Prošlomjesečni državni udar u Republici Sudan opet je pokazao da će tom zemljom vladati onaj tko zna raspodijeliti malo vlasti civilima, a više vojsci. Inače će vladati samo vojska, koja će sve raditi slično kako je radio autokrat Omar al-Bashir, koji je teškom mukom s vlasti maknut 2019. godine.
Punoga imena Omar Hassan Ahmad al-Bashir, vlast je osvojio vojnim pučem 1989. uz pomoć islamističkog političara Hassana al-Turabija. Al-Bashir je tada bio brigadir u sudanskoj vojsci. Poslije je imenovan general-pukovnikom. Apsolutnu moć stekao je 1993. raspustivši Revolucionarno zapovjedničko vijeće za narodni spas, nakon čega se proglasio predsjednikom. Sudan je tada bio usred 21-godišnjeg građanskog rata između sjevera i juga, a politička situacija u zemlji dodatno se pogoršavala. Iako je Sudan za al-Bashirove autokracije postigao određeni ekonomski napredak, uspostavivši snažne trgovačke veze sa zemljama poput Kine i Rusije, njegova će vladavina ostati zapamćena isključivo po ratovima, sukobima, sustavnoj korupciji, podjelama, pobunama i prosvjedima stanovništva. Nezadovoljstvo narodnih masa kulminiralo je 6. travnja 2019. prosvjednim maršom do sjedišta vojnog zapovjedništva u glavnom gradu Khartumu, ispred kojega su se utaborile. Oštri pokušaji sigurnosnih snaga da razbiju gomilu naišli su na otpor glavnih vojnih struktura, koje su zaštitile prosvjednike. Postupci su vojske bili signal da je al-Bashir izgubio podršku najviših vojnih čelnika pa se policija povukla. Slijedio je vrući četvrtak, 11. travnja, kada je vojska upala i odvela al-Bashira u zatvor Kober u Kartumu. Potom su mu organi progona pretražili kuću, gdje su otkrili veliku svotu novca, što je rezultiralo podizanjem optužnice za korupciju. Krajem iste godine za to je osuđen na dvije godine. Zbog starosti kaznu služi u zatvoru otvorena tipa. U međuvremenu je optužen za poticanje i sudjelovanje u ubojstvu prosvjednika, a suočen je i s optužbama za ulogu koju je imao u državnom udaru 1989., koji ga je doveo na vlast. Suđenje, koje je u tijeku, počelo je u srpnju 2020. Sudovanje će se na domaćim sudovima vjerojatno razvući u nedogled jer bi inače al-Bashira država trebala izručiti Međunarodnom kaznenom sudu u Haggu, koji ga od 2009. traži zbog zločina počinjenih u etničkom sukobu u zapadnosudanskoj državi Darfur. Podsjećamo, rat u Darfuru bio je rasno-etnički, a ratovali su nearapski muslimanski crnci protiv muslimanskih Arapa. U razdoblju od 2003. do 2008. ubijeno je više od 300 tisuća ljudi, a milijuni su raseljeni.
SJENKE NAD SUDANOM
Prema svemu sudeći, uzrok listopadskog puča upravo je forsiranje civilnih vlasti, koje su bile dio mješovitog vojno-civilnog vijeća, da izruče Omara al-Bashira i dva dužnosnika njegove vlade Međunarodnom kaznenom sudu zbog Darfura. Podsjećamo kako je u kolovozu ove godine glavni tužitelj ICC-a Karim Khan bio u glavnom gradu Kartumu, gdje se odvojeno sastao s vojnim predstavnicima i svrgnutim civilnim predsjednikom vlade Abdallom Hamdokom, nakon kojega je potonji izjavio: "Sudanova obaveza da traži pravdu nije samo pridržavanje svojih međunarodnih obaveza, nego proizlazi iz odgovora na zahtjeve građana." Kako god, dva mjeseca nakon izgovorenog kola su za njega i civilnu vlast krenula nizbrdo. Naime, u listopadu je general Abdel Fattah al-Burhan predvodio nasilnu smjenu vlasti kojom je raspuštena prijelazna vlada što ju je kontroliralo Suvereno vijeće, a kojoj je zadatak bio da nakon pada al-Bashira 2019. pokrene tranziciju zemlje prema demokraciji. Vojska je uz predsjednika vlade u kućni pritvor stavila ili uhitila još nekoliko civilnih čelnika Vijeća, proglasila izvanredno stanje, blokirala telekomunikacije te zatvorila mostove preko Nila i luku Port Sudan.
