Od ožujka je na privatnu inicijativu pokrenut mehanizam otkupa poljoprivrednih proizvoda koji ratarima jamči izvjesniji, ali i unosniji plasman uroda s njihovih polja.

Nešto slično u Osijeku bilo je pokrenuto i prije sedam godina, odnosno pojednostavljeno rečeno, tada je pokrenuta burza poljoproizvoda koja je ponudila mogućnost trgovine terminskim ugovorima.

Trebali su tada slavonski poljoprivrednici, prije svega ratari, konačno doći u poziciju da mogu prije sjetve znati cijenu po kojoj će prodati svoj urod, a koja je temeljena na cijeni koju te robe dostižu na europskim robnim burzama. No, kako u to doba takvi oblici trgovanja u Hrvatskoj nisu bili ni zakonodavno niti financijski uokvireni, burza zapravo nije nikada ni zaživjela. I tada je bila riječ o privatnoj inicijativi.

Tvrtka Žito d.o.o. iz Osijeka s početkom je proljetne sjetve objavila kako otkupljuje i ugovara sve kulture, ali da prvi put izlazi s tjednim kotacijama cijena. To znači da javno objavljuju po kojim cijenama su spremni otkupiti ratarsku proizvodnju, a svoje cijene baziraju prema kretanju cijena trgovanja na burzama u Europi. Dakle, oni ratari koji to žele, mogu kalkulirati kada i po kojoj cijeni će prodati Žitu urod. Prodati odmah ili pričekati koji tjedan da cijena, možda, poraste...

Nakon malo više od mjesec dana od objave kotacijskih cijena, u Žitu odgovaraju kako je tržište prihvatilo ovaj način ugovaranja, do sada imaju potpisano više od 100 ugovora, a najzastupljenije kulture u prodaji su suncokret, soja i kukuruz.

- Mislimo da uvođenjem ovakve dodatne mogućnosti za naše dobavljače podižemo partnerske odnose na još višu razinu nego što je bila do sada. Kao što je poznato, cijene agrokultura formiraju se na svjetskim tržištima, pri čemu sama Hrvatska, s obzirom na razmjerno male količine poljoprivrednih kultura koje se proizvode i koriste u domaćoj preradi, nažalost, ili nema ili ima jako mali utjecaj na formiranje cijena u otkupu. Na ovaj način počinjemo zajedno dijeliti i cjenovne rizike poslovanja, koji su svake godine sve veći - odgovara Relja Kovačić, izvršni direktor Sektora trgovanja i kooperacije Žita. Iako je i ovaj model u svojevrsnoj probnoj fazi, čini se da on neće biti jednokratan.

- Trenutno smo razmišljanja kako ćemo i dalje nastaviti s ovakvim načinom ugovaranja, a puno više ćemo znati nakon što prođe realizacija sklopljenih ugovora. Na osnovi informacija koje ćemo dobivati od proizvođača, voljni smo i dalje se prilagođavati tržišnim uvjetima, na obostrano zadovoljstvo - kaže zaključno Relja Kovačić.

Ugovor sa Žitom već je potpisao Željko Fabric iz Drenja, i to za suncokret i soju, a za pšenicu dio jer, ističe, teško je predvidjeti kakva će biti godina i kvaliteta uroda, pa je teško potpisati za određenu klasu.

- Kod nas je ovo novost, a u Austriji, gdje sam se konzultirao oko ovoga, stara stvar. Za suncokret i soju potpisali smo bez razmišljanja. Ne treba čekati, ovo nam je neka sigurnost. S potpisanom cijenom isplati se proizvoditi - kaže Fabric. Za one što čekaju žetvu i očekuju da u njoj cijena bude još veća, kaže: - Ne treba tražiti kruha preko pogače; što ako u žetvi cijena bude niža - kaže Fabric.

