Nakon što se Armenija povukla s ovogodišnjeg Eurosonga zbog političkih neprilika nakon poraza u ratu za Gorski Karabah, stigla je i vijest o diskvalifikaciji Bjelarusa s ovog međunarodnog estradnog natjecanja. I ovdje je presudila politika jer je tekst pjesme koju je u Rotterdamu trebala izvesti bjelaruska skupina Halasi ZMjesta doživljen kao režimska prijetnja svima koji su glasno osporavali namještenu pobjedu predsjednika Lukašenke.

Natjecanje za pjesmu Eurovizije (Concours Eurovision de la chanson) i nije ništa drugo nego parada lakonotnog glazbenog kiča i nacionalnog ponosa. Stvari su otprilike izgledale ovako. Svaka od zemalja sudionica poslala bi što stupidniju i frivolniju pjesmu, a žiriji pojedinih zemalja donosili bi geopolitički motivirane odluke, kada je riječ o davanju potpore ovoj ili onoj pjesmi. Da vašar bude veći, publika u dvorani, pa čak i sudionici natjecanja, obilato bi mahali svojim državnim zastavama. Srećom, publici se na ovom glazbenom događaju oduzima oružje na ulaznim vratima, tako da do sada nije bilo mjesta krvoproliću. Naravno, ovaj spektakl usputno bi pratili pojedini skandalčići, mahom onih koji su se poigravali sa stvarnim, ali i izmišljenim trans/homoseksualnim opredjeljenjem sudionika Eurosonga.

Svoj nedolazak na natjecanje u Rotterdamu potvrdio je cijeli niz zemalja poput Andore, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Mađarske, Monaka, Luksemburga, Slovačke i Lihtenštajna. Čak je i bogatoj Kneževini Lihtenštajn, koja živi od prljavog novca koji se slijeva odasvud u njezine banke, trošak sudjelovanja na toj paradi kiča previsok. Zemlje kao što su Kazahstan ili Kosovo nisu ni dobile pozivnicu za sudjelovanje, a Turska i Maroko još se premišljaju. Bjelarus se u ovo natjecanje uključila 2007. godine. Najveći uspjeh ova zemlja doživjela je 2009. kada je prvo mjesto na Eurosongu osvojio sin bjelaruskih iseljenika rodom iz Vicjebska Alexander Rybak (Aljaksandr Iharevič Ribak) koji je tada nastupio za svoju novu domovinu Norvešku.

Svjetski mediji su mjesecima izvješćivali o masovnim prosvjedima na ulicama Minska i drugih bjelaruskih gradova nakon što je lani na predsjedničkim izborima po šesti puta pobijedio omraženi predsjednik Aljaksandr Rihoravič Lukašenka. Diktator je masovne prosvjede ugušio brutalnom uporabom sile. Zato su dvosmisleni stihovi pjesme "Ja nauču tjebja" izazvali skandal koji je doveo do micanja prvo te pjesme, a potom i Bjelarusi s ovog natjecanja. Naravno, pjesma koja je trebala predstavljati Minsk na Eurosongu napisana je na ruskom. Bjelaruskim jezikom sve do posljednjih prosvjeda malo tko je i govorio u toj zemlji koja se nalazi u čvrstom ruskom stisku još od ranih devedesetih. Tek nakon prošlogodišnjih prosvjeda, koji su podignuli nacionalni ponos Bjelarusi, počeli su svi mnogo slobodnije govoriti na svom materinskom jeziku, koji je inače sličniji ukrajinskom nego ruskom. Ono što je mnoge nerežimski orijentirane Bjelaruse iritiralo jest činjenica da je Halasi ZMjesta sastav koji je osnovan tijekom prodemokratskih prosvjeda prošle godine, očito s namjerom da se uključi u prepucavanje vlasti protiv oporbe. Ova skupina, koju predvodi bivši prevoditelj u bjelaruskoj vojsci Dmitrij Butakov, u jednoj od svojih pjesama izruguje se predvodnicima tamošnje oporbe Svjatlani Cihanovskoj, Pavjelu Latuški i Mariji Kaljesnikavoj. U najnovijoj, onoj koja je trebala biti izvedena u Rotterdamu, Butakov je otišao korak dalje, on prijeti.

Među brojnim pjesmama koje su obilježile lanjske prosvjede, jedna je izazvala posebnu pozornost. Riječ je o neslužbenoj himni poljskog sindikata Solidarność iz osamdesetih. Prosvjednu pjesmu "Mury" (Zidovi) napisao je poljski kantautor Jacek Kaczmarski. Tijekom prosvjeda u Bjelarusi 2020. tamošnja oporba počela je javno izvoditi svoj prepjev te pjesme. Možda bi sve ovo bilo nebitno za našeg čitatelja da Kaczmarski nije posegnuo za originalnom pjesmom koju je 1968. napisao katalonski kantautor Lluís Llach pod nazivom "L‘Estaca". Llach je također pjevao o slobodi u vrijeme kada je to bilo izrazito opasno u Španjolskoj, kojom je vladao bezobzirni desničarski diktator Francisco Franco. Tako se zatvorio krug, od Katalonije preko Poljske pa sve do Bjelarusi danas. U svakoj od tih postaja obespravljeni ljudi su tražili svoje pravo da žive bez straha od političke represije i nasilja. Llachova pjesma dobila je i tunisku inačicu 2011. za vrijeme Arapskog proljeća. Nju je na jidiškom jeziku izveo i The Klezmatics na svom albumu "Apikorsim", a 2017. mogla se čuti i u Bilbau pred 32.000 ljudi kako je na svom jeziku izvode Baski, pružajući tako potporu Kataloncima i njihovu referendumu o neovisnosti. Nema nikakve dvojbe da je prijeteća pjesma "Ja nauču tjebja" (Naučit ću ja tebe) bila odgovor na glasno izrečenu bjelarusku ideju slobode od diktature.