TvObzor
BOŽO GABRIĆ PJEVAČ I GITARIST BENDA ŠETAČI

Jedva čekamo da krenu svirke, da se konačno pokažemo u najboljem svjetlu
Objavljeno 7. svibnja, 2021.
Jednostavno sam otkrio u sebi da bi trebalo nešto od svega što mi je dolazilo ugledat svjetlo dana i da to netko drugi treba čut, a ne samo moj radijator, moja pećnica i frižider

Iako su osnovani još 2008., kada su se publici predstavili na Festivalu autorskih bendova Minival, splitski rock’n’roll bend Šetači svoj prvi album objavio je tek prošle godine. Ostvarenje pod naslovom “Galaksija”, predstavljeno dobro prihvaćenim singlovima “Dok ljubav osjećam blizu”, “Između nas”, “Cilu noć” i “Razum”, sada je dobilo i svoje vinilno izdanje, što je bio povod za razgovor s frontmenom grupe Božom Gabrićem.

Kako su osnovani Šetači, i po čemu ti je ostao u sjećanju nastup na Minivalu?

- Sve je počelo sa svirkama po rođendanima i raznim zabavama uz more, na raznim lokacijama po obali Splita. Tu smo bili Bernard Kelam i ja, zvali smo se Duo dica Sunca. Meni je to nakon nekog vremena dosadilo, htio sam raditi naše stvari i oformiti bend. Imali smo prvu probu i tu je sve krenulo sa Šetačima u jednoj konobi u Grljevcu, pokraj Podstrane. Taman prije nastupa na Minivalu ostali smo bez gitarista, pa je uletio iskusni splitski gitarist Duško Bilić, a to nam je bio prvi službeni nastup i trebali smo uvježbat naših pet stvari da bismo uopće mogli nastupiti. Tu su bile neke drame, basist nam se razbolio, sve je išlo nizbrdo. Na kraju se sve ipak posložilo, nastupili smo u punom klubu Quasimodo, uz još dva izvrsna benda, ali mogu reći da nisu ni blizu dobili reakciju publike kao mi, iako kad smo ih mi slušali bili su toliko bolji od nas u sviračkom smislu, tako da smo se pozitivno iznenadili na erupciju oduševljenja publike nakon naše svirke. Iako smo sami sebi na momente zvučali presmiješno, kasnije su izišle i neke pozitivne glazbene kritike i tako je sve krenulo.


NAJZRELIJA POSTAVA

Tko čini aktualnu postavu Šetača, koliko je dugo na okupu i kako funkcionira?

- Novu postavu čine Denis Matan na ritam/solo gitari i pratećim vokalima, Toni Gunjača na basu, Toni Banov na bubnjevima i pratećim vokalima, Mislav Norac na saksofonu i moja malenkost kao vokal, ritam gitara i usna harmonika. Ova postava je na okupu od 2019., i po mnogima je najzrelija i najkompaktnija postava Šetača. Najbolje zvuči, najbolje odjekuje u javnosti i, što je najvažnije, funkcioniramo odlično kao ljudi. Meni je ova postava osobno najbolja do sada, iako su tu bili vrhunski glazbenici i prije. Nije lako jer svi radimo i imamo svoje privatne živote. To što smo uopće snimili album jest nevjerojatno, ali ja vam kažem to uopće nije tako. Uvijek je neka drama s ljudima. Teško je u Splitu imati bend, ima nevjerojatnih talenata, ali rijetki su oni koji ostaju na okupu.

Za koje izvođače možeš reći da su utjecali na vaš izričaj?

- Mnogi strani i domaći bendovi utjecali su na naš razvoj i stvaranje. Teško je izdvojiti samo nekoliko imena, ima tu mnogo utjecaja, od njujorške, losanđeleske, Seattlea i detroitske, pa do londonske i mančesterske scene. Tu su i riječka, beogradska, vinkovačka, ljubljanska i zagrebačka scena. Od splitske scene tu su Dino Dvornik, Đavoli, Daleka obala, Osmi putnik... Od splitske scene do šire scene - Azra, EKV, Partibrejkersi, Riblja čorba, Zabranjeno pušenje, Šarlo akrobata. Tu je novi val punka, novi val rocka, ali miješali bi se i šlager pjevači, dalmatinski melos - Oliver, Bebić, Ivčić. Kao što vidite, utjecaji su šaroliki.


Kako nastaju vaše pjesme? Koje vas teme okupiraju?

- Nema tu nekih posebnih pravila, pjesme nastaju u trenutku. Kroz slušanje glazbe, kroz ljubav prema glazbi to dođe na svoje nakon nekog vremena. Jednostavno sam otkrio u sebi da bi trebalo nešto od svega što mi je dolazilo ugledat svjetlo dana, i da to netko drugi treba čut, a ne samo moj radijator, moja pećnica i frižider. Jer ako ti na koncert dolaze samo prijatelji, nema to smisla radit onda. Nekad prvo kreiramo tekst, a nekad to pravo preuzima glazba. Nekad spojimo sve zajedno. Zajedno s bendom diskutiramo, netko donese svoju ideju, zajedno sve složimo na probi. Neke pjesme nastanu doslovce u pet minuta, i tekst i melodija, a neke stvari traju li ga traju, po dvije-tri godine, pa se onda tek posloži. Šetače okupiraju teme svakodnevice, socijalno-političke, životne, nadasve ljubavne.

ŽELJA ZA VINILOM
Kako to da vam je toliko dugo trebalo da objavite debitantski album?

