U ozračju novih potresa u SDP-u razgovarali smo s jednim od najiskusnijih članova te stranke, hrvatskim političkim veteranom, bivšim ministrom i gradonačelnikom Siska, a sada saborskim zastupnikom Davorkom Vidovićem.

Dojam je da je SDP već dugo vremena, još i pod vodstvom Davora Bernardića, u vrlo ozbiljnim podjelama i nekakvom prijelaznom razdoblju iz kojega nikako ne uspijeva izići. Što je tome razlog, otkud tolike podjele?

- Nažalost, aktualna kriza u SDP-u ima svoju pretpovijest koju bih povezao primarno s činjenicom da je osvajanjem vlasti 2000. stranka postala atraktivna za pojedince čiji su motivi za uključivanje bili sve samo ne politički. Napao nas je klijentelizam, u stranku su počeli ulaziti i vrlo agresivno osvajati stranačke pozicije ljudi čiji je primarni interes bila neka vlastita korist, a ne zauzetost za opće dobro. To je dovodilo do napetosti s onom grupacijom ljudi koji su još od 90-ih gradili stranku primarno kao snažnu branu agresivnom nacionalizmu, korupciji, nazadnjaštvu, pljački nekadašnje društvene imovine, kršenju ljudskih i političkih prava… Odlaskom Račana i izborom Milanovića stranka je potvrdila svoj smjer prema kartelizaciji, sirovom političkom pragmatizmu, slabljenju uloge članstva, izostanku dijaloga, odgurivanja intelektualaca od stranke, a guranje vodstva kao jedinog političkog nositelja ideja, stvaranju ad hoc saveza, klika, grupa za pritisak itd. Rekao bih da se pod Milanovićevim vodstvom SDP supstancijalno promijenio te da su na političkoj sceni i nakon njegova odlaska ostali ljudi koji su htjeli nastaviti isti kurs. Bernardić se nakon pobjede na stranačkim izborima odmah našao pod baražnom vatrom tih ljudi i nije uspio nametnuti novi kurs koji bi značio iskorak iz te naslijeđene stranačke paradigme. Naprotiv, izgubio je, iako ni slučajno tako katastrofalno kako se to želi prikazati (osvojio je samo tri zastupnička mandata manje nego Milanović na prethodnim izborima), parlamentarne izbore, povukao se, kao i cijelo njegovo vodstvo, a vođenje stranke preuzeli su ljudi koji su intenzivno opstruirali njegov pokušaj okretanja SDP-a prema vrijednostima, da tako kažem, račanovskog SDP-a. I umjesto da ponude nove politike, da iskoriste mir koji su imali, jer ih nitko nije osporavao niti opstruirao, to je vodstvo nastavilo stare bitke, otvarajući osvetnički boj spram onih koje, s pravom, prepoznaju kao ljude koji bi im mogli pružiti otpor u daljnjoj destrukciji temeljnih odrednica SDP-a.



Izvan stranke ostala su i neka poznata SDP-ova imena, poput Rajka Ostojića i Nikše Vukasa. Kako ste vi to vidjeli?

- Izvan stranke ostalo je u komesarskom čišćenju oko 4000 ljudi, svaki peti. A da se za mnoge ne zna zašto. Nekima izbačenima rekli su naprosto da su - prestari! Komesari, ili po hrvatski povjerenici, iako sami članovi tek nekoliko godina, istjerivali su, ili svojom milošću primali ljude koji su ovu stranku gradili od početka u vrlo teškim uvjetima. Ti su ljudi utkali u stranku svoju energiju, znanje, vrijeme i svoje emocije. Pripadam među njih i ponosim se što smo uspjeli postati alternativa primitivizmu, aroganciji, i biti zaštitnikom slabijih u društvu. Istjerivanje iz stranke bivših ministara, glavnih tajnika, aktualnih zastupnika, samo potvrđuje činjenicu o osvetničkoj harangi protiv viđenijih ljudi stranke. Ljudi koje spominjete tek su početak masovnije sječe glava većine mislećih ljudi.

Koliko, prema vašem mišljenju, danas Klub SDP-a ima članova - 28, ili 32, i zašto mislite da je predsjednik SDP-a Peđa Grbin nepropisno poslao obavijest da se zastupnički klub smanjio za četiri člana?

- Temeljeno na Poslovniku Hrvatskog sabora, Poslovniku Kluba SDP-a, nema apsolutno nikakve dvojbe da Klub ima 32 člana. Četiri izbačena člana stranke jesu članovi Kluba, žele to biti, a s time se slaže i velika većina članova Kluba. Grbin je slanjem obavijesti o smanjenju broja članova Kluba pokušao obmanuti Tajništvo Sabora, što mu nije uspjelo.

Pročitao sam da ste predložili da se glasa o izbacivanju sporne četvorke iz Kluba te da se prihvati odluka kakva god bila, a da je potom Grbin pobjegao sa sjednice, što vas je iznenadilo. Je li to točno?

