Sada, kad je pao zastor na lokalne izbore, gledajući ukupnu sliku, kakva bi bila ocjena kampanje, javne medijske komunikacije aktera za gradonačelnike, načelnike i županske funkcije, tko se iskazao kvalitetnom retorikom, a tko negativnom, od najpoznatijih kandidata..., pitali smo dr. sc. Gabrijelu Kišiček, komunikacijsku stručnjakinju s Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu?

- Još uvijek je u pamćenju svjež drugi krug izbora za zagrebačkog gradonačelnika u kojem je dominirala konfliktna i žestoka retorika kakvom se, ponajprije, služio Miroslav Škoro. Već svojim govorom nakon prvoga kruga dao je naslutiti u kojem će smjeru ići nastavak kampanje i kakav će stil prevladavati. I te su se slutnje itekako obistinile. Dakle, Miroslav Škoro ostat će upamćen po najnižoj razini retorike podjela i ideologizacije koju je inaugurirao čak i na lokalne izbore. Naravno, svjetonazor kandidata igra ulogu u svim izborima, međutim, ovaj put je postao pa, reklo bi se, dominantan, iskorišten kao taktika kojom bi se sebe "uzdizalo", a druge diskreditiralo. Miroslav Škoro pokazao se kao beskrupulozan retoričar koji zaista ne bira sredstva da dođe do cilja. Makar to značilo i uspoređivanje ‘91. s lokalnim izborima. Za nekog tko ističe vrijednost i važnost branitelja te Domovinskog rata, usporediti tako veliku stvar s lokalnim izborima, čini mi se čak i uvredljivo za branitelje te sve koji su u Domovinskom ratu sudjelovali. Čudim se da nitko nije reagirao. U usporedbi s takvom retorikom, svi ostali ipak su bili koju razinu iznad. Očekivano je, naime, da će kandidati svoje oponente nastojati diskreditirati tijekom kampanje, prikazati ih kao lošije, manje sposobne i iskusne. Međutim, korištenje domoljubnih vrijednosti u predizborne svrhe zaista bi već trebalo početi "kažnjavati" nedavanjem glasa na izborima. Naravno, u skupini loše retorike treba još spomenuti i Željka Keruma. Nadamo se da će takva retorika vrijeđanja, vulgarnog izražavanja i apsolutno neprimjerenog rječnika otići u povijest.



S tim u vezi, neki repovi iz kampanje ostali su se vući i nakon izbora. Tu je prednjačio Domovinski pokret, već spomenuti Škoro u Zagrebu, dok je Bojan Ivošević, kandidat Ivice Puljka (Centar) za zamjenika gradonačelnika Splita, objavio 2017. godine antisemitski komentar na Facebooku... Vaš komentar?



- Politička retorika temelji se na etosu političara, njegovu kredibilitetu. U kampanji se taj kredibilitet nastoji osporiti, umanjiti, ili potpuno uništiti. Nikako mi nije jasno da političari s mrljama u prošlosti, sa skrivenim aferama i problematičnim ponašanjem uopće kreću u izbornu utrku. Možda se nadaju da neće biti otkriveni. Svakako bi bilo pametnije, ako već silno žele ući u kampanju, da sami "otkriju" svoje mane i nađu načina da ih opravdaju. To se naziva prolepsa, anticipira se argument oponenta, političar ga sam iznese i opravda, to jest pobije suparnikov argument. E sad, neki ljudski, ne samo politički promašaji, poput antisemitskih izjava, teško se mogu opravdati. Međutim, ako ih politički oponent otkrije, tada je zaista teško uvjerljivo se obraniti. Preostaje samo ispričati se. Kakve će političke posljedice imati Ivoševićev antisemitizam, treba tek vidjeti. Retorička posljedica je izrazito oslabljena vjerodostojnost i prije stupanja na dužnost. Stvorena je slika o čovjeku koji očito nema znanja, a ni sposobnosti da obuzda temperament i argumentirano, neuvredljivo raspravlja s neistomišljenicima. Kvalitete nužne za ozbiljnog političara.

Premda su i ovaj put lokalni izbori, kao i lanjski parlamentarni, održani u posebnim okolnostima pandemije i koronakrize, čini se da to i nije imalo utjecaja na birače iz mnogih lokalnih sredina, uključujući i velike gradove. Drugim riječima, zašto u RH u javnoj komunikaciji uvijek više dominira ideološki naboj, a manje pragmatična retorika vezana uz aktualne stvarne probleme pojedinih sredina, uz pojedine časne izuzetke?