Treba znati da je zaštitno lice puča bio zapovjednik vojske i vladajućeg Prijelaznog vijeća Sudana, general-pukovnik Abdel Fattah al-Burhan. Do svrgavanja al-Bashira al-Burhan je bio slabo poznat. Rođen je 1960. u selu Gandatu, sjeverno od Kartuma. Završio je Sudanski vojni koledž, a poslije je bio na mnogobrojnim vojnim obukama i specijalizacijama u Egiptu i Jordanu. General je oženjen i ima troje djece. Od važnijih dužnosti obnašao je dužnost sudanskog vojnog atašea u Pekingu, zapovjednika regionalne vojske u Darfuru, zapovjednika kopnenih snaga i glavnog inspektora vojske u trenutku kada su sudanski vojnici slani u građanski rat u Jemenu na strani koalicije predvođene Saudijskom Arabijom. Iako je tijekom desetljeća izolacije i međunarodnih sankcija pod al-Bashirom al-Burhanov doseg bio ograničen na kontakte u nekoliko bliskoistočnih zemalja, ponajviše s američkim saveznicima Egiptom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, on je kao predsjednik Suverenog vijeća uspio učvrstiti veze Sudana s globalnim silama i regionalnim igračima, uključujući Sjedinjene Države i Izrael. U veljači 2020. čak se susreo s tadašnjim izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom u Ugandi, a imao je važnu ulogu u odnosima vezanima uz etničke sukobe u Etiopiji, Jemenu, Čadu i drugim lokalnim žarištima. Oporba ga optužuje za uzurpaciju vlasti i za to što oružane snage i obavještajne službe pod njegovim nadzorom kontroliraju stotine državnih tvrtki koje se bave proizvodnjom i prodajom minerala, uključujući naftu i zlato (70 tona godišnje), uvozom i izvozom stoke, građevnog materijala, lijekova. Uza sve optužbe, general je sumnjiv jer se nalazi na čelu odbora povjerenika Defense Industrial Systems, jedne od najvećih vojnih tvrtki u državi, zbog čega je doživljen više kao korporativni barun a manje kao glavni zapovjednik vojske i trenutno de facto šef države. Sve u svemu, s obzirom na vojnu povijest, siromaštvo, vječne sukobe i slučaj al-Bashir, izvjesno je da će vojska i general al-Burhan do daljnjeg biti najvažniji politički čimbenik u Sjevernom Sudanu. Ne treba zanemariti ni činjenicu da hunta ne bi ušla u državni udar bez bar prešutnog odobrenja moćnog saveznika na Bliskom istoku, poput Egipta, a možda i Ujedinjenih Arapskih Emirata i Saudijske Arabije.
PREMIJER HAMDOK
Što se tiče civila, njihovo glavno lice je pod nadzor stavljeni predsjednik vlade Sudana Abdall Hamdok. Uhićeni su i drugi, manje važni, civilni dužnosnici Suverenog vijeća. General al-Burhan u vezi s tim je istaknuo kako je raspustio Vijeće i vladu zbog "političkih svađa koje su ugrožavale sigurnost zemlje" i najavio da će uskoro biti imenovana "nova vlada tehnokrata". Ta je izjava intrigantna jer je upravo maknuti predsjednik vlade Abdall Hamdok postavljen na funkciju kao osvjedočeni tehnokrat. Po struci je ekonomist i kao takav je proveo veći dio karijere radeći u međunarodnim institucijama. U vladu je došao izravno iz Ujedinjenih naroda, gdje je bio zaposlen godinama. Posljednji put kao zamjenik izvršnog tajnika ekonomske komisije za Afriku, od 2011. do 2018. Prije toga radio je za tvrtku Deloitte&Touche Management Consultants u Zimbabveu. U biografiji mu također stoji da je bio ekonomist u Afričkoj razvojnoj banci u Obali Bjelokosti, savjetnik u Međunarodnoj organizaciji rada te regionalni direktor za Afriku i Bliski istok Međunarodnog instituta za demokraciju i pomoć pri izborima, nevladinu organizaciju koja podupire razvoj demokratskih institucija. U kolovozu 2019. pridružen je trogodišnjoj prijelaznoj vladi koja je formirana nakon revolucije koja je zbacila autokrata Omara al-Bashira.
DOGOVORI SE KRŠE
Zapravo je dogovor bio da će oporbena koalicija, Snaga slobode i promjena i Prijelazno vojno vijeće vojske, zajednički vladati uz postavljanje preduvjeta za prelazak na potpuno civilnu vladu i demokratske izbore, koji su dogovoreni za 2022., te da će se general al-Burhan maknuti do 15. studenoga. Vijeće i vlada su u tih osamnaest mjeseci, uz pomoć zapadnih stručnjaka, pokrenuli nešto reformi, zbog kojih je Sudan maknut s američkog popisa zemalja koje sponzoriraju terorizam i oprošten mu je dio duga. Također su ratificirali mirovne sporazume s različitim pobunjeničkim skupinama. Izvan zakona su stavili niz primitivnih i nehumanih običaja koji se provode među tradicionalnim nomadskim, nepismenim stanovništvom, poput kastracije žena. Žene su u Hamdokovoj vladi dobile pet ministarskih mjesta. Međutim, zbog slabljenja valute, ukidanja subvencija za gorivo, inflacije, koronakrize, nedostataka osnovnih dobara, pristupa pitkoj vodi, slučaja al-Bashir, prijetnji vojsci te zbog neobuzdanog temperamenta i nedostataka političkih vještina Hamdok i njegovi nisu uspjeli opravdati očekivanja i učinkovito upravljati zemljom i napetostima koje su nastale nakon micanja al-Bashira.
Ujedinjeni narodi, Arapska liga i Afrička unija u vezi s prevratom izrazili su zabrinutost. Velika Britanija državni je udar nazvala neprihvatljivom izdajom sudanskog naroda. Francuska je pozvala na hitno oslobađanje Hamdoka i drugih civilnih čelnika. Egipat je pozvao sve strane na suzdržanost. Snage za slobodu i promjene - široka koalicija profesionalnih grupa, političkih stranaka i organizacija civilnog društva, pozvale su na opći štrajk. Dvije glavne političke stranke, Umma i Sudanski kongres, osudile su ono što su nazvale državnim udarom i kampanjom uhićenja. Sve uobičajeni niz fraza i općenitih izjava...
Piše: Dario MAJETIĆ
Abyei je sudanski Kašmir
Rat između sjevera i juga Sudana trajao je 22 godine i jedan je od najdužih zabilježenih građanskih ratova. Sukob je doveo do neovisnosti Južnog Sudana šest godina nakon završetka rata. Podloga za rat bila su vjerska, etička i rasna nesnošljivost, a razlog nafta. Do danas je ostalo neriješeno pitanje područja granice između sjevernog i južnog Sudana, uz Abr al-Arab ili rijeku Kiir. Taj teritorij zove se Abye, a naseljavaju ga crnačko pleme Dinka Ngok (kršćani) i arapski nomadi Miserije. Pleme Miserija, nomadi koji se svake godine u sezoni suša sele u Abyeiju u potrazi za ispašom i vodom za svoju stoku, optužuje Dinke Ngok za rasizam, vjersku nesnošljivost i nasilno sprječavanje seoba. Dinke smatraju da Miserije vode stoku na napajanje nelegalno. U Abyeiji se također proizvodi više od četvrtine sudanske nafte. Arapska plemena naoružava Khartum, a za nilote Dinke oružje pristiže iz Jube, glavnog grada Južnog Sudana. U spor je uvučen UN. (D.Ma.)
Sudanske trupe u Jemenu
Al-Bashir je 2015. razmjestio sudanske trupe u Jemen kao dio nove vanjske politike, u kojoj je Khartum prekinuo svoje dugogodišnje veze s Teheranom i pridružio se koaliciji predvođenoj Saudijskom Arabijom. Sudanska vojska pretrpjela je velike žrtve u Jemenu. Nakon pada 2019. naslijedio ga je general al-Burhan, koji je, između ostaloga, posjetio Egipat, Ujedinjene Arapske Emirate i Saudijsku Arabiju. Zaljevske monarhije ključni su donatori Sudana, uplatile su početnih 500 milijuna dolara u središnju banku nakon al-Bashirova svrgavanja kao dio obećanog paketa pomoći od tri milijarde dolara. Od dolaska mješovitog Vijeća na vlast 2019. broj sudanskih vojnika u Jemenu smanjen je prvo s 15 tisuća na pet tisuća pa na približno 700. (D.Ma.)
Američka diplomacija u regiji
Američki predsjednik Joe Biden postavio je Afrički rog kao prioritet imenovavši Jeffreya Feltmana posebnim izaslanikom za razvoj i provedbu strategije za postizanje mira u problematičnoj regiji. SAD je također podržao sudansku demokraciju u nastajanju financijskom pomoći, jamstvima za zajmove i pomoći u izgradnji institucija i reformi sigurnosnog sektora. Unatoč tome vojni puč se dogodio samo nekoliko sati nakon što se Feltman sastao s generalom al-Burhanom u Khartumu. Kao odgovor na državni udar Bidenova je administracija stavila na čekanje 700 milijuna dolara obećane pomoći Sudanu. Preispitat će se i reprogramiranje sudanskog duga od 70 milijardi dolara preko Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda. (D.Ma.)