Športski objekti d.o.o. Osijek moraju Osječanki isplatiti više od pola milijuna kuna odštete zbog utapanja njezine majke na Gradskim bazenima 17. srpnja 2009. Športski objekti moraju joj isplatiti 225.000 kuna, 330.000 kuna na ime odštete iza njezina pokojnoga oca, 30.500 kuna za troškove pogreba - žalobne odjeće, vijenca i karmina, te 122.743,75 kuna za sudske troškove, sve sa zateznim kamatama.

Tog kobnog dana Osječankina je majka na Gradskim bazenima bila sa 7-godišnjim unukom. Muškarac koji je radio na održavanju bazenske tehnike odvezao je dječaka kući i predao ga majci. Zamolio ju je da dijete odvede susjedima, nakon čega joj je rekao da joj je majka preminula na bazenima.

Iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka proizlazi da je žena u vodi još bila živa i udisala je vodu u pluća te da je to neposredni uzrok smrti, a ne infarkt. Vještak je naveo kako postoji vjerojatnost da bi brzo prepoznavanje nesvjesnog stanja nakon infarkta i brzo oslobađanje dišnih putova od vode, mjere reanimacije i brzog transporta u bolnicu povećali šansu za preživljavanje, a također je moguće da bi unatoč svim navedenim mjerama smrt na mjestu događaja bila neizbježna. Da pokojna nije pala u vodu i da joj je pružena adekvatna pomoć od stručne osobe te da je "ostala na suhom" i da je hitno hospitalizirana, postojale bi realne šanse za preživljenje. Međutim, budući da je pala - skliznula u vodu, i da je došlo do udisanja vode u pluća, utapanje je zapravo bilo neposredan uzrok smrti.

Osječki Športski objekti osporavali su tužbu i tužbeni zahtjev Osječanke, kao i osnove potraživanja i visinu odštete, navodeći da tužiteljica vlastitom interpretacijom tragičnog događaja pokušava odgovornost za nesretan događaj potpuno neosnovano prebaciti na njih. No sud je u cijelosti odbacio takve navode.

- Prema mišljenju suda, u konkretnom slučaju bazen pun vode namijenjen za kupanje upravo zbog takve namjene čini opasnost i zahtijeva nadziranje s povećanom pozornošću. Pokraj bazena bila je organizirana spasilačka služba, no u kritičnom trenutku nije reagirala na vrijeme te nije uočila i prepoznala situaciju u kojoj se pokojna utapala. Također, spasilačka služba nije brzom intervencijom ženu izvukla iz vode, nego su to učinila dva kupača. Nije bilo odgovarajuće kontrole tuženika, primjerene situaciji, koju je tuženik, s obzirom na to da je bazen opasna stvar, dužan osigurati, a time se i utvrđuje da postoji osnova odgovornosti tuženika - navodi sud.

Kako dalje navodi u obrazloženju nepravomoćne presude Općinski sud u Osijeku, iz iskaza svjedoka proizlazi da spasioci na bazenu nisu bili stalno, nego su obilazili i druge bazene, brinuli su se o toboganu, prodavali sladoled, tako da nije bilo povećane pozornosti, koju su Športski objekti bili dužni osigurati. Športski objekti najavili su žalbu na nepravomoćnu presudu.