- Pa jednostavno zato što se birači najlakše "ulove" na te ideološke udice. Ipak, rezultati izbora pokazuju da se i to mijenja. Naravno, još uvijek postoji kritična masa koju to motivira i pokreće, koju postojanje nekih imaginarnih, potencijalnih i eventualnih neprijatelja i opasnosti našim vrijednostima i načinu života, potiče da traže zaštitnike i spasitelje u političarima. Međutim, nakon izbora vrlo brzo shvati se da su preveliki prirezi ili porezi, premale plaće, nedostatak radnih mjesta, ili lokalne teme poput vrtića, škola, dječjih igrališta i zelenih površina, veći problem od nekih "ljevičara koji nas žele vratiti u mračna prošla vremena", nekih "jugonostalgičara" koji pjevaju neke pjesme. Takva ideološki obojena retorika pomagala je političarima da prikriju svoje nepoznavanje teme, da naprave diverziju od onog što ne znaju na ono o čemu mogu govoriti bez ikakve pripreme. Stručnost, znanje i iskustvo trebaju biti ono po čemu se političari razlikuju, ideje i programi ono o čemu raspravljaju, a svjetonazor nešto što se "uzme na znanje". Svjetonazorske rasprave ne podižu standard i kvalitetu života, dobre ideje, planovi i programi ono su što tome može pridonijeti. A to znači da se političari moraju više pripremati, više toga znati, a onda dobrom izvedbom to pokazati.



Može li se reći da je tijekom proteklih izbora pokazano kako Hrvatskoj treba više odgovornosti, a manje populizma u političkoj komunikaciji, što se tiče novih/starih vlasti u gradovima i županijama? Negdje se to veže uz povjerenje u provjerene opcije, drugdje u nove mlađe snage koje mogu donijeti pozitivne promjene, uz eksperimente kakvi su se dogodili u Zagrebu i Splitu, primjerice...



- Točno tako. Mislim da su građani već umorni od hrvatskog političkog folklora u kampanji u kojoj se politički bodovi dobivaju na račun ideoloških podjela, isticanja vlastitog domoljublja i prozivanja političkih oponenata za manjak istog. Što točno kod građana stvara povjerenje, teško je zaključiti na temelju izbornih rezultata. U pravu ste, negdje je pripadnost stranci ključna, a sam kandidat manje važan. Međutim, sve više povjerenja dobivaju nezavisni kandidati koji s vlastitim imenom i prezimenom ulaze u kampanje. Pa je onda i njihova retorika manje obojena stranačkim pozicioniranjem lijevo ili desno. Zagreb i Split, kao najveći gradovi, postavljaju trendove, pa ćemo vidjeti hoće li se takva atmosfera odbacivanja starih retorika preliti i na druge izbore u budućnosti. Nadam se da hoće. Da smo prerasli natjecanja u hrvatstvu, a da ćemo se usmjeriti na natjecanja u programima. Može i natjecanja u retoričkim vještinama. Ali svakako je vrijeme da se prijelomni i ključni događaji iz hrvatske prošlosti, kao što je Domovinski rat, prestanu iskorištavati u predizborne svrhe.

Ukupno uzevši, sa sadašnjim rasporedom snaga na lokalnoj razini, jesu li protekli izbori u određenoj mjeri "pokus" pred iduće, redovne ili izvanredne, parlamentarne izbore, signal što bi se moglo događati u budućnosti, i kakve bi buduće kampanje mogle biti? Bilo je, naime, i prije pokušaja s tzv. trećim opcijama, ali su se sve one pokazale kao kratkotrajna, a ne dugoročna rješenja.



- Ovi lokalni izbori iznjedrili su čitav niz nezavisnih kandidata koji su pokazali da se politički može uspjeti i bez stranačke potpore. No, hoće li se to ponoviti na parlamentarnim ili predsjedničkim izborima, teško je predvidjeti. U lokalnoj zajednici ta prepoznatljivost kandidata je ključna. To je uvjetovalo i uspjeh Tomislava Tomaševića koji je u Zagrebu već dugi niz godina poznat, prepoznatljiv, i ono što je najvažnije, dosljedan u svojoj "antibandićevskoj" retorici. U malim sredinama ta prepoznatljivost je još važnija. U izborima na nacionalnoj razini prepoznatljivost je ipak vezana uz stranke, vođe stranaka i nekoliko istaknutih članova.

Što se tiče "trećih opcija", Živi zid se pokazao kao primjer neuspješnosti. No, Most se ipak održao i ne izgleda da će nestati. Možemo! se pak pokazuje ne kao "treća opcija", nego kao zamjena za SDP koji sve više gubi utjecaj na hrvatskoj političkoj sceni. (D.J.)