Koronavirus u Srbiji nije ubio samo episkopa valjevskog Milutina (Kneževića), patrijarha srpskog Irineja (Gavrilovića) i srbijanskog predstavnika u Predsjedništvu bivše Jugoslavije Borislava Jovića, nego i bivšeg ministra obrane i zdravstva Zorana Stankovića. Taj vojni liječnik i patolog bio je zadužen za obdukciju ljudskih trupala u Vukovaru 1991. godine, odmah nakon pada tog grada u srpske ruke.

Stanković je u to vrijeme bio potpukovnik JNA. Za njegova boravka u Vukovaru dogodio se veliki broj masovnih ubojstava i drugih vrsta nasilja koje su izvršili pripadnici jugoslavenske vojske i srpskih dobrovoljaca od kojih su mnogi nosili četničku odoru. Više-manje sva mrtva tijela tih ljudi nad kojima su se iživljavali srpski pobjednici potpukovnik Stanković imao je prilike osobno vidjeti. Mnoge tajne koje je znao ne samo iz Hrvatske nego i s ratišta u Bosni i Hercegovini, uključujući i Srebrenicu, odnio je u grob. To je ustvrdio i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, zacijelo sretan zbog te činjenice jer se Stanković do kraja života držao zavjeta šutnje, ne otkrivajući mnoge sablažnjive činjenice vezane za trijumfalističko i zločinačko divljanje vojske koju je Beograd poslao na Hrvate i Bošnjake. Vučić je u brzojavu sućuti za Zorana Stankovića rekao kako je bio "izniman stručnjak i tihi svjedok novije povijesti naše regije kroz prizmu odgovornog i teškog posla koji je obavljao savjesno i odgovorno, uz brojne odgovorne dužnosti u srbijanskoj vladi". Njegovo svjedočenje pred Haškim tribunalom razotkrilo je višestruko iskazanu bliskost s ratnim zločincem Ratkom Mladićem, s kojim je bio u dosluhu tijekom ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini. Bliskost dvojice časnika JNA, formalno angažiranih kao pripadnika vojske bosanskih Srba, očitovala se i u činjenici da je Stanković osobno napravio obdukciju Mladićeve kćeri Ane koja je sebi 1994. oduzela život pucajući si u glavu iz očeva pištolja. Kasnije će Zoran Stanković kao srbijanski ministar obrane (2005. - 2007.) aktivno sudjelovati u skrivanju ratnog zločinca Ratka Mladića po raznim vojarnama u Srbiji.

Vjerojatno nagnusnija srbijanska propagandna operacija tijekom cijelog Domovinskog rata, u koju je nedvojbeno bio umiješan Zoran Stanković, bilo je navodno otkriće 41 dječjeg trupla u dvorištu jedne škole u Vukovaru. Tu poganu laž emitirao je večernji Dnevnik TV Beograd, tvrdeći kako su srpska djeca "zaklana". Tu je vijest bez ikakve provjere brže-bolje emitirala danas najuglednija svjetska novinska agencija Associated Press, zahvaljujući svome fotoreporteru Goranu Mikiću, i britanska televizijska kuća ITV. Spremnost uglednih zapadnjačkih medija da sudjeluju u širenju bolesne ratne propagande nastale u režiji jugoslavenske tajne vojne službe koja se zvala Kontraobavještajna grupa (KOG) bila je dno dna u novijoj povijesti novinske struke. Među onima koji su se posebno istaknuli u širenju te lažne optužbe na račun Vukovaraca koji su časno branili svoj dom bila je talijanska novinarka srpskog imena Milena Gabanelli.



Ona je u svome životopisu koji je napisala za talijansko izdanje Wikipedije pobrojila 24 novinske nagrade koje je u životu stekla. Jedina koja joj nedostaje je ona o lažnom izvješćivanju iz Vukovara. Glavna svrha laži o pokolju nedužne dječice u Vukovaru bilo je prikrivanje krvavog obračuna s pacijentima vukovarske bolnice koji su u tim trenutcima bili odvezeni do Ovčare. Bila je to savršeno odrađena specijalna operacija koja nije mogla biti obavljena bez glavnog čovjeka u JNA zaduženog za ljudska trupla u Vukovaru, potpukovnika Zorana Stankovića.

Stanković nije bio jedini kojega je vukovarska tragedija vrlo visoko katapultirala. Postao je najmlađi načelnik Vojno-medicinske akademije u Beogradu, a potom i srbijanski ministar obrane te zdravstva. Voditelj Dnevnika iz studija RTV Beograd Milorad Komrakov koji je lažnu vijest o "zaklanoj srpskoj deci" pročitao u Dnevniku postao je glavni urednik Miloševićeve televizije. Među onima koji su se također okoristili činjenicom da su ratovali u Vukovaru je i kapetan JNA Miroslav Stojanovski, koji je 2005. imenovan načelnikom glavnog stožera makedonske vojske. Njemu se na dušu stavlja smrt nekolicine hrvatskih branitelja. Vojislav Stanimirović, koji je sudjelovao u agresiji na Vukovar i bio njegov prvi gradonačelnik, kasnije je završio u Hrvatskom saboru i ušao u visoku politiku. Ratovanjem u Vukovaru okoristio se i bivši mornarički specijalac Čedomir Jovanović, koji je od 2003. do 2004. bio zamjenik srbijanskog premijera. On danas u medijima Hrvate naziva ustašama.