U organizaciji Ogranka Matice hrvatske i Gradske knjižnice i čitaonice Slatina u Knjižnici je gostovala poznata jezikoslovka i najdosljednija promicateljica hrvatskoga jezika i kulture Nives Opačić, inače rođena Vukovarka. Predstavili su je ravnateljica Knjižnice Neda Mađarac, predsjednica Ogranaka MH Zorica Varga i prof. hrvatskoga jezika Danijel Vilček.

- Uvijek, ali baš uvijek nastojim da susret s publikom bude radost, jer mi se čini da je hrvatski jezik nama kao izvornim govornicima radost. Žalosti me kad čujem da je nekim učenicima u školi hrvatski jezik najgori predmet, a hrvatski jezik je nešto s čime se svaki dan budimo, s čime liježemo, što nas cijeli dan prati, jezik na kojemu mislimo, pa to nama može biti samo nešto najbolje. Poznavati taj jezik, družiti se s tim jezikom znači stalno biti u kontaktu sa sobom i sa svim ostalim poznatim i nepoznatim govornicima toga jezika. Mi smo članovi te zajednice koji se razumiju - rekla je uvodno prof. Opačić.

Hrvatska vrlo zanimljiva, plodna i stilogena frazeologija nastala je na temelju stoljetnoga taloženja nekih iskustava i vrlo je upotrebljiva ako se zna. U posljednje vrijeme javljaju se novi frazemi jer se stari ne razumiju.

- Šteta što se ne zna bolje i šteta što se ne zna više - rekla je prof. Opačić i opširno pojasnila primjere kao što su "Bogu iza leđa", "Vojska šumom, baba drumom", "Tko jači, taj kvači" i druge: "Ne zna se više jer mi općenito gubimo leksik, a jezične finese još uvijek nam daruje samo pisani tekst, knjiga."

Stručnjakinja za lijepo pisanje i govorenje hrvatskim jezikom predstavila je svoju posljednju knjigu "Završne riječi, ipak". Riječ je o knjizi tiskanoj u biblioteci Posebna izdanja Matice hrvatske, koja na 330 strana donosi 103 kratka eseja "o riječima i ljudima koji zaokružuju dvadesetogodišnji autoričin rad u Matičinu ‘Vijencu‘, za koji je od 1999. godine napisala više od 400 eseja o riječima, otisnutih i u knjigama, u četiri zasebna izdanja".

- Ovo je ‘kvartet‘ mojih knjiga: prva je ‘Iza riječi‘, druga je ‘Riječi s nahtkasna i kantunala‘, treća je ‘Osjenčane riječi‘, a četvrta su ‘Završne riječi, ipak‘. Sve su one nastale na temelju dvadesetogodišnjeg ispisivanja stalne rubrike u Vijencu. Ja imam knjige ‘izvana‘ i knjige ‘iznutra‘. Knjige izvana su one stručne knjige (Hrvatski jezični putokazi, Novi jezični putokazi, Hrvatski u zagradama) nastale na neki vanjski poticaj i govore o jeziku u nekoj njegovoj funkciji. U spomenutom kvartetu knjiga nalaze se tekstovi koji su nastali iznutra. Oni nisu morali nastati, ni kao reakcija na neke suvremene ili tada aktualne političke ili jezikoslovne prilike, oni su nastajali kao priče o riječima. I svaka od ovih knjiga u naslovu ima riječ ‘riječ‘ - ispričala je i potom opisala kako je prvoj htjela dati naslov "Prtinom i cijelcem".

- Mislila sam da je to dobar naslov jer pokazuje kako su ti tekstovi nastajali. Ja sam se, naime, probijala kroz taj cijelac, prtila sam snijeg. Negdje sam bila prva, negdje sam išla nečijim tuđim stopama, a cijelac je snijeg po kojem još nitko nije hodao. Knjiga nije tako nazvana jer je bilo upitno tko će taj naslov razumjeti, ali ‘Prtinom i cijelcem‘ nalazi se ipak u podnaslovu. Tekstovi u svakoj od ovih knjiga istoga su opsega, kratki su pa se ne moraju čitati povezano, mogu se ‘preskakati‘ i knjiga se može ostaviti kad dosadi. Knjige su tako koncipirane jer su takve bile i priče o riječima u Vijencu. Pisala sam o onome što me okružuje, ne samo o riječima nego i o drugom vremenu, pa to možete čitati i kao vremeplov, kao priče za laku noć, kao sredstvo za umirenje, možete čitati kako god hoćete, a ja bih voljela, osobito od mladih ljudi, da čitaju. Ako posvetite dio svoga vremena čitanju, bit ćete sasvim sigurno obogaćeni - rekla je prof. Opačić.



Jezik kojim se služe spikeri, voditelji i reporteri na radijskim i televizijskim postajama prof. Opačić ocijenila je katastrofalnim zbog nepostojećih naglasaka (nàpisati, zàpisati).

- To nije utjecaj nekog lokalnog govora, to je jednostavno neznanje. Oni su načuli da neki naglasci prelaze prema početku riječi, ali ne znaju kada i koji. Samo silazni preskaču na slog ispred, a uzlazni ostaju tamo gdje jesu. To se može lako naučiti, ali oni to ne žele. Jezik se najviše nauči u osnovnoj školi, u srednjoj nastava jezika postoji, ali se sve slabije izvodi, a na fakultetima je više nema. Jezik treba pravnicima, a na pravnim fakultetima nema nikakvih praktikuma, vježbi ili pouka iz hrvatskoga jezika. Tek je sramota što toga nema ni na studiju novinarstva, gdje se ne uči hrvatski standardni jezik kao osnovni alat kojim će se studenti služiti kad završe taj studij. Ponekad se dogodi da lektori upropaste odlične tekstove, jer ima ljudi koji misle da će crvenilom po tekstu opravdati svoj honorar. Tako se osile uglavnom oni koji slabije znaju… - kaže prof. Opačić.

Osim članova Matice hrvatske iz Slatine i Virovitice, zanimljivo i sugestivno izlaganje, prožeto simpatičnim humorom, pratilo je više slatinskih učenika i profesora osnovnih i srednjih škola i ostalih građana nego što je moglo stati u prostoriju knjižnice namijenjenu za ovakve susrete.