Razina financijske pismenosti građana uvelike utječe na kvalitetu njihova života te se na njezinu jačanju svakako treba kontinuirano raditi, zaključak je brojnih istraživanja i o financijskom ponašanju Hrvata. A to se, nakon već pomalo zaboravljenog slučaja "švicarac", potvrdilo i proteklih dana oko sporne najave banaka o ukidanju prešutnih prekoračenja na tekućim računima građana. Famozni minusi trebali su biti ukinuti do kraja godine i pretvoreni u nepovoljne kredite.

Nakon što je ta najava izazvala šok među dužnicima, predsjednik Vlade Andrej Plenković prošlog se tjedna sastao s predsjednicima uprava banaka. Na sastanku u Banskim dvorima uz premijera bio je i ministar financija Zdravko Marić, a sudjelovao je i guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić. "Svrha sastanka bila je da razmijenimo detaljnije određena viđenja i stavove o pitanju ove problematike i nađemo adekvatno i zadovoljavajuće rješenje. Naš fokus kao Vlade bio je zaštita potrošača i njihovih interesa, ali i pokušavajući razumjeti problematiku", rekao je nakon sastanka ministar Marić pa dodao da se iskristaliziralo nekoliko vrlo dobrih prijedloga. S jedne strane načelo socijalne osjetljivosti kao temeljno, a s druge načelo pravednosti. Treće je načelo da rješenje i prijedlozi vode na to da se usmjeri na segment dopuštenog prekoračenja, koje bi trebalo biti predominantno, jer je prema zakonu jasnije i transparentnije regulirano i propisano. Ne manje važno je i načelo administriranja cijena, da se osigura maksimalna informiranost, transparentnost, jednostavnost i razumljivost, uz što manje administriranja, što je trošak i klijentu i banci, upozorio je ministar Marić. "Nije namjera niti bismo podržali prijedlog koji bi doveo do drastičnog ili još goreg prijedloga koji bi značio ukidanje prekoračenja i uvođenje dodatnih pritisaka na život i egzistenciju potrošača", zaključio je ministar. Guverner HNB-a, Vujčić dodao je da su od banaka tražili rok od 12 mjeseci za podmirenje duga, a kod većih dugovanja bit će potreban i duži rok otplate. Predsjednik Hrvatske udruge banaka, Zdenko Adrović, upozorio je na jedan dodatni problem: "Tražimo da to riješimo na elektronski način, jer kad bi 840.000 ljudi krenulo osobno u banke, to bi bila navala, a to ne bi bilo dobro ni zbog epidemioloških mjera", rekao je Adrović. "Prema građanima s nižim primanjima treba biti jasan i nedvosmislen. Velik dio naših promišljanja usmjeren je prema njima. Nažalost, s obzirom na visinu primanja, ta prekoračenja su sastavni dio njihove svakodnevice i nikakva namjera nije da oni dođu u ugrozu, dapače", rekao je još ministar Marić.

"Bit je da se ono što su sada prešutni minusi vrati pod istu vrstu regulative kao dopušteni minusi, a da se pritom ne dogodi da dio ljudi s najnižim primanjima izgubi minus. Dogovorit ćemo se kako ćemo to napraviti", rekao je Vujčić. Dodao je da bi 1500 prešutnih kuna bio dodatni minus na već dopušteni, koji bi se onda morao podmiriti u nekom određenom roku, dok bi dopušteni minus ostao isti. "Poanta je u tome da moramo ono što je regulativa za dopušteno, preseliti na prešutno ograničenje, a da ljude ne moramo dovoditi u banke", zaključio je Vujčić.

