Jedan vrijedni jubilej kad se radi o poznatim slavonskim destinacijama i mjestima za odmor i rekreaciju u jeku ljetne turističke sezone slavi nadaleko poznato orahovačko jezero, mnogi će reći slavonsko more, koje puni 60 godina izgradnje i rada. Mnoge generacije odrasle su uz ovo jezero, tu su se rodile mnoge prve ljubavi, sklapali brakovi, fotografirali mladenci, jela ponajbolja jela prepoznatljive slavonske gastronomije, dolazila velika imena hrvatskog sporta, javnog i političkog života... Jednostavno rečeno, jezero je jedan od zaštitnih znakova i najvećih prepoznatljivosti Orahovice punih šest desetljeća.

A sve je počelo davne 1961., kada su prvi kupači zaplivali vodom orahovačkog jezera, no treba reći kako se ideja rodila krajem 1960., a zabilježio je to i naš list, koji uistinu piše povijest Slavonije. Pokazuju to mnogi podaci i članci, a jedna od potvrda je i priča o orahovačkom jezeru. Naime, 6. listopada 1960. u Glasu Slavonije izišao je tekst pod nazivom ‘‘Zelena pluća grada‘‘, kojeg se ovom prigodom valja prisjetiti, u kojem je navedeno sljedeće:

‘‘Slavonska Orahovica - listopad. Sastanak, koji je sazvan u Slavonskoj Orahovici na inicijativu Narodnog odbora općine Slavonska Orahovica, trebao je odgovoriti na nekoliko direktnih i na nekoliko indirektnih zahtjeva, koji su iznicali, kako su bili tretirani problemi oko kompleksne izgradnje odmarališta Jezero u Slavonskoj Orahovici. Na tom sastanku vidjeli smo sve one ljude, koji su zainteresirani da se turizam u ovom kraju unaprijedi. I poslije toga bismo željeli da čujemo da su se zaista svi svojski, i u granicama svojih mogućnosti, založili da ta izgradnja počne na vrijeme.

Kvorum sastanka na ‘najvišem nivou‘, koji je mogao s puno autoriteta na licu mjesta dati suglasnost koncepciji izgradnje odmarališta Jezero. Osnovne postavke izgradnje odmarališta Jezero, koje su istaknute u 10-godišnjem planu unapređenja turizma u ovom kraju mogle bi se ukratko formulirati ovako: Odmaralište Jezero gradilo bi se u etapama. Kroz 10 godina ono bi se kompleksno izgradilo i dobilo konačan izgled. U prvoj fazi izgradnje trebalo bi postaviti kompletni sanitarni čvor, kao i izgraditi komunikacione veze od Sl. Orahovice do Jezera i od Jezera do Duzluka. Zatim bi trebalo izgraditi centralni turistički objekt (hotel s ležištima i kuhinjom), a osječka poduzeća bi udruženo, ili odvojeno, izgradila Domove za svoje radnike. Izgradnja komunikacionih veza, kao i sanitarnog čvora, preuzet će na sebe Narodni odbor općine Orahovica i kotara Našice, a cjelokupno urbanističko rješenje kao i plan izgradnje odmarališta Jezero (bar takvu je obavezu preuzeo predsjednik Narodnog odbora općine) izradilo bi se u Osijeku. Narodni odbor općine Orahovica početkom iduće godine otpočet će radove na prilazima k Jezeru i postavljanju sanitarnog čvora. Poduzeća iz Osijeka pojedinačno ili udruženo, otpočet će graditi svoje domove odmora. Telegramski izgleda ovako: U 1961. godini gradnja počinje. Stop. Ako bude učinjeno sve što je dogovoreno. Stop. I ako se ne ostane samo na dogovoru. Stop. Kako to često zna biti. Stop.

Plan odmarališta Jezero predviđa izgradnju centralnog društvenog doma, zatim niz domova odmora, kao i kamp kućice, koje će biti locirane na obali Jezera. To će biti moderno naselje. Zelena pluća grada, pluća, koja prvenstveno trebaju da služe rekreaciji radnog čovjeka, kao i njegovom kraćem ili dužem odmoru - u koja bi se upućivali radnici na odmor i na osvježenje i kamo bi dolazili na vikend. Dolazili bi izletnici i odmarali se u ovoj dolini sunca i ozona, u dolini, koja bi trebala tek postati ono, što se danas u prospektu ukoliko postoji, nazivlje Slavonska ‘Švica‘. Trebalo bi to biti moderno i suvremeno uređeno odmaralište. Kao u priči, kao u legendi. Danas je to Jezero osmijeh ljudske želje. To Jezero privlači, a sigurno će privlačiti i više upravo onom divljom i bujnom ljepotom pejzaža i okoline, koje je puno elemenata potrebnih za zdravlje čovjeka. U Jezeru se ogledavaju ruševine Ružica grada, koja je nadomak ruke, a opet daleko. Čini se da se nalazi negdje gore u bijelim oblacima, koji se ispražnjeni navlače iznad obronaka Papuka, a odande se širi prekrasan pogled na bujne klance, na divne šume, koje su tamne u čistom treperavom zraku, koji mami i opija. I dolazit će ljudi. Dolazit će da se odmore, da se osvježe, slušat će legende o tome kako je u zidine zazidana djevojka, lijepa Ružica… Zašto? Kako? O tome se malo zna. A trebalo bi znati, trebalo bi tu legendu oživjeti za priču, za konake, za poglede u Podravinu, za dokolicu turistima, koji će doći u ovaj kraj, koji će dolaziti u ovaj kraj. Točno je rekao jedan od diskutanata: Jezero se ne gradi za godinu - dvije, već za budućnost, jer sadašnjost već znači prošlost, pa prema tome, ako se već upuštamo u tako značajnu izgradnju, učinimo je bar značajnom toliko koliko očekujemo od budućnosti", zapisano je prije 60-ak godina u Glasu Slavonije.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća puno se radilo na ozelenjavanju površina oko upravnih zgrada, proširenja školskog botaničkog vrta, livade uz kupališni park, sađeni su drvoredi kroz ulice te ozelenjavale površine uz nove stambene objekte, privatna dvorišta i sređivale pretkućnice. Udolina valovitih obronaka Papuka nadomak Orahovice 1961. godine pregrađena je branom. Napravljeno je planinsko umjetno jezero. To je bio povod za novi pohod turista u Orahovicu. Po šumi su niknule drvene kućice za odmor, po brdu vikendice:

