Za neke zvuči nevjerojatno da i Hrvati vjeruju u teorije zavjera ili teorije urota! No upravo je tako, tu smo među "elitom" jer više od polovine Hrvata vjeruje u neku od teorija zavjere, uključujući i one o koronavirusu. Ipak je nevjerojatno da se još gotovo polovina građana nije cijepila, iako su posljednjih dana brojke zaraženih zastrašujuće, a naročito umrlih, i to uglavnom onih koji se nisu cijepili. Među necijepljenima je upravo i velik broj onih koji vjeruju u teorije zavjera.

Podsjetimo, mnogi misle da je sada aktualni koronavirus djelo čovjeka, da ga izaziva 5G mreža, da je to sve dio većeg plana Billa Gatesa da nas sve čipira. A od prošle se godine zna i da u teorije zavjere u Hrvatskoj vjeruje 52 % ljudi, što je rezultat RTL-ova istraživanja. Ono je pokazalo da samo 38 % građana vjeruje u službenu, znanstvenu verziju koja kaže da je virus prirodno skočio sa šišmiša na čovjeka. Ukupno 40 % svih ispitanika misli da je virus nastao u wuhanskom laboratoriju. Novi pak rezultati istraživanja Eurobarometra, objavljeni prošlog mjeseca, provedeni metodom intervjua licem u lice u periodu od travnja do svibnja 2021., još više upućuju da je teorijama zavjera toško odoljeti i kod nas, u Hrvatskoj. Između ostalog, utvrđeno je da 50% ispitanika smatra da se virusi proizvode u vladinim laboratorijima kako bi se kontrolirale naše slobode, dok 28% ispitanika u Hrvatskoj smatra da to nije istina, a 22% je odgovorilo da ne zna. Zanimljiv je i podatak da čak 47% ispitanika u RH smatra da je tvrdnja da antibiotici, uz bakterije, ubijaju i viruse - istinita, dok ih 46% smatra da ta tvrdnja nije istinita, a 7% ih ne zna. I još jedan znakovit podatak - 38% Hrvata misli da lijek za rak postoji, ali se skriva, zbog komercijalnih interesa proizvođača lijekova...

No što zapravo znači pojam "teorija zavjere"? Za većinu ljudi to znači uvjerenje utemeljeno na paranoji, mašti i odbijanju prihvaćanja očiglednih činjenica. To je potpuno razumljivo, jer upravo tako taj pojam koriste i neke države, glavni mediji, veliki dio akademskih krugova, mnogi iz znanstvene, poslovne i financijske zajednice, pravna struka, političari i brojne "ličnosti". Iako je u novije vrijeme "establišment" sugerirao da je vjerovanje u teoriju zavjere opasno, čak i ekstremistička ideologija. Naime, postoje važna globalna pitanja na kojima se jednostavno mora surađivati kako bi ih se prepoznalo. Klimatske promjene, terorizam, ekonomska nejednakost, trgovina ljudima, iskorištavanje djece i vojni sukobi najistaknutiji su među tim globalnim problemima. Stoga i rješenja moraju biti globalna. Radikalne mjere potrebne su na globalnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini ako se želimo pozabaviti ovim duboko ukorijenjenim potencijalno kataklizmičnim problemima. Svi moramo prihvatiti da su potrebne temeljne društvene, kulturne, političke i ekonomske promjene, ako se želimo nadati izgradnji bolje budućnosti, navode sve zabrinutiji stručnjaci. Dodavši da je svijet postao opasno mjesto i postoje mnogi "loši glumci" koji namjeravaju uništiti naše vrijednosti i naš način života. Oni šire dezinformacije i nesigurnost zbog preispitivanja istine. Među njima su i teoretičari zavjere. Pojavom interneta i društvenih mreža, ali i zatvorenih grupa na nekim platformama, ovaj je problem postao još opasniji. Potrebna je daljnja regulativa kako bi se zaustavili urotnički pojedinci i grupe koji šire svoju poruku mržnje jer previše ljudi postaje žrtva njihovih laži. Stoga su Europska komisija i UNESCO, potaknuti pandemijom, objavili deset edukativnih infografika kako bi građanima pomogli da prepoznaju i razotkriju teorije zavjere.



No kad se radi o aktualnoj pandemiji, od kuda čovjekova potreba za negiranjem prije svega znanstveno utemeljenih činjenica? Odgovor kaže da sve teorije zavjere imaju vrlo jednostavne premise na osnovi kojih funkcioniraju, pa i one vezane uz COVID. U osnovi svake teorije zavjere je podjela svijeta na dobro i zlo. Zatim, svaku teoriju zavjere uglavnom karakterizira postojanje nekog tajnog plana koji provodi neka grupa. Također, tu su uvijek i određeni "dokazi" kojima se nastoji potvrditi postojeća teorija, koji su po pravilu praćeni paranoičnim tvrdnjama da se ništa ne događa bez razloga i da ne postoje slučajnosti, odnosno da ništa nije onako kako se čini i da je sve povezano. Jednom kad se uvriježe, teorije zavjere mogu se brzo širiti. Teško ih je opovrgnuti jer se svakoga tko to pokuša smatra sudionikom zavjere. Čini se da svi važni događaji otvaraju vrata i raznim teorijama kako bi se otkrilo što je to u njihovoj pozadini. Pandemija koronavirusa također je poslužila kao sjajan poligon za razvoj i širenje različitih teorija zavjere. "Kao i sam virus, teorije zavjere opstaju i prenose se preko domaćina. Popularni i utjecajni domaćini kao što su političari i/ili druge slavne osobe mogu svojim aktivnostima potencijalno zaraziti milijune drugih", navodi i sarajevski profesor i znanstvenik Vuk Vučetić. On također ističe da nije nimalo jednostavno snaći se u moru različitih oblika dezinformacija, teorija zavjere, lažnih vijesti, alternativnih činjenica. S obzirom na to da uglavnom ne postoje nikakva sustavna rješenja koja bi pojedincima pomogla u cilju bolje orijentacije u zaglušujućem digitalnom prostoru, važno je pokušati samostalno razvijati vještine i kompetencije koje su potrebne u tom smislu.

