Nogometaši Osijeka i Gorice već su nas navikli na dramatične susrete u Gradskom vrtu, ali ove nedjeljne večeri nadmašili su sami sebe. Posljednja tri susreta koja su odigrali na osječkom stadionu nisu bila za ljude sa slabim srcem.

Slika prva: 29. rujna 2020., Osijek je pobijedio s 2:1 nakon što je Gorica pogotkom Lovrića bila izjednačila u 84. minuti. U sedmoj minuti sudačke nadoknade Alen Grgić donio je Osijeku slavlje. Slika druga: 7. ožujka 2021., susret je završio bez pobjednika (1:1). Gorica je vodila do 88., a onda je iz kaznenog udarca izjednačio Bohar. No, tu nije bio kraj, jer je u petoj minuti sudačke nadoknade Ante Erceg zabio za pobjedu Osijeka, ali slavlje nije bilo dugog vijeka, jer nakon intervencije VAR-a pogodak nije priznat. No, ovaj je susret pokazao kako su dva prethodna zapravo bili dječja igra u odnosu na dramu koju su Osijek i Gorica izrežirali ovaj put.



Susret bismo najbolje mogli opisati onom čuvenom rečenicom iz njemačkih filmova za odrasle snimanih sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća: "Eine kleine perversion". Ono što se događalo u posljednjih 20-ak minuta utakmice u Gradskom vrtu bila je čista nogometna perverzija. A sve do 75. minute bila je to jedna sasvim obična utakmica u kojoj je Gorica imala prednost, a Osijek je stenjao pod naporima ne bi li je dostigao. Prokletstvo loše realizacije opet se "cerekalo" bijelo-plavima u lice, a onda je Nenad Bjelica napokon pronašao svog džokera koji je napokon probio tu blokadu. Kosovskog napadača Mirlinda Dakua na početku sezone nije bilo ni na mapi, a danas je junak koji je spašavao Osijekovu, a i Bjeličinu kožu. Bila je to po mnogo čemu šokantna večer. Prvo Anthony Kalik. Čovjek je u HNL-u ukupno zabio tri pogotka i sva tri Osijeku, a da stvari budu još bolnije uopće nije trebao započeti utakmicu, nego je uskočio umjesto Doke koji se ozlijedio na zagrijavanju. I onda još spraši golčinu za vodstvo gostiju. Tada nam je na pamet pao onaj Bugar iz CSKA Georgij Jomov koji u Sofiji također nije trebao početi utakmicu, pa je uskočio iz istog razloga kao Kalik i razvalio Osječane. Ipak, ova priča nije imala tako bolan kraj. Junaci su ovaj put bili Osječani, ali staza do slavlja bila je infarktna. Bijelo-plavi se u zadnjih 20-ak minuta nisu morali jednom, nego dvaput vraćati u utakmicu, jer je Dakuovo izjednačenje samo pet minuta kasnije poništio Brodić. U tom trenutku malo bi koja momčad podignula glavu i nastavila vjerovati u čudo, ali Osijek je drugačija momčad. Nije se predao, nastavio je napadati i vjerovati, što mu se vratilo na najljepši mogući način. Nije lako opisati kakav je delirij zavladao na tribinama Gradskog vrta kada je Lončar u trećoj minuti sudačke nadoknade zabio za pobjedu. Bila je to ona prava iskonska, pa čak pomalo i razularena radost nakon svih nakupljenih frustracija. Malobrojni navijači to su apsolutno zaslužili. Baš oni bili su ti koji su sredinom drugog poluvremena doslovce krenuli gurati Osječane prema pobjedi. Malo ih je bilo, al‘ su se itekako čuli. Ništa manje ludo u tim trenucima nije bilo ni na terenu. Igrači i struka itekako su znali proslaviti taj pobjednički pogodak.

- Za dobru utakmicu trebate takvog protivnika, trebamo i mi biti dobri, suđenje također, a bilo je odlično. A navijanje je bilo vrhunsko i zahvaljujem navijačima na tome. Mislim da su oni "ugurali" taj treći gol. Utakmica je svakako bila lijepa za pogledati - rekao je Nenad Bjelica nakon susreta, još uvijek prepun dojmova.



Najjednostavnije rečeno bilo je to 75 minuta muke i 20 minuta čiste ekstaze. I zato je nogomet poseban. Bijelo-plavi na odmor su ispraćeni zvižducima, jer opet u prvom poluvremenu nisu bili dobri. Opet previše grča, pogrešnih dodavanja, igra je bila rastrgana i bez ritma. Ipak, te muke past će u zaborav zbog svega što se događalo u završnici susreta. Nakon takvih ludih utakmica ljudi sa stadiona kućama odu prepuni dojmova i zadovoljstva. Navijači Osijeka u zadnjih mjesec dana nisu baš imali previše takvih doživljaja, no ovaj je sve to nadoknadio. Baš se isplatilo te večeri biti u Gradskom vrtu.

- Osjetila se određena nervoza kod naših igrača. Pružao sam im podršku, a tko će ako neću ja. Nedostaje mi još malo više sinergije svih nas u Klubu, u gradu općenito, lokalnim medijima. Sve skupa bi nas ovo moglo malo pokrenuti, pa da budemo jedni uz druge, da nismo baš previše kritični prema našim dečkima. Oni su i danas pokazali veliko htijenje, karakter, veliko srce, što navijači to znaju prepoznati i nagraditi. Takve utakmice koje se pobjeđuju u zadnjim minutama daju ti krila, neupitno je da smo protiv Lokomotive napravili prvi korak, no ovaj danas je još važniji - rekao je trener bijelo-plavih.

Po tko zna koji put pomogli su ljudi s klupe. Daku je bio dvostruki strijelac, Bočkaj trosturki asistent, a Topčagić je stvarao priličan nered u kaznenom prostoru Gorice u zraku i na zemlji. No, kada se dogode takvi epski preokreti nije pošteno pričati o pojedincima, jer oni nisu mogući bez doprinosa cijele momčadi.

Ta večer kao da je bila osmišljena za hollywoodski blockbuster. Dramatična fabula, neočekivani rasplet i junak za kojeg je do jučer malo tko i znao. Pa od jedne nogometne utakmice stvarno ne možeš tražiti više...