- Graditelji su oblikovali dno udoline, pregradili je širokim umjetnim nasipom, uredili obale i dobili planinsko jezero površine 1,7 hektara s 570 metara uređene obale. Zelenilo šumovitog okoliša, svježi planinski zrak, bistra izvorska voda, postali su meta tisućama kupača i turista. Na orahovačko jezero nisu dolazili izletnici samo iz orahovačkog okruženja. Posebno je mnogo gostiju dolazilo iz Osijeka. Nije im trebalo puno vremena da dožive sve ljepote i romantični ugođaj ovog podneblja. Na šumovitoj strmoj padini uz vijugavu šetnicu prema Ružica gradu osječka su poduzeća izgradila drvena zdanja. Ovi objekti bili su puni gostiju tijekom cijele ljetne turističke sezone - zabilježio je crtice iz novije povijesti jezera orahovački kroničar amater Ivan Grgurić.

A kada pišemo o povijesti orahovačkog jezera, treba svakako spomenuti i ime jedne istinske orahovačke legende, gospodina Franje Hocenskog, koji je jedan od najzaslužnijih Orahovčana za izgradnju umjetnog jezera, a unio je neiscrpan trud i rad na promociji turizma i bio dugogodišnji, više nego uspješni, predsjednik Turističke zajednice Grada Orahovice. Upravo zahvaljujući njemu Orahovica danas ima prelijepo kupalište.

Kroničar Ivan Grgurić u svojim je zapisima opisao i puknuće brane na jezeru 2005. godine:

- Površinske vode, posebice za vrijeme ljetnih pljuskova, izravno su se slijevale u jezero onečišćavajući ga erozivnim površinskim materijalom. Sustav odvodnje godinama nije održavan. Svojom nepredvidljivom snagom voda je učinila svoje. Postupno si je napravila put, nasip je popustio, brana puknula i voda iz jezera istekla je u nepovrat. Ta je havarija 2005. godine bila prekretnica za sudbinu orahovačkog jezera. Itekako se puno sredstava uložilo u njegovu obnovu. Ugrađen je novi suvremeni sustav odvodnje. S dna jezera izvađeno je oko 140 kubika mulja. Uređeno je dno jezera. Isto tako zamijenjeni su cjevovodi za dotok vode. Obala jezera utvrđena je zidom s kamenom oblogom u betonu. Na taj način površinske vode usmjerene su sustavom odvodnje pokraj jezera i više se ne slijevaju u njega - piše Grgurić.

Na jezeru se prije ove nesretne korone, u ljetnim vrućinama svake nedjelje okupljalo dnevno i do 10 tisuća ljudi, a sezone bilježile više od 200 tisuća posjetitelja iz cijele kontinentalne Hrvatske. Orahovačko jezero na svom ‘kontu‘ ima i neke prestižne nagrade, pa je tako 2012. od Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske radiotelevizije dobilo priznanje "Turistički cvijet - kvaliteta za Hrvatsku", za najuređeniju kopnenu plažu Hrvatske te najčišću vodu kopnenih voda Hrvatske. Teško je danas pronaći riječi da bi se opisalo jezero, a možda najbolje rečenice složio je Ivan Grgurić:

- Svaki od posjetitelja nađe svoj sadržaj. Kupači se poslije uživanja u bistroj vodi ovog planinskog ogledala mogu ispružiti na travnatoj obali, sunčati se ili se u sjeni drveća prepustiti umilnoj ptičjoj glazbi. Zaljubljenici u prirodu mogu se strmim stazama popeti do Ružice grada. Pri pogledu na ispruženu ravnicu zastaje dah. U hladovini drveća titraju vatrice. Plijeni miris roštilja. Gurmani uživaju. Oznojeni sportaši bore se za loptu. Kad se izdovolje svih tih užitaka, svi ponovno potraže osvježenje u bistroj jezerskoj vodi. Tako je na orahovačkom jezeru danas. Već ovakva razglednica uređenog orahovačkog jezera kako izgleda danas zasigurno je vodeća turistička atrakcija istočne Hrvatske. Izletnik ili pak putnik namjernik koji ga posjeti dolazi ponovo.