Frizerka Božica Albrecht (65), koja sa suprugom posljednjih nekoliko godina živi u Vrpolju, gdje ima frizerski salon, pozorno prati svaku vijest vezanu uz pandemiju koronavirusa u Južnoafričkoj Republici, gdje joj, u Johannesburgu, žive kći i sin s obiteljima, to više što je južna Afrika ishodište brojnih novih sojeva virusa, a sada i njegove najnovije varijante, omikrona, koja je već potvrđena i u više zemalja Europe.

"Njima u JAR-u je stalna pojava novih sojeva, mutacija virusa, kažu mi djeca, ‘nešto već normalno‘. Kći kaže kako im je ondje rečeno da omikron nije tako opasan i nije toliko zarazan", kaže Božica koja je sa suprugom i djecom u JAR otišla živjeti i raditi 1989., a odakle su se, u suprugovo rodno Đakovo, vratili 2009. godine, nakon puna dva desetljeća.



Vratili su se s djecom, no ona su ponovno otišla u Johannesburg jer su, dodaje, naviknuta na tamošnji način života, a i papirologija u našoj zemlji, dodaje, bila im je preopsežna i prezahtjevna da bi se krenulo u neki novi početak i novi posao. Božica za Glas Slavonije govori o tome u kakvim okolnostima i mjerama teče borba s koronavirusom i njegovim novim sojevima u tom dijelu svijeta, a o čemu doznaje u razgovorima sa svojima. "Moji su se cijepili; ondje je sada, kažu mi, treći val pandemije, a kod nas je četvrti. Sinoć sam se čula s kćeri (u nedjelju navečer, nap.a.) i kaže mi kako su epidemiološka situacija i mjere sada ondje ‘level 1‘ (razina 1, nap.a.). I ondje se cijepe, a oboljeli od korone idu u državne ili privatne bolnice. Kći kaže kako još uvijek ne znaju hoće li sve zatvarati za Božić i Novu godinu, no sada se već zna da će vlasti idućih dana zatvoriti trgovine s pićem za blagdane jer ondje se dosta pije", kaže Božica. "Moji mi znaju reći kako mi ovdje prije doznamo o vijestima o koroni i novim sojevima virusa kod njih nego oni u JAR-u. I ondje su na snazi mjere poput obveze nošenja maske, poštovanja razmaka, no slabo se drži do toga, a trenutačno radi sve", kaže naša sugovornica.

Kao i u Hrvatskoj, i u JAR-u je, nastavlja, cijepljenje besplatno. "To je dobro jer u JAR-u se sve plaća. Ljudi ovdje pogrešno misle da ondje, zato što je to zemlja u Africi, kao u nekim drugim državama tog kontinenta, vlada veliko siromaštvo i da štošta nema, pa tako ni u borbi protiv pandemije, no to nije točno - također djeluje uređeni zdravstveni sustav, ima ondje reda, u mnogočemu je to ‘veći Zapad od Zapada‘, pravi kapitalizam, nema ništa besplatno. Ako radiš - dobro ti je", kaže Albrecht. I Južnoafrikanci, nastavlja, znaju što je lockdown, online nastava i druge mjere. "U prvom valu pandemije imali su jako stroge mjere, bio je totalni lockdown, mnogo stroži nego naš, sve je bilo zatvoreno. Sin i kći s obiteljima žive u istoj ulici; jednu večer sin je dvije kćeri doveo k teti, navečer, da nitko ne vidi, no netko je to iz susjedstva ipak vidio i prijavio. Nadležne službe odmah su intervenirale i sin je morao ići po djecu i vratiti ih kući. U to vrijeme nisu se smjeli ni posjećivati, bila su zabranjena i druženja, policija je patrolirala po ulicama. No nemaju stožer", kaže Božica.

Pandemija i mjere na suzbijanju širenja zaraze samo su dodatno "podgrijale" veliki problem Južnoafričke Republike - visoku stopu kriminala i kaznenih djela poput provala, krađa, pljački, napada ljudi u vlastitim domovima, pa su ondje sasvim normalne pojave da ljudi svoje domove opremaju višestrukim sustavima zaštite, a što nerijetko čine i čitavi kvartovi.



"Mi smo imali struju oko kuće, morate imati dobar ‘security‘, jednostavno budeš stalno oprezan. U lockdownu su svi manje ili više ‘poludjeli‘, a kriminalci koriste tu gužvu pa su napadali trgovine, razbijali izloge, lomili. I u tom lockdownu sve su trgovine pića bila zatvorene, što je stvaralo dodatnu nervozu jer, rekla sam već, ondje se dosta pije. Što se tiče državnih COVID potpora gospodarstvu, kakve su kod nas isplaćivane, u JAR-u ih je, kaže kćerka, bilo samo na samom početku i bile su jako male. Moram priznati, meni su naše ovdje sasvim dobro došle", kaže Božica o životu u pandemiji u JAR-u, zemlji s velikim brojem oboljelih, odnosno pozitivnih na HIV, a na što se također upozorava kada je riječ o novim sojevima virusa i njegovim mutacijama.

I obrazovni sustav JAR-a u vrijeme pandemije pribjegao je online nastavi. "Kada zbog korone zatvore škole, bude online nastava. Kći je unuku, svoju kćer, potpuno prebacila na online školu jer je tako svima lakše. Obje su imale COVID - unuka je dobro prošla, a kći je bolovala deset dana, bilo joj je teško, no nije završila u bolnici, gdje također oboljelima od COVID-19 daju kisik, stavljaju ih na respiratore", nastavlja naša sugovornica. Online život uvukao se u sve sfere djelovanja i u JAR-u, pa i Božičina kći radi od kuće, u prodaji, za jednog francuskog poduzetnika. "Sin ima svoj ‘biznis‘, postavlja struju, vodu, klime, no sada ne ide po kućama, nego radi jedan veliki šoping-centar", govori Albrecht o pandemijskoj svakodnevici svoje djece i njihovih obitelji. Božičin zet podrijetlom je Škot, a snaha je Južnoafrikanka.

“I u JAR-u moraš imati potvrdu, propusnicu koja je dokaz da si se cijepio. I sama sam se cijepila, u našoj obitelji nitko nema problem s tim. Djeca mi kažu kako antivakserski pokret i prosvjedi postoje i ondje”, kaže Božica. Treće dijete, kći, sa suprugom i dva sina živi na sasvim drugom kraju svijeta – u Nizozemskoj, gdje je nova varijanta virusa, omikron, već potvrđena. “Svi su se cijepili. Ondje su strože mjere nego kod nas, a sada će, kaže kći, biti još strože.”