influencera, naime, radi kompenzacije i na tom temelju surađuje s brendovima. Osobno s nekima radim već desetak godina, jer smo prepoznali zajednički senzibilitet. Naime, nikada ne bih objavila na svom Instragram profilu nešto u što ne vjerujem i što ne bih privatno nosila. Želim biti iskrena, dosljedna i autentična, vjerna sam svom senzibilitetu i držim se svojih modnih i lifestyle odabira, ali i životnih odabira općenito”, tvrdi.
Nekada se brend prvi javi njoj, nekada ona njemu. S godinama, jer počela je u svojim ranim dvadesetim, a sada je zakoračila u tridesete, mijenja se i Victorijin profil na Instragramu. Prije je naglasak bio na modi, danas je, ističe, to lifestyle. “Nakad mi je oko prvo zapelo na cipelama, danas na nekom receptu”, kaže kroz smijeh. Smatra da je posao kojim se bavi zapravo vrlo potentan i lako ga je transformirati kada je o fokusu interesa riječ, pa će tako, primjerice, kada jednog dana postane mama, moći ući i u tu nišu. U digitalnom je marketingu samouka, ali planira u bliskoj budućnosti steći i formalnu naobrazbu.
Victorija tvrdi kako nije žrtva trendovskog diktata, nego radi spontano. “Nije mi bitno imam li mobitel ili fotoaparat, snima li me fotograf, brat, muž ili prijateljica. Kada mi se svidi neka ‘scena’, pokušam uhvatiti taj trenutak. Većina je mojih fotografija nenamještena, spontana, snimljena u trenutku poklapanja određene ‘kulise’ s emocijom i porukom koju želim prenijeti”, opisuje svoj modus operandi.
Njezin je pogled na Osijek doista drukčiji od uobičajenoga. “Nikada ne gledam naš grad samo ravno, u visini očiju, nego uvijek i gore, dolje, uokolo, kakva je energija određenog prostora, kakva je dinamika u njemu, postoji li neki detalj, neka finesa koja će učiniti razliku u prezentaciji tog prostora i prezentaciji mene kao osobe koja u tom ambijentu želi postati junakinjom te kratke fotopriče”, govori u dahu.
Voljela bi uspostaviti suradnju s Turističkom zajednicom grada Osijeka. Često je, kažu, lifestyle časopisi i portali pozivaju da za njih sastavi nešto kao TOP 10 mjesta u Osijeku i slično. Osjeća se jako ugodno u koži promotora svog grada i voljela bi kada bi ju prepoznali kao suradnicu. Naime, influenceri u svijetu odavno više nisu mrtvi kapital turističke promidžbe, no u nas je to još u povojima, najčešće na razini promocije pojedinih hotela i slično. U posljednje ju je vrijeme život odveo u Njemačku, doduše zbog lijepog razloga - ljubavi, no jedva je čekala da se, nakon dvije godine, vrati u Osijek. Iako uživa na putovanjima, drago joj je da će sa suprugom Borisom Stanečićem živjeti ovdje, jer smatra da Osijek izvlači maksimum iz nje.
Ivana Rab Guljaš
SLAVONCI POZNAJU TRENDOVE
Victorija svoje vjenčanje i svadbu nije komercijalizirala, nego je radije angažirala svoje prijatelje i suradnike s kojima je s godinama također razvila prijateljski odnos. Bilo joj je važno, što i inače čini na Instagramu i svom blogu, da uključi što više Osječana i drugih Slavonaca kako bi i na taj način pokazala da i ovdje žive i rade kreativci koji mogu proizvesti čaroliju kao i drugi bilo gdje u svijetu.
Victorija i Boris Stanečić odlučili su se za intimniju svadbu sa 70 uzvanika. Bračne su zavjete izgovorili u konkatedrali, pred kumovima Vlatkom i Alenom Todorović. Svadbena je svečanost održana u dvorani Gardens - Industry sali, koja ih je privukla svojom posebnim ambijentom u koji su lako kontekstualizirali svoju svadbu iz snova. Dvoranu su dekorirale Victorijine prijateljice Filipa Sorko (Chia Cups) i Valentina Pop (Moss Art). “Volim Filipinu estetiku i kreativnost, dogovorile smo se da ćemo se držati boho stila i puderastih tonova. Valentina je, pak, izradila i malene samoodržive biljne terarije koji su zamijenili klasične svatovske zahvalnice. Uz terarije gosti su dobili i QR kod u kojemu nakon skeniranja na mobitelu mogu pronaći uputstva za održavanje ovih dugotrajnih vrtova u staklu te poruku od nas mladenaca. To je drukčiji poklon koji će naše goste, nadamo se, još dugo podsjećati na taj poseban dan”, priča Victorija.
Valentina je također dekorirala dio sale, automobil, rever za mladoženju, buket za djeverušu te mladenkin buket. “Poseban je zbog toga što se u njemu nalazi čuvano stabilizirano cvijeće i zelenilo koje je inovativno čudo u cvjetnom svijetu. Njegova je ljepota zamrznuta u vremenu i trajat će vječno kao lijepa uspomena na vjenčanje”, otkriva.
Filipa je također dekorirala svadbenu tortu koja je bila u skladu s uređenjem dvorane. Upotrijebila je mnogo velikih i malih pampasa, čahura maka, božura, karanfila, eukaliptusa i frezija, čiji je fascinantan miris ispunio već čarobno uređenu dvoranu. Toni Ružolić od lampica je napravio zvjezdano nebo”, kaže.
Vjenčanicu je osmislila Ivana Čizmadija iz Studija Gray. Mladenka je odabrala bijelu haljinu, model s malo dubljim prorezom za nogu, otvorenim leđima, dugim šlepom i velom, a u crkvi je nosila dugu košulju koja se savršeno uklopila s velom i vjenčanicom. “Netko će reći jednostavno, no u toj sam se vjenčanici osjećala elegantno i raskošno u isto vrijeme, to je ono što sam tražila, jer ta haljina odgovara mojem stilu, karakteru i estetici”, odlučna je.
Za make up je zaslužna Antonela Blažanović (Beehoney) - mladenka je odabrala prirodniji make up s naglašenim očima i nude usnama, za nokte je bio zadužen studio Elite. Frizuru, razbarušenu punđu sa zlatnim ukosnicama vintage stila, napravio je Zdravko Cedli (salon Magis). Burme su iz kolekcije brenda Prahir, u kombinaciji žutog i bijelog zlata, a torbicu za mladenku izradila je Mura Pehnec - model Amelie s volanima, bijele boje sa šljokicama.
”Iza ponoći nosila sam haljinu brenda La jupe, model Tamara, otvorenih leđa, s ručno ušivenim perlicama koje formiraju motiv cvijeća. Poslije ponoći Boris i ja preobuli smo se u iste tenisice Vans bijele boje”, otkriva.
Hranu su birali u skladu sa željama gostiju, tako da su u Gardensu uz bogat ‘klasični’ jelovnik ponudili i vegetarijanski i veganski meni, a sve je zasladila Pralina by Kristina Pavlović. Svirao je Extreme band, a pjesmu za prvi ples (When a man loves a woman) otpjevala je Laura Glück Radičević.
Fotografije potpisuje tandem We do Weddings, Adriana Lončarević i Domagoj Lončar.