"Znaš kako me vuče na teren", iskreno nam je otkrio Igor Hodonj, nekadašnji osječki nogometaš i internacionalac, dok smo nedavno pratili završnu večer malonogometnog turnira Tri kornera penal, na Zelenom polju, prisjećajući se svojih malonogometnih, ali još više nogometnih trenutaka u karijeri.

Danas 44-godišnjem Hodonju karijera je iznenada prekinuta u svibnju 2012. godine, kada je kod Siska, gdje je tada igrao, doživio tešku prometnu nesreću. Tri mjeseca potom bio je u komi, prognoze nisu bile dobre, a uz goleme napore liječnika i, kako sam kaže, Božju pomoć, izvukao se. Naravno, zahvaljujući i svome karakteru i borbenom sportskom duhu, što je krasilo i na terenu ovoga nekadašnjeg stopera. Danas je samostalan, premda otežano govori i hoda. No, što je najvažnije, živ je.

Hodonj se jako dobro sjeća mnogih detalja, utakmica, suigrača... I prepričao nam je jedan posebno zanimljiv dio svoje karijere. Osječanin, točnije Višnjevčanin, proveo je šest mjeseci u Pogonu iz Szczecina, predstojećem suparniku Osijeka u pretkolu UEFA konferencijske lige. U Poljsku je odlučio otići tada kao igrač Grafičar Vodovoda u kojem su tih godina igrali brojni bivši, ali i kasniji prvoligaški igrači i internacionalci (Pranjić Smoje, V. Babić, Koščević, Mijatović...).

- Uh, bilo je to prije više od 20 godina. Želio sam tada učiniti nešto više sa svojom karijerom. Otišao sam u Poljsku preko jednog čovjeka koji je bio u menadžerskim vodama, ali nije tada bio moj menadžer. Uvjerio me da je to dobra prilika za mene. Činilo mi se da zna što radi, ali poslije se ispostavilo da nije baš tako.

U Szczecinu je ostavio dobar dojam. Želio je i ostati, klub ga je također želio angažirati. Međutim, dogodili su se problemi.

- Čovjek preko kojeg sam otišao u Poljsku potrgao mi je sve papire! Zašto? Ne znam ni ja više zašto. Bez veze! Kako više nisam imao dokumente, nisu me ni mogli angažirati jer valjane papire nisam imao, pa sam se vratio kući.

Povratak u Hrvatsku bila je svojevrsna avantura.

- Ovaj mi je potrgao i putovnicu, pa sam se vraćao kući s nekim ljudima koji su išli na ljetovanje u Hrvatsku. Prošao sam s njima sve granice - u prtljažniku!

Szczecin je i tada, prije više od 20 godina, na njega ostavio dojam.

- Imali su odličnu momčad. Bili su, ako se ne varam, te sezone šesti u poljskom prvenstvu. Sjećam se, imali su i veliki stari stadion (sagrađen 1925., nedavno obnovljen s današnjim kapacitetom 20.500 gledatelja, nap.a). Ne znam točno podatak, ali čini mi se da je grad blizu veličine Zagreba (više od 400.000 stanovnika, dvostruko više s okolicom, nap.a). Dugo je bio dio Njemačke, pa ima taj njemački štih. Meni je bilo lijepo. Stvarno sam želio ostati. Imao sam tamo i djevojku. Poljakinju. Znaš kakva je bila?

Sjećamo se. Dolazila je poslije kod Igora u Osijek kada se vratio kući. Nakon povratka iz Grafičara uslijedio je prelazak u gradskog rivala Metalac, gdje je tada ostvario ne samo menadžerski, nego i prijateljski odnos s prvim "metalcem" Borom Ivkovićem. Uslijedio je odlazak u Cibaliju gdje je imao odličnu sezonu. Proglašen je najboljim igračem. Potom je konačno dobio priliku u Osijeku, tadašnji trener bio je Miroslav Ćiro Blažević. I danas mnogi pamte Igorovu gredu u Kup susretu s Dinamom, nakon čega je Makedonac Vasko Božinovski postigao pobjedonosni pogodak. Bila je to prva pobjeda Osijeka nad Dinamom od osamostaljenja u Gradskom vrtu.

- S Ćirom mi je bilo vrhunski, bez obzira na to što tada nisam mnogo igrao. Nekih desetak utakmica - objasnio je Hodonj, koji je potom krenuo po hrvatskim klubovima.

Rijeka, Gorica, Segesta, Sesvete, Novalja, Belišće, dakako i u klubu iz njegovog mjesta Višnjevca, koji se tih godina podigao. Sakupio je više od 200 nastupa u HNL-u. Bio je u inozemstvu, u Kini, kratko i u rumunjskom Cluju, a prije toga i u njemačkom tada trećeligašu Ulmu...

Zbog epidemije nije bio dugo na utakmici u Gradskom vrtu. Zato sada ima veliku želju pogledati uživo susret Osijek - Pogon.

- Namjeravam otići pogledati utakmicu. Moj klub je Osijek, ali volim sve klubove gdje sam bio i za koje sam igrao - zaključio je Hodonj. K. Lacković