- Da. Bio je to moj pokušaj da pomognem Grbinu kao predsjedniku stranke, da se izvuče iz neugodne situacije i sačuva obraz. Iako se nije trebalo glasati, sam taj čin oslobodio bi njega, jer ako bi izbacivanje bilo potvrđeno on bi potvrdio svoju odluku, a ako bi bilo izglasano neizbacivanje, onda bi odluka bila većine Kluba, što bi njega također dijelom amnestiralo, a kriza bi bila prevladana. No, on je to odbio, jer očigledno ima u planu daljnja izbacivanja, rasturanje Kluba i izazivanje raskola u stranci. Žao mi je zbog takvoga plana.

Prema pojedinim anketama, SDP je po popularnosti među biračima pao na treće mjesto. Kako to objašnjavate, hoće li se uskoro zaustaviti to potonuće?

- Anketna popularnost stranaka ovisi o mnogo čemu. Ovo što sada radi vodstvo stranke sigurno neće pridonijeti rastu naše popularnosti. Dapače. Za ozbiljan i stabilan rast političkog povjerenja potrebno je mnogo toga učiniti u samoj stranci, ali on ovisi i o čitavom nizu vanjskih okolnosti.

S obzirom na vaše političko iskustvo, svjesni ste da će ovo što izjavljujete ovih dana izazvati određene reakcije, možda i prijedlog nekih sankcija?

- Ma hajte, molim vas! Neki me je dan jedan stari stranački kolega podsjetio na jedan istup u Ohridu, negdje 1998., kada sam bez sustezanja sasuo javno, u brk, glavnom uredniku beogradskog lista "Duga" da su svojom politikom neobuzdane glorifikacije velikosrpske politike jedan od glavnih zazivača rata na prostoru bivše Jugoslavije, u siječnju 1991. suprotstavio sam se javno na skupu 300 rezervnih oficira u petrinjskoj kasarni zazivanju vojne intervencije u Hrvatskoj, itd. Briga me za to što će neki sitni račundžija u svojoj jazbini misliti o meni bez hrabrosti da suočavamo argumente. Moja je politička misija bila aktivan rad na stvaranju moderne lijeve, socijaldemokratske stranke u ovoj zemlji i borba za vrijednosti slobode, pravde, solidarnosti i jednakosti. Sada, kada je to ugroženo, osjećam se dužnim ne šutjeti. Pozivam sve članove naše stranke da se zamisle i učine ono što misle da trebaju. A bit će kako će biti.

Spomenuli ste obračune s onima koji misle drukčije, komesarsku logiku odlučivanja i izbacivanje ljudi bez ikakvog obrazloženja. Koje ste argumente dobili od vodstva stranke oko svega toga?

- Kakve argumente? Zar vi mislite da se u stranci razgovara? Postoji muk, guranje stvari pod tepih, nametanje diktata, odluka koje se moraju provesti. Prije tjedan dana održana je sjednica Glavnog odbora na kojoj je članovima zabranjeno i da pitaju što se to događa u stranci. Ono o čemu bruje mediji tri mjeseca za nojevsko vođenje stranke ne postoji.



Na što ste mislili kada ste rekli da je izgubljena supstancijalna bit SDP-a, i da ovo više nema veze ni sa socijalnom politikom, ni s demokracijom?

- Ovo postupanje vodstva SDP-a pokazuje da nije ovdje samo riječ o osobnim frustracijama, osvetama spram onih koje prepoznaju kao unutarnje neprijatelje, nego i nečem dubljem, za SDP kao demokratsku stranku kojoj je upravo demokratičnost i uključivost, uz socijalnu obzirnost, najvažnija, supstancijalna odrednica, političkom pitanju ideološkog i vrijednosnog zaokreta stranke prema autoritarnim i totalitarnim obrascima ponašanja. SDP je omogućio višestranačje i politički pluralizam, zagovarali smo i čuvali demokratičnost kao najvišu vrijednost. Tko to ima pravo dovoditi u pitanje! Neki su izgleda i u SDP-u fascinirani Putinom, Orbanom ili Vučićem i njihovim upravljačkim stilom. Uz ovo drastično ideološko zakretanje, SDP i njegovo vodstvo nisu proizveli nijednu političku ideju ili inicijativu. Prema Klubu SDP-a nije došlo nijedno politički obrazloženo očitovanje ni vodstva ni savjeta o aktualnim političkim problemima, društvenim izazovima ili zakonskim promjenama koje je inicirala vladajuća većina. Vjerojatno je taj idejni deficit razlogom suficita traženja unutarnjih neprijatelja i bavljenja samih sobom.

Vaš je stav da vodstvo stranke treba snositi konzekvence. Kakve?

- Svi mi moramo odgovarati za svoje postupke. Posljedice postupanja vodstva procjenjivat će članstvo, pa makar i ovako probirano komesarenjem. Jučer sam dobio dopis 25 članova jednog zagrebačkog ogranka stranke koji najavljuju kolektivni izlazak iz stranke. Za to netko mora odgovarati.

Mislite li da je vaš stav prevladavajući u stranci, Jesmo li blizu novih unutarstranačkih izbora?

- Ne mogu to prosuditi. Poštujem svakoga člana i vjerujem da će svatko od njih prema vlastitoj savjesti i pameti donositi zaključke i ponašati se u skladu s njima. Članovi SDP-a nisu nikakva stranačka vojska ni sljedba, nego ljudi koji su se slobodnom voljom politički organizirali s drugim ljudima s kojima dijele iste vrijednosti. Vjerujem da su oni velika većina našeg članstva.