Profesorica Karen Douglas sa Sveučilišta u Kentu provela je godine proučavajući psihologiju teorija zavjera da bi objasnila zašto se neke od najluđih tvrdnji nekim ljudima sviđaju više od istine. Ona je za Sky News navela da se ljudi okreću teorijama zavjera kad žele popuniti određene psihološke praznine. "Prve od tih potreba mogu se klasificirati kao potrebama ljudi da moraju biti dobro upućeni i točni. Druga potreba je egzistencijalna - povezana s potrebom da se osjećaju sigurno. Na primjer, istraživanja pokazuju da su ljudi privučeni teorijama zavjera kad se osjećaju nemoćno ili su zabrinuti, anksiozni. Treća vrsta motiva je socijalna - povezana s potrebom da se održi pozitivan pogled na samoga sebe i skupine kojima pripada. Većina teorija zavjere ima jednu temeljnu značajku, a ona je da se nešto pokušava sakriti te da ne treba vjerovati vlastima. Jednom kad osoba povjeruje u teoriju zavjere, jako ju je teško razuvjeriti", kaže prof. Douglas za Sky News i dodaje da je ključno, ako je to moguće, na vrijeme izići s točnim informacijama kako bi se umanjio utjecaj teorija zavjere.



A sad, malo i o jako nam dalekoj prošlosti, ali i sadašnjosti i budućnosti - religiji. Naime, i vjerovanja u Boga također su od samih početaka u središtu teoretičara zavjera, kada se taj pojam još nije ni koristio. Pa je li onda slučajno što gotovo polovina milenijaca ne vjeruje u Boga, a nije ih ni briga postoji li stvarno. Ustanovio je to Američki popis svjetonazora (AWVI), godišnje istraživanje koje ljude starije od 18 godina pita o njihovim vjerskim uvjerenjima i perspektivama. Ovogodišnje istraživanje pokazalo je da gotovo polovina milenijaca, ljudi rođenih između 1984. i 2002. godine, ne vjeruje u Boga, iako se njih 57 posto smatralo kršćanima, kako piše Unilad. Iz tog istraživanja također se otkrilo da je među milenijcima znatno manja vjerojatnost da će prihvatiti tradicionalna biblijska učenja, koja uključuju Božju prirodu, grijeh, spasenje, stvaranje, život nakon smrti, ljudsku svrhu te biblijski moral. Istraživanje je također pitalo ljude o njihovim pogledima na život. Tako se postavilo pitanje trebate li se "ponašati prema drugima onako kako želite da se oni ponašaju prema vama", a što se savršeno uklapa u aktulnu pandemiju. Gotovo pola milenijaca, točnije 48 %, složilo se da bi to ljudi trebali raditi, a isto misli i 53 % generacije X i 81 % boomera. Najnepopularnije vjerovanje kod milenijaca bila je ideja da postoji univerzalna svrha svih ljudi, a to je da znaju, vole i služe Boga svim srcem, umom snagom i dušom, u čemu se vidjelo samo 19 posto ove generacije. Zato i danas aktualno zvuče Izaijine biblijske riječi: "Jer, ovako mi reče Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide: Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se čega se on boji i nemajte straha. Jahve nad vojskama – on jedini nek‘ vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek‘ vas prožme." Iz 8, 11-16.

Sve u svemu, teorije zavjera ili urota dolaskom interneta postale su opći znakovi vremena u kojemu živimo i gotovo da ih je nemoguće izbjeći, čak i u svakodnevnoj komunikaciji. Globalizam je to još više pojačao, uključivši u neiscrpan bazen dezinformacija i političke teorije zavjera. Zapravo plaćamo danak vremenu - da nema digitalnih medija, ne bi bilo ni toliko dezinformacija, lažnih vijesti i obmana javnosti... A što se Hrvata tiče, vratimo se na početak - činjenica da smo "nacija lakovjernih" ne služi nam na čast. Drugim riječima, vjerujemo doista u svašta, nerijetko i u totalne gluposti, a da ne promislimo koliko je to u što vjerujemo (ne brkati s religioznim vjerovanjima!), a radi se o teorijama urota, imalo utemeljeno na dokazima, provjerenim činjenicama i pouzdanim istraživanjima. Utješno je, pak, da zapravo po tome nismo iznimka, nego se samo uklapamo u svjetski prosjek onih koji vjeruju u svakojake laži, alternativne istine, fantazije i opsjene. O svemu tome puno bi mogao reći i Davor Domazet Lošo, "hrvatski David Icke", no nekom drugom prigodom.