Za brojne članove obitelji Babok iz valpovačkog prigradskog naselja Ladimirevaca, kraj ljeta već tradicionalno prolazi u znaku Babokijade - obiteljskog okupljanja koje se ove godine održalo deseti put. Obitelj Babok jedna je od prvih zagorskih obitelji iz Ladimirevaca čiji članovi i potomci do danas nastoje održati lijepu tradiciju da jedan dan u godini provedu u međusobnom druženju i obiteljskom zbližavanju za koje počesto, zbog brzog životnog ritma, tijekom godine nedostaje vremena i prilika i za druženje koliko bi oni to htjeli.

Sve je počelo 2012. godine, kada su bratići Vlado i Miroslav, dvojica najstarijih iz druge generacije ladimirevačkih Baboka, organizirali prvo okupljanje, na koje su došli članovi svih generacija obitelji. "Upravo te 2012. godine navršilo se točno 70 godina otkako su naši preci došli iz Zagorja u Slavoniju. U proljeće 1942. godine, u jeku rata i ratne kolonizacije, naši djed Tomo i baka Dora sa svojih šestero djece: Đurom, Anom, Ivkom, Valentom, Blažem i Milekom, s rodnih zagorskih brega spustili su se u ravnu Slavoniju. Iz Gornjeg Kraljevca kraj Zlatara prvo su se doselili u Briješće kraj Osijeka, gdje se rodio i najmlađi sin Mirko, a onda su se 1945. godine preselili u Ladimirevce. Godinama se obitelj širila, pa nas danas imamo već četvrtu generaciju ove obitelji i upravo zbog njih, naših najmlađih, nastojimo održati ovo okupljanje kako bi se oni međusobno bolje upoznali i ojačali obiteljske spone", rekao je Miroslav Babok, unuk Tome i najstariji Babok druge generacije.

Osim brojčano, obitelj se s godinama širila i prostorno pa danas potomaka Tome i Dore Babok ima diljem Hrvatske i šire: od Siska, Zagreba, Varaždina, Koprivnice, Delnica, Zadra i Splita do Kupresa, Italije i Njemačke. No i dalje ih je najviše u Ladimirevcima, Valpovu, Osijeku i okolici. Do 2017. godine, na Babokijadama su bili i članovi prve generacije ladimirevačkih Baboka, no protek vremena, bolesti, životni problemi i gubici učinili su svoje, pa se unatrag tri godine na Babokijadama uglavnom sastaju oni mlađi.

Baboki su odlučni u namjeri da i nadalje održavaju svoje Babokijade i u dobrim i u teškim vremenima, u spomen na sve svoje drage kojih više nema i kao zalog svojim potomcima.