Uvođenje kotacijskih cijena, odnosno trgovanje poljoprivrednika svojim urodom još u sjetvi, ratar Matija Brlošić, potpredsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), pozdravlja, uz napomenu da ih je lani prvi uveo jedan novogradiški otkupljivač, istina, samo za svoje kooperante.

- To je dobra stvar; poljoprivrednici su uvijek govorili da bi trebali znati cijenu onoga trenutka kada zasnivaju sjetvu. Evo sada prilike za to; prije nego što su posijali, određenu količinu uroda mogu ugovoriti i prodati po poznatoj cijeni. Cijene su po prvoj izlaznosti bile stvarno dobre, no polako od tada padaju i, koliko imamo informaciju, poljoprivrednici su uglavnom ostali po strani, navodno ne potpisuju ugovore, uz rezon "kada se sada već nudi dobra cijena, u žetvi će biti još bolja". Ali iskustvo govori da su u žetvi one uvijek najniže, a to je za očekivati i u budućnost. No dio ratara potpisuje ugovore - kaže Brlošić.

Naši poljoprivrednici već 20 godina zazivaju poljoprivrednu, agroburzu, i evo im je, no na novitetima smo tradicionalno teški. Ono što je sigurno – poljoprivrednici mogu početi burzovno trgovati urodom, postati svojevrsni brokeri. Ima li kvake u cijeloj priči?

– Nema kvake; samo je bit u tome da ako si još u začetku sjetve prodao dio uroda, obveza ti je isto toliko tona u zadanom vremenu i predati. Nemaš li u tom vremenu dovoljno svoje proizvodnje koju si u sjetvi prodao, morat ćeš kupiti i dovesti tu robu jer si ju unaprijed prodao. Tu treba biti mudar u procjeni svoga uroda - ističe Brlošić. Vjeruje da je ovakva praksa potpuno sigurna.

– No postavlja se pitanje garancije. Naime, kada mi dolazimo ugovarati s otkupljivačima i dizati repromaterijal i dr., moramo imati zadužnice, pa je pitanje kako će se nama garantirati isplata, hoće li biti dovoljan ugovor ili još neko dodatno osiguranje poput zadužnice. To je pitanje ostalo otvoreno - upozorava ovaj ratar. Nabraja, u svojoj izlaznosti, kotacijska cijena za suncokret bila je i 3,30 kn/kg, kukuruza 1,15 kn/kg, pšenica 1,15 kn/kg, soje više od 3 kn/kg. – Dobre su to cijene u odnosu na jesenas, to je poprilično povećanje - ocjenjuje potpredsjednik HPK-a.

- Tražili smo burzu da poljoprivrednici mogu burzovno trgovati, pojedinačno nismo mogli. Sada smo dobili alat koji možemo koristiti za prodaju uroda još u sjetvi, ali bitan je faktor vlastite procjene. Žito sada trguje svojom i našom robom i daje nam jednake šanse da preko njega možemo trgovati sa svjetskom burzom. Vrijednosti burza mogu se pratiti na TISUP-u. Sada unaprijed znamo koliko košta naš proizvod, a to prije jedino nismo znali. Sada si ratar izračuna je li mu cijena (visoko, nisko) dohodovna ili ne - kaže Brlošić. Savjetuje, 30-ak posto očekivanih prinosa bilo bi dobro mudro staviti na tržište. Do sada su se ratari žalili da su oni ti koji u otkupu gube, a otkupljivači zarađuju, kako stvari stoje nakon uvođenja kotacijskih cijena? – U ovom slučaju otkupljivač neće izgubiti jer on je tu našu robu već nekom prodao, on je uvijek zaštićen, bez obzira na cijenu, za njega rizika nema - kaže Brlošić.

Smatra da rizika nema ni za poljoprivrednika ako je izračunao da mu kotacijska cijena pokriva sve troškove i ima prostora za zaradu.

Mladen Jakopović, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, kaže da pozdravljaju potez pojedinih tvrtki – otkupljivača i organizatora poljoprivredne proizvodnje da unaprijed iziđu s kