Bilo jednom u Harlemu. Mogao je i to biti podnaslov novog dokumentarnog filma Ahmira "Questlove" Thompsona umjesto "Revolucija se nije mogla prenositi na televiziji". Međutim, besmrtni i vječni stihovi Gila Scott-Herona otpjevani davne 1971. godine gotovo uvijek dobro opisuju ono što autori žele predstaviti u svojem angažiranom radu. Naime, "Summer of Soul (...Or, When the Revolution Could Not Be Televised)" priča priču o jednom "zaboravljenom" događaju, na čije sam isječke povremeno mogao naletjeti u nekim drugim dokumentarnim filmovima i, naravno, neizostavnom youtubeu kada bi me želja za otkrivanjem meni nepoznatih glazbenim ljepota odvela u prošlost, koji se dogodio u ljeto 1969. godine u Harlemu. I dok jedan dio Amerike tu godinu zove "Ljeto ljubavi", drugi je se sjeća potpuno drukčije. Ovo je priča o tom dijelu SAD-a.

Questlove, inače bubnjar The Rootsa, režirao je uznosito moćan i zadivljujuće neodoljiv glazbeni dokumentarac snimljen tijekom šest tjedana u ljeto 1969., samo stotinjak milja južno od Woodstocka, o Harlem Cultural Festivalu. Povijesni zapis nastao oko ovog epskog događaja koji je slavio crnačku povijest, kulturu i modu, nikada prije nije viđen i uglavnom je bio zaboravljen - do sada. Film je to koji osvjetljava važnost povijesti za našu duhovnu dobrobit i svjedoči o iscjeliteljskoj moći glazbe.Tijekom dva sata imat ćete prilike vidjeti nezaboravne nastupe nekih od velikana glazbe poput Stevieja Wondera, Nine Simone, Sly & the Family Stone, Gladys Knight & the Pips, Raya Baretta, Abbey Lincoln i Maxa Roacha, no središnja točka filma svakako je svjedočanstvo Jesseja Jacksona o posljednjim trenucima Martina Luthera Kinga i njegovoj omiljenog pjesmi "Take My Hand, Precious Lord". Tih nekoliko minuta u filmu, sagrađenih oko Jacksonova sjećanja na 4. travnja, na koji se nadovezuje snimka Mavis Staples i Mahalije Jackson kako izvode spomenutu pjesmu, u jednom trenu postaje moćno, gotovo transcendentalno iskustvo za gledatelja.