Božićna poslanica "apostola" Nenada Bjelice uspjela je donekle primiriti osječki navijački puk nakon što je vijest o prodaji Petra Bočkaja Dinamu mnogim navijačima bijelo-plavih pokvarila fiš na Badnjak. Kažu, jutro je uvijek pametnije od večeri, a u ovom slučaju realnije se na cijeli slučaj gledalo puna trbuha nakon božićnog ručka negoli dan prije, za badnjačkog posta. Bjelica je svojom izjavom i preuzimanjem odgovornosti zbog prodaje Bočkaja ponovno uspio donekle "ispeglati" lošu komunikaciju NK Osijek s javnosti. Navijači Osijeka o Bočkajevoj prodaji saznali su iz Dinamove PR službe, što je prilično nevješto. Kao i objašnjenje da se sve dogodilo na brzinu. Tko još, naime, sklapa važne poslove na sam Badnjak?

Još je više odjeknuo Bjeličin poziv svim nezadovoljnicima da se mogu javiti u tajništvo kluba kako bi im se vratio novac za godišnju kartu, jer, kako je to sam trener rekao, "trebaju nam navijači koji su uz nas u dobru i u zlu". Da, doista, tko to malo-malo zbog nekog razloga i s kojim pravom poziva na bojkot kluba? Nije ovo prvi put. Pozivalo se na bojkot i u vrijeme Zekića, pa Skendera, Kuleševića… Pozivalo se na bojkot i kada je stizao Bjelica. Navijačka je reakcija važna i mora postojati, a klub ne može biti gluh na navijačko (ne)zadovoljstvo, kao onomad kada se tadašnji predsjednik Meštrović slikao sa Zdravkom Mamić sa "svojim" dresom, što je također bio katastrofalan klupski PR potez. Koliko god željeli shvatiti da se htjelo "uzburkati duhove", jer NK Osijek, kao uostalom ni danas, nije imao adekvatnu medijsku pozornost. U toj količini poziva na bojkot čini nam se kako je on djelomično i nastupio. Jer kako drukčije objasniti da Osijek u sezoni kada se bori za naslov prvaka i kada je bio nadomak jesenskom naslovu kod kuće prosječno prati manje od 2000 gledatelja, a, primjerice, na posljednjoj jesenskoj domaćoj utakmici, protiv Šibenika, na tribinama se okupilo samo nešto više od tisuću navijača? Na bojkot se poziva(lo) i zbog epidemioloških mjera, koje i nisu propisane iz NK Osijek. Mnogi od onih koji se kunu u bijelo-plavu boju sada su, u posljednje dvije godine, pobudili nekakav bunt, a koji izražavaju i prema, navodno njima omiljenom, klubu. Zar je moguće da oni koji su se cijeli život kleli kako su spremni dati "i krv svoju za bijelo-plavu boju" sad zbog dva "uboda" neće, siguran sam, povijesne sezone, hoditi Divaltovom i Wilsonovom prema osječkom stadionu? A nećete još dugo ići tim stazama. Možda je ovo posljednja sezona kako nogometaši Osijeka igraju na stadionu na kojem su stasale generacije. Gdje ste, ljudi? Znam da vas ima. Vidim vas ovih dana i kako adventirate i kako se vozite na velikom kotaču. S Osijekovim šalovima i kapama koji vas griju kupujete Osijekove kalendare. Ne tako davno, prije samo nešto više od četiri godine, u pola ljeta, kada je većina Osječana ili na moru ili na sezonskom radu, bilo nas je u Gradskom vrtu 15.000. Znam da se toga sjećate. Bočkajev slobodni udarac PSV-u sigurno niste na Badnjak "prekrečili" u svojoj memoriji!