Inače, matematičke analize Hrvatske narodne banke otkrivaju više apsurda vezanih uz takozvane prešutne minuse na tekućim računima. Jedan od ključnih problema vezan je uz činjenicu da je u Hrvatskoj propisana najviša moguća efektivna kamatna stopa na dopuštena ugovorena prekoračenja, ali nije bila na prešutna. Ono što je zanimljivo jest da se u javnosti digla golema buka oko prešutnih minusa, ali se zapravo na razini bankarskog sustava radi o puno manjem financijskom problemu nego se činilo. Spominjali su se iznosi od oko šest milijardi kuna, bankari su neslužbeno procjenjivali kako se možda radi o milijardi, ali ako se fokus stavi na male minuse, radi se o oko stotinjak milijuna kuna, što je u nerazmjeru s političko-financijskom dramom koja se razvila u medijima i na društvenim mrežama, primjećuju i ekonomski analitičari. Naravno, oni najsiromašniji prolaze najlošije, što je otužno, ali ne dramatično lošije, kao što se činilo iz žestine javnih polemika. Naime, ako se uzme primanje od 3000 kuna, minus od 6000 kuna, naknada za vođenje računa od 12 kuna i hipotetska nominalna kamata od 7,4 posto, proizlazi da bi vlasnik prešutnog prekoračenja banci morao platiti 440 kuna godišnje ili "čak" 83,8 kuna više nego vlasnik dopuštenog prekoračenja. Naravno da je onome s primanjima od 3000 kuna i 83,8 kuna puno, ali je bit problema u pitanju mogu li sebi uopće siromašniji priuštiti minuse, pitaju se analitičari. Osim toga, dojam je kako je u žestokoj raspravi oko dopuštenih i prešutnih minusa, koja je uzbudila cjelokupni državni vrh te izazvala niz izvanrednih sastanaka u vladi i HNB-u, podcijenjeno pitanje financijske pismenosti. Naime, uz višu razinu znanja o temeljima osobnih financija imali bi puno viši udio građana koji dobro razumije da ni dogovoreni ni prešutni minusi nisu neka vrsta imovine ili prava nego jednostavno dug koji se treba vratiti jer je puno logičnije živjeti bez kontinuiranog plaćanja kamata na taj minus. No, isto tako, činjenica je da se ne investira dovoljno u akcije financijskog opismenjavanja građana potrošača jer to bankama nije u interesu zato što bi sebi izbile dio lake zarade. Objektivno, interes poslovnih bankara uvijek je bio i ostat će zaraditi što više na naknadama i kamatama. A uloga je regulatora da osiguraju fer odnos bankara prema klijentima, ističu stručnjaci. Jer i ako gledamo na minuse po tekućim računima kao na bankarski proizvod, onda možemo zaključiti kako je temeljni problem u tome što je trenutačna potražnja za takvim proizvodom na tržištu tako velika da bi bankari mogli naplaćivati puno višu kamatu od aktualne, i nalazili bi dovoljan broj onih koji bi pristajali na takvu kamatu. Sarajko Baksa iz Udruge blokirani upozorio je da se radi o ozbiljnom problemu koji se može preliti na gospodarstvo i dovesti do povećanja broja blokiranih. Na pitanje što će ovo prouzročiti prezaduženim građanima, Baksa je rekao da će izazvati velike probleme jer su banke uvijek skraćivale minuse kada su vidjele da sjeda ovrha, ali uvijek su izlazile ljudima u susret da minuse otplaćuju u ratama. "Najstrašnije što može biti je da to dođe na naplatu trenutačno, 12 mjesečnih rata je podnošljivo", dodao je.

Sve u svemu, financijska pismenost sve je prepoznatija kao ključna životna vještina današnjice, pa je često suvišna isključivo povika na banke i bankare. Zato je i u povodu prošlogodišnjeg obilježavanja Svjetskog i Europskog tjedna novca, Hrvatska udruga banaka provela natječaj za najbolje obrazovne programe osnovnih i srednjih škola u području financijske pismenosti. Cilj je bio prepoznati i promovirati najbolje primjere edukativnih aktivnosti koji učenicima na kreativan i zanimljiv način približavaju različita znanja o financijama, a broj i inovativnost pristiglih prijava potvrdili su povećanu razinu svijesti o važnosti obrazovanja u području financijske pismenosti. I dobro da je tako, jer nakon što su brojna svjetska istraživanja pokazala kako je posebno zabrinjavajuća razina financijske pismenosti kod mladih, kao standard današnjice nametnuli su se kreativni programi za mlađu populaciju s ciljem poticanja navika štednje i odgovornog stava prema osobnim financijama, što su potvrdile i prijave pristigle na HUB-ov natječaj. Uz to, procjenjuje se kako svijest građana o važnosti financijske edukacije raste jer se društvo mijenja. Naša digitalna i online svakodnevnica zahtijeva razumijevanje brojnih novih procesa pa tako i financijskih. Napredak na području financijske pismenosti trebao bi biti puno brži i sve obrazovne institucije već djelomično jesu na tom tragu, ali mogu se i više uključiti u taj proces. Budućnost je neizvjesna te svaka nova spoznaja ili vještina koja će građanima omogućiti stvaranje važnih kompetencija za život je dobrodošla pa i financijska.



Pritom je velika obveza naučiti i mlade o mudroj i odgovornoj potrošnji jer oni nemaju dovoljno razvijena financijska znanja i vještine, a ujedno su najizloženiji sve agresivnijim metodama prodaje proizvoda, zato poboljšanje razine financijske pismenosti utječe na obrazovanje koje sve češće prepoznaje važnost financijske edukacije. Cilj je motivirati mlade generacije o načinima i važnostima štednje, poticati na financijsku odgovornost, osnažiti ih za pokretanje osobne i obiteljske štednje te im približiti spoznaje vezane uz financijsku pismenost. Također češćim anketiranjem populacije mogli bi se dobiti konkretniji podatci o svijesti građana o važnosti financija te, možda, na temelju rezultata, napraviti plan kako što bolje djelovati i educirati društvo sukladno starosnoj dobi...



Možda bi se tako potaknulo građane na kvalitetnije raspolaganje svojim ulaganjima, izdvajanjima, prekoračenjima na tekućim računima, štednji i sl. Jer, kako je jedna profesorica svojim učenicima rekla: "Opstajemo i napredujemo koliko smo financijski pismeni. I zato bih izdvojila naš slogan koji glasi ‘Štediša sam mali ja, kuna po kuna čarolija‘. S financijama treba znati kako bi nam one postale prijatelj, a ne neprijatelj."