Hrvatska je nogometna reprezentacija bez kapetana i svoje glavne pokretačke snage, Luke Modrića, vrlo dobro odradila rujanski ciklus kvalifikacija za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Katar, a Vatrene u listopadu čekaju još dvije utakmice, 8. listopada igraju u Larnaci kod Cipra, a potom će 11. listopada u Osijeku ugostiti Slovačku.

Dalić je odlučio s kim će na Ciprane i Slovake, uz već standardne reprezentativce prvi put je pozvao Josipa Stanišića te Kristijana Jakića, vratio je u momčad Josipa Brekala, ali i dalje ostavio zatvorena vrata Anti Rebiću, koji u dresu Milana igra odlično, i Bruni Petkoviću, koji s ovakvim igrama u Dinamu realno i nije zaslužio reprezentativni poziv. Hrvatski izbornik je dvije pozivnice odaslao i prema Gradskom vrtu, na ime Mileta Škorića i Ivice Ivušića. Škorić sad već redovito dobiva pozive za okupljanje Vatrenih, a vratar bijelo-plavih Ivušić je dobio šansu u rujanskom ciklusu nakon ozljede prvog vratara Dominika Livakovića i svojim je obrana oduševio. Bio je jedan od junaka pobjede nad Slovacima (0:1), a nije primio gol ni protiv Slovenije (3:0). Zna se da Dalić rijetko mijenja i pronalazi nova rješenja, osim ako zbog kartona, ozljeda ili nemirnih pojedinaca to nije prisiljen, no izbornik bi ponekad trebao gledati sadašnjost i najbolju formu, ne samo stare zasluge.

Nakon izbornikova najnovijeg popisa i uoči listopadskih izazova hrvatski portali su provodili anketu u kojoj su se čitatelji izjasnili koga bi voljeli vidjeti na vratima Hrvatske protiv Cipra i Slovačke, Ivušića ili Livakovića, koji se oporavio od ozljede i vraća se na gol Vatrenih. Livaković je Dalićeva prva opcija, ali čini se kako je ljudima osječki vratar ipak sigurnija i pouzdanija opcija. Bar su se tako izjasnili u glasovanju. Razlika u glasovima nije velika, ali Ivušić ih je dobio više od vratara Dinama. Želje navijača su jedno, izbornikova odluka nešto sasvim drugo. A poznato je da izbornik rijetko sluša što narod želi, pokazao je to tijekom Eura kad su Hrvati zazivali Vlašića, Oršića, Pašalića, Budimira..., ali on je imao neku svoju viziju koju je uporno gurao i koja se pokazala kao promašaj.

Vratarsko mjesto je trenutačno najmanji problem u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, ali dati priliku Ivušiću čak i kad je Livaković zdrav ne bi bio nikakav eksperiment ili ludorija, nego logična odluka. Ivušić je već dugo jedan od najboljih vratara HNL-a, a pokazao se pouzdan i među Vatrenima. Dobra je stvar što Hrvatska ima dva vratara podjednake kvalitete, ali isto tako loša da će onaj Osijekov u tom omjeru snaga uvijek imati manje šanse od Dinamova. Nije to "slavonska kuknjava", jednostavno tako funkcioniraju stvari u hrvatskom nogometu.

Istina je da momčad Osijeka ove sezone baš i ne blista, nakon sjajnog drugog mjesta prošle sezone, apetiti bijelo-plavih navijača su porasli i očekivao se iskorak. No u prvom dijelu prvenstva momčad Nenada Bjelice šepa, a za to je najmanje kriv Ivušuić. Igrači ispred njega prave pogreške, a kod Osijeka je problem i što vrh napada nikako da proradi. S druge strane Dinamo u domaćem prvenstvu gura dobro, ali u Europi razočarava. Zna razočarati i Livaković, koji je solidan, ali nije u top-formi. Odmah na početku prvenstva darivao je gol i pobjedu Slaven Belupu, u Europi igra toplo-hladno, jednu utakmice protiv Sheriffa je briljirao, u svim ostalim je mogao i bolje reagirati. Livaković je za reprezentaciju uvijek branio dobro i unatoč kiksu, dva ili tri u Dinamovu dresu, teško da će Dalić nekom drugom dati povjerenje. Čak i onom koji to zaslužuje i koji je pokazao da može biti spasitelj Hrvatske.