KNEŽEVI VINOGRADI

Kako za vinogradare, povrtlare i ratare, ova je godina specifična bila i za voćare, pa tako i proizvođače rakije od voća.

Među rijetkim registriranim proizvođačima rakija u Baranji, ali i šire, zasigurno je UPRIV, čije je sjedište u specifičnom objektu na ulazu u Kneževe Vinograde iz smjera Grabovca, odnosno Osijeka, koji neodoljivo podsjeća na srednjovjekovnu kulu. Očekivano za takvu građevinu, u njezinoj je unutrašnjosti niz neobičnosti. Osim replike giljotine i velikog hrastova okruglog stola, oko kojega često znaju sjediti turisti, specifična su dva ‘‘vesela stroja‘‘. Jedan kapaciteta 120, a drugi 300 kilograma, odnosno litara. Riječ je o kazanima za pečenje rakije, iz kojih u ovo doba godine prilično često curi pravi voćni afrodizijak. Potrebna mu je određena temperatura, postignuta vatrom dobivenom od drva, ali i sočno, zdravo voće. Prethodno pripremljeno na tradicijski način.

- Ovu godinu mogu poistovjetiti s poznatom izrekom koja kaže "kako sam se nadala, dobro sam se udala" - u polušali kaže Davorin Škoflek, upravitelj UPRIV-a, misleći pritom na kritičan početak i tijek voćarske godine, koju su pratile razne vremenske nepogode. Podsjeća kako je najgore završilo koštičavo voće, među kojima je katastrofalno prošla marelica. Teško ju je, naime, u količinama zadovoljavajućim za potrebe intenzivnijih proizvođača rakije naći u cijeloj Hrvatskoj. Ipak, u dijelu Baranje je opstala.

- Da me netko ne urekne, našli smo jedan ‘‘baranjski džep‘‘ koji nepogode nisu pogodile. Iz tog voćnjaka iz okolice Zmajevca uspjeli smo nabaviti dovoljnu količinu marelica potrebnu za našu proizvodnju, kojoj nije cilj kvantiteta, već kvaliteta - kaže Škoflek, naglašavajući kako su se zalihe rakije od marelice polako počele topiti. Ostalo voće čiji je središnji sadržaj koštica nije im bilo problem, pa su proizveli zadovoljavajuće količine. Što se ‘‘ostatka voćne flore‘‘ tiče, hvali se rakijom od dunje. To specifično tradicijsko voće, koje je našim starima mirisalo s ormara u spavaćim sobama, teško je pronaći i u ‘‘normalnim‘‘ godinama.

- Čista rakija od dunje sigurno je jedan od naših aduta. Neki proizvođači dunju znaju miješati s jabukom ili šljivom. Tehnološki gledano, riječ je o odličnoj rakiji, ali mora se priznati da je u njima udio dunje najmanji. Donedavno dunju smo nabavljali iz jednog dunjika u Baranji, ali njega više nema. No imali smo sreću i saznali za izvor kod Nove Gradiške - ističe, objašnjavajući kako općeniti problem oko dunjika leži u činjenici što ga voćari ne vole jer je prijenosnik bolesti. Također, dodaje, proizvodnja rakije od dunje poprilično je zahtjevna jer kasno dolazi, tvrda je i ima malo šećera. Ponavlja kako je njihova rakija nastala na tradicionalan način te kako je prepečena i zbog svega nešto skuplja. Zahvaljujući Osječko-baranjskoj županiji, uz nabavu kazana za rakiju, pokrenuli su stranicu www.rakija.hr, preko koje također prodaju svoj proizvod. Puni se i njihova ‘‘banka rakije‘‘ u kojoj je najviše dunje, marelice i kruške, a pripremaju i redizajn etiketa za cijelu lepezu vlastitih likera - od kojih izdvajamo one od šafrana i šipka.