Dva poraza, to je učinak hrvatskih košarkaša nakon prvog "prozora" kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Kao i protiv Slovenije, naši su izabranici ponovno pokleknuli u neizvjesnoj završnici. U Finskoj je domaćin imao i dosta sreće, ali čvršće živce i mirniju ruku za svoju premijernu pobjedu, na koju će Hrvatska jurišati tek u veljači sljedeće godine.

Nije hrvatski izbornik Veljko Mršić puno mijenjao u odnosu na prvu utakmicu prije tri dana protiv Slovenije. U želji da dobije prednost pod obručima, "skinuo" je Brankovića umjesto Batinića. Krenuo je i s istom petorkom (Gnjidić, Marčinković, Badžim, Marić, Rudan), ali je već u prvoj četvrtini izrotirao gotovo cijeli zapisnik, 11 igrača. Hrvatska je krenula tricom Badžima, ali poslije je šut za tri poena nije služio. Do odmora smo promašili svih sedam pokušaja, ali rezultat nije trpio. Napadačka kriza trajala je sedam minuta, što je domaćin iskoristio za svoje najveće vodstvo (12:7). Ulazak Brankovića bio je dobar potez, za nešto više od tri minute centar Cibone zabio je šest poena, udijelio blokadu i na isteku prve četvrtine imali smo minimalno vodstvo (14:15). Mogla je prednost biti možda i veća, ali Rogić je upropastio nekoliko dobrih akcija koje su mogle biti realizirane. Vodili smo u drugoj dionici u nekoliko navrata tri razlike, ali Finci su se uvijek vraćali, u pravilu tricom. Pogodili su četiri za tih deset minuta, a da je to njihovo glavno oružje vidjelo se i nakon predaha (poluvrijeme završilo 34:34) kada je domaćin krenuo s dvije nove trice. Osokoljeni, domaćini su u 26. minuti prvi put u dvoznamenkastoj prednosti (53:43), koja je čak mogla biti i veća, ali Salin je promašio otvorenu tricu, koja nas i dalje nije služila. Ipak, nakon pet promašenih u trećoj četvrtini, pred kraj je napokon pogodio Perković, a dobru rolu odigrao je i Bundović, koji je zabio pet poena na otvaranju posljednje četvrtine, gdje smo ponovno uhvatili priključak (62:60). To je garantiralo neizvjesnu završnicu, u kojoj smo 121 sekundu prije kraja napokon i poveli (69:70). No tada je sreća poljubila domaćina, i to u dva navrata. Lopta se nakon dobre obrambene reakcije odvila na Maxhunija, koji zabija tricu s istekom sirene za 72:70. Potom je 66 sekundi prije kraja Bundović realizirao samo jedno slobodno bacanja, a 40 sekundi prije kraja Salin je pogodio još jednu tricu sa zvukom sirene, nakon koje je bilo jasno da ćemo se iz Espooa vratiti praznih ruku. Pokušao je uzvratiti tricom Marčinković, koju smo gađali 4-18, dok ih je domaćin ispucao 35, a pogodio 14. One dvije u završne dvije minute su nam presudile. Šteta, ali očito je da nas čeka još jedan ciklus u kojemu ćemo strepjeti te da vađenje svjetske vize neće ići nimalo glatko. N. Benčina