Kakvu ćemo vodenu površinu, ako smo se već odlučili za vodu u vrtu, izgraditi u malom urbanom vrtu, u tom obično skučenom prostoru, koji je jedva preostao nakon izgradnje stambene jedinice? Sve će zahtjeve ispuniti mali bazen uklopljen u osnovnu geometrijsku zamisao vrta. Možemo ga smjestiti na terasi ili ga povezati izravno s arhitekturom kuće. Jezerce (bazen) s prividno stajaćom vodom u vrtu pojačava ugođaj smirenosti i opuštanja. Jezerce čvrstog geometrijskog oblika ima oštre rubove, pa je potrebno tu oštrinu smanjiti ili prikriti raznim biljkama. U slučaju kada imamo formalno planiran vrt uz geometrijski oblik bazena, možemo primijeniti biljke šišanjem oblikovane u geometrijske oblike kao što su kugla, stožac, konus, piramida, polukugla, kocka i sl. Ovakav tip uređenja prostora oko bazena zahtijeva formalno uređenje i ukupnog prostora vrta koji nameće ozbiljnost i čistoću oblika i linija. Takav nas vrt ne može oraspoložiti i razveseliti, ali je zato primjeren za meditaciju. Jezerce (bazen) geometrijskog oblika može biti i kao dobro pogođen broš na svečanoj haljini. Zamislite da vam je vrt skučenih izmjera, u njemu rastu biljke primjerene njegovoj veličini, znači ograničenog rasta, bez velike raznolikosti među vrstama. Pravi spas za takav prostor je jezerce uzdignuto iznad razine tla, pa čak i izgrađeno u dvije ili tri razine iz kojih se voda slijeva u niži bazenčić i na kraju u okolni teren koji je naravno za to i predviđen te adekvatno uređen. U tom se kutku vrta uvijek nešto događa, voda žubori i nikada nije dosadno, te smo dobili jednostavni ukras vrta. Stvara se dojam vode tekućice koja unosi dašak života i čiste prirode. Kakvu ćemo vodenu površinu odabrati ovisi o veličini terena, uvjetima na njemu i o našoj koncepciji uređenja cjelokupnog prostora.

Vodena površina u prirodi ne zahtijeva posebno uređenje jer je oko nje već stvoreno optimalno okruženje biljnih zajednica kojima je sama voda i njezina neposredna blizina uvjetovala opstanak i razvitak. Upravo zbog toga jezerca koja oponašaju prirodna zahtijevaju veliku površinu. Vodene površine prirodnog oblika su primjenjive u većim vrtovima. U njihovu planiranju najvažnije je dobro osmisliti vanjski rub – to je linija između vode i obalnog dijela. Mnogo je različitih načina uređenja obale. Možemo ugraditi kamen, šljunak, ploče nepravilnog oblika, ploče geometrijskog oblika, pijesak, raznoliko bilje, a možemo napraviti i kombinaciju svega toga, naravno sve usklađeno i s mjerom. Odabir stila ovisit će o okruženju. Materijal od kojeg smo izgradili staze u vrtu može biti upotrijebljen i u oblikovanju obale. U svakom slučaju moramo izbjegavati korištenje raznolikih materijala i pretjerane kombinacije, pogotovo u malim prostorima. Nekada su se jezerca gradila od betona ili uporabom sloja gline i vodonepropusnih izolacijskih folija. Danas se koriste plastične folije specijalno namijenjene za tu svrhu, a ugrađuju se i gotovi plastični elementi u raznim oblicima. U ladanjskom vrtu takvo jezerce može biti povezano potokom do izvora iz kojeg voda izvire tjerana povratnom pumpom, teče potokom i završava u jezercu iz kojega pumpa vraća vodu u izvor.

Voda u vrtu može djelomično i ˝prkositi˝ prirodnim zakonima ako ju pustimo da odradi svoj posao kroz mlaznicu pumpe i napravimo fontanu. Primjena fontana je preporučljiva u jezercima s ribicama jer se na taj način voda opskrbljuje kisikom, za vrelih ljetnih dana voda se u jezercu ne zagrijava previše. Mali vodeni elementi mogu se postaviti i na terasi na skučenom prostoru. To su posebno za tu svrhu izrađene posude u kojima je ugrađena minijaturna vodena povratna pumpa, koja tjera vodu iz posude kroz neki kameni element, kamenu kuglu ili malu mlaznicu fontane. Ovakvi vodeni elementi privremenog su karaktera, ne zauzimaju puno prostora, prenosivi su, a mogu se uspješno i aranžirati sa sobnim cvijećem ili lisnatim biljkama. Potrebno je osigurati priključak na električnu mrežu, a kabel nekako sakriti.