VINKOVCI - Vinkovčani su zamijetili kako je zgrada na uglu Zvonimirove i Dalmatinčeve u središtu Vinkovaca, vila Schlesinger, zaštićena skelama, ali ne, kako je možda netko pomislio, zbog početka obnove za kojom ova lijepa zgrada s početka prošlog stoljeća jednostavno vapi, nego zato što obnova neće tako skoro početi.

Skele imaju funkciju da zaštite prolaznike kako im na glavu ne bi pao komad fasade. Stariji Vinkovčani ovu zgradu u Zvonimirovoj 15 nazivaju vila Schlesinger po vlasniku, Jakobu Schlesingeru, bogatom Židovu koji se u Vinkovcima bavio trgovinom.

Kako objašnjavaju u Gradskoj upravi, Grad je, kako bi zaštitio građane i prolaznike koji svakodnevno prolaze kraj ove zgrade, poduzeo jedino što u ovom trenutku može poduzeti, jer riječ je o privatnom posjedu. Grad jedino može postaviti skele oko zgrade, dakle na gradskoj površini, i ne smije ništa raditi unutar skela niti obnavljati zgradu. Grad već godinama pokušava kontaktirati vlasnike raštrkane po svijetu kako bi se zgrada spasila od daljnjeg propadanja, obnovom koju bi snosio Grad ili prodajom. No vlasnici se ne mogu dogovoriti, tako da je Grad učinio jedino što u ovom trenutku može učiniti. Prema nekim saznanjima, vlasnici ili suvlasnici dvokatne uglovnice u Zvonimirovoj 15 žive diljem svijeta, od Izraela do Europe i Amerike i ima ih 18 ili 19 samo u prvom nasljednom krugu i svatko od njih ima još nekoliko osoba koje misle da imaju pravo na nasljeđe dijela zgrade, pa je gotovo nemoguće sa svima doći u kontakt i dogovoriti o sudbini ovog zaštićenog kulturnog dobra.

Dvokatna uglovnica sagrađena je između 1907. i 1920. za trgovačku obitelj Schlesinger u stilu secesije prema projektu arhitekta Karla Baslera, jedno vrijeme gradonačelnika Vinkovaca koji je projektirao još nekoliko važnih vinkovačkih zdanja.

Od sredine 20. stoljeća ima poslovno-stambenu namjenu. Zgrada je bila na uobičajenoj marš-ruti vinkovačkog korza. U prizemlju su lokali, pa je u sjevernom lokalu bio poznati Plavi podrum. Do prije 20-ak godina, kada se najmodavac i najmoprimac nisu mogli dogovoriti, tu je u prizemlju bio popularni kafić PIK, a u podrumu restoran s dobrom kuhinjom. Iako je nosio službeni naziv Gradski podrum, o čemu svjedoči, začudo još uvijek čitav, neonski natpis, svi su ga nazivali "Pikov podrum".

U južnom lokalu je davno bila prodavaonica, a poslije predstavništvo jedne banke. Na katu su bili stambeni i uredski prostori trgovačke tvrtke koja više ne postoji. Ulazna vrata su bila zaključana, ali u prostor nekadašnjeg kafića i podrumskih prostorija povremeno bi se naselili beskućnici, pa su gradske vlasti, na ulaz i izloge bivšeg kafića, naložile postavljanje ploča iverice. No na prozorima podruma i na katu nije bilo nikakve zaštite, pa su sva stakla s vremenom porazbijana. Cijela zgrada posljednjih desetak godina izgleda ruinirano, kako ne bi smjela izgledati ni jedna zgrada koja se vodi kao zaštićeno kulturno dobro.

- Tlocrt je u obliku slova L. Prizemlje uličnih pročelja obrađeno je horizontalnim fugama. Svi su otvori rastvoreni u istoj ravnini. Prozori su pravokutni, s više podjela, uokvireni profilacijama. Parapeti prvog kata imaju užlijebljene uklade s valovitom dekoracijom, a parapeti drugog medaljone s motivom lišća. Zakošen ugao nosi erker nad kojim je balkon te valovita atika s ovulusom. U unutrašnjosti su dva višekraka stubišta s metalnom ogradom, bijela stolarija s ukladama, podovi hodnika s keramitnim pločicama – opisuje vinkovački povjesničar Vladimir Ćirić, izvrsni poznavatelj povijesti Vinkovaca i okolice.