- Kad imaš istu postavu benda od početka, pa bar četiri godine postojanja, sve je lako. Ali ako ti se bend raspadne nakon prve svirke, znači da si na krivom putu. Odmah nakon prve svirke mi smo se raspali, kako sam i mislio da će se to dogoditi, jer nije bila dobra postava. Njima je bilo napeto popeti se na binu i da curice vrište, a meni je to prirodno stanište. Tako da je sada ovo razdoblje bez glazbe, bez svirki, bez proba - ubitačno. Rade se nove stvari za drugi album, ali ovo je crno razdoblje za cijeli planet, a tišina ne valja za glazbu. Previše promjene ljudi koji su ulazili i izlazili. Svi su valjda mislili da je to brza zarada, pa kad su vidjeli da to nije baš tako - otišli su. Mi smo i džaba svirali, to je težak put, teško je doći do ovoga. Evo nas 12 godina tu, mučiš se i nakon toliko vremena album iziđe i pobere plodove. I sad kad je postava sigurna, sve je lakše.


Kakve su dosadašnje reakcije i recenzije? Koliku važnost pridaješ mišljenju glazbenih kritičara?

- Pa reakcije su odlične. Da se vratim na Minival i tadašnje reakcije publike na našu svirku. Mi smo bili grozni, drugi bendovi su bili vrhunski usvirani, a mi smo pokupili ovacije publike, i od tad se već vidjelo da imamo naklonost publike i da će to ići dobrim tijekom. Recenzije i reakcije publike su super. Ništa pretenciozno, lijepo napisane recenzije ljudi koji su cijeli život u glazbi. Sve skupa jedna lijepa priča, ali ta je priča preko trnja hodala doslovce dok nije došlo do “Galaksije”. Definitivno je dobro da te čuju ljudi koji su relevantni za pričati o glazbi. Mišljenje kritike je bitno, ali nije presudno. Mjerilo je po meni live svirka pred publikom - tu se vidi jesi li ili nisi. Iako može biti loše uživo, ako imate tu neku energiju, publika to voli i to bi urodilo plodom.

Kako to da ste se odlučili objaviti “Galaksiju” na vinilu, i jesi li zadovoljni kako zvuči?

- Želja za vinilom postoji od početka, otkad sam se krenuo baviti glazbom. “Galaksija” na vinilu stvarno je poseban doživljaj i sretan sam kao malo dijete imati ju u rukama i na gramofonu. Velika je razlika u zvuku, naravno, u odnosu na CD ili streaming. To je stvarno poseban zvuk, a ako imaš i malo bolju opremu, ta je razlika još i veća.

SPLITSKA SCENA
Što nam možeš reći o zanimljivoj naslovnici albuma?

- Ideja je došla od grafičkog dizajnera Ivana Milasa, a radi se o priči koja je bila aktualna jedno vrijeme u Splitu. Glavni lik je Špiro vepar koji se, kako ljudi kažu, skrivao po Marjanu. Navodno su neki vidjeli da pliva sa Šolte, jer veprovi su životinje koje mogu sve i svašta. (smijeh) Dugo vremena nije se znalo što se s njim dogodilo. Bile su raznorazne špekulacije i spinovi o Špiri, ali u našim srcima on je ostao kao simbol slobodoumlja, nekog otpora ovom ludilu u kojem živimo, otpor ovakvim vlastima i političarima koji nisu zaslužili takvu medijsku isturenost i praćenje kakvo dobivaju. Tom naslovnicom želimo reći da se Špiro vrti na ringišpilu svoje slobode, još živi u našim srcima i da nam tu mentalnu slobodu nitko ne može oduzeti.

Koje je tvoje mišljenje o današnjoj splitskoj glazbenoj sceni?

- Mislim da je zapostavljena u generalnom smislu. S nama se malo pokrenula priča, i to me jako veseli, ali mislim da je tu toliko kvalitetnih bendova kojima nije pružena prilika na nekoj široj sceni. S obzirom na to da je scena danas na raznim digitalnim platformama, mislim da je splitska scena ipak malo zapostavljena. Ima fantastičnih bendova, još od stare garde do mlađih, a dosta se bendova i ugasilo jer, nažalost, nisu imali forcu sami gurati, niti su imali adekvatnu podršku, s obzirom na kvalitetu. Splitska scena je jako potentna, ali treba pružiti šansu.

Koliko vam nedostaju koncerti u vremenu pandemije?

- Fale nam svirke, naravno. Jedva čekamo da počnu svirke, da se konačno pokažemo u najboljem svjetlu. Taman smo planirali koncertne promocije albuma, a sad ne možeš ni datum definirati i biti siguran da će se uistinu i realizirati. Ali više od svega nedostaje nam život. Postoji imitacija života, ali život ne.

Što u budućnosti možemo očekivati od Šetača?

- Ono što možemo garantirati je drugi album Šetača. Želimo svašta, imamo odličnih ideja za merch, promotivne aktivnosti i naravno, koncertne promocije albuma koje su bile potvrđene za Split, Šibenik i Zagreb, ali nijedna se nije dogodila, jer ih je koronavirus otkazao. Zapravo odgodio. Jako je teško planirati, sve je neizvjesno, ali ne gubimo nadu i oboružani smo strpljenjem!n

Razgovarao: Danijel MIKLIĆ
Foto: Thomas KRSTULOVIĆ
Možda ste propustili...

DOBRO DOŠLI U “KRALJEVSTVO SNOVA” NA HTV2

Zavodljivo carstvo ljepote, glamura, moći i novca

BRITANSKI DOKUMENTARNI FILM

Pokaži mi sliku: Priča o Jimu Marshallu

PREMIJERNE IZVEDBE, ODLIČNE PJESME I JAKA KONKURENCIJA

Izravni prijenos 71. Zagrebačkog festivala

Najčitanije iz rubrike