Posljednjih tjedana banke se ponovno proziva u svezi s dopuštenim prekoračenjima na računima građana potrošača. Kako je uopće došlo do toga i koliko su banke (ali i HNB, kao regulator) odgovorne za nastali problem koji mediji, vidimo, svednevice forsiraju... pitali smo i dr. sc. Anitu Pavković, redovitu profesoricu na Katedri za financije Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu?

- Ima nekoliko strana u ovom procesu i generiranom problemu koji nije baš od jučer nastao. Osim tri ključna čimbenika, tu su i puno važniji okidači rasplamsavanja ove pošasti. Naime, građani su za tim posezali iz nužde, da ne pozajmljuju od rođaka i prijatelja i na taj način kvare odnose, jer troškovi, osim što rastu, generiraju se i novi, a i cijene roba i usluga već rastu neko vrijeme pri čemu plaće ne slijede taj rast. U našoj kulturi je ponos i praćenje raznih trendova, pa, primjerice, za izvanredne troškove (kumstva, svadbe, rođendani, ljetovanja, zimovanja, odjeća, gadgeti i sl.) mnogi moraju posezati za ovakvim sredstvima. A neki su ovakav proizvod čak doživljavali i kao milodar banke jer ne moraju tražiti novac drugdje. Građani lakše posežu za ovim sredstvima kojima sami "(ne) upravljaju" ili bolje rečeno "pretaču iz šupljeg u prazno" ne bi li premostili obveze iz mjeseca u mjesec koristeći razne mogućnosti pozajmica. I, naravno, nisu uglavnom ni svjesni da su samo jedanput tu blagodat i koristili, a sve ostale mjesece plaćaju samo kamate jer, naravno, najčešće se njihovi optimistični scenariji spartanskog života i odricanja ne ostvare u praksi jer iskoče nove obveze.

Ministar Marić poručio je da je glavni cilj sastanka bio nalaženje adekvatnog i zadovoljavajućeg rješenja, a pritom je Vladin fokus na potrošačima i njihovoj zaštiti, uzimajući u obzir problematiku u cijelosti. Vaš komentar?

- Zaštita potrošača je ono u što se svi kunu, pogotovo od financijske krize. Dakle, to je jedan od četiri glavna stupa regulatora i supervizora financijskog sektora. Međutim, na ovom polju, kao i na nekim sličnima, događa se da praksa korača brže od regulatornih i supervizorskih procesa, što se pokazalo i na ovom primjeru. Zaštita potrošača je temeljni nosivi stup reformiranog okvira FSI, pa tako mora biti i u stvarnosti i nužno je preventivno djelovati ranije. Duh je trenutačno izvan boce, no treba ga vratiti s maksimumom socijalne osjetljivosti prema građanima s najnižim primanjima.

Mnogi analitičari navode da su čak oko 95 posto svih minusa zapravo prešutni, što znači da je većina banaka u Hrvatskoj praktički ukinula dopuštene minuse i automatski prešla na računanje efektivne kamatne stope za prešutne minuse. Zakonski to nije striktno zabranjeno, što znači da je zakon nedorečen jer bi prešutni minus trebao biti iznimka, a ne pravilo. Treba li mijenjati zakon? Vaš komentar?

- Efektivna kamatna stopa upravo ima za cilj da se zorno i jasno prikažu svi troškovi ili prinosi nekog financijskog proizvoda. U tom smislu valjalo je ranije educirati javnost o tome, sugerirati bankarima da se to mora bolje komunicirati prema klijentima i sl. Legalno je možda bilo, ali legitimno nije. Dakako, treba bolje definirati i limite ovakvih zaduženja i pravovremeno upoznavati klijente. I, naravno, prevenirati ovakve eksternalije i kod drugih sličnih financijskih proizvoda. Primjerice, već duže vrijeme bujaju nenamjenski krediti svih vrsta i postoje mehanizmi kojima se oni mogu suspregnuti (primjerice, ograničenim omjerom kredita i usporedivih obveza i ukupnog dohotka i sl.).

Koliko je općenito problem i slaba financijska pismenost građana u Hrvatskoj?

- Financijska uz informatičku je pismenost današnjice. Međutim, mnogobrojni programi koji se provode i u Hrvatskoj trebali su se fokusirati i na neke financijski nepismenije građane i skupine. Osviještenost o kreditima i zaduženjima još nije na pravoj razini. Kad građani ocijene da je preskupo i ako imaju druge mogućosti (npr. srediti vlastite imovinskopravne odnose i reprogramirati vlastite financije), jednostavno će odustati od toga... Upozorila bih i na ogromnu likvidnost i regulatorni kapital u sustavu koju bi trebalo plasirati u neke održivije projekte, a ne u minuse po tekućim računima najugroženijih skupina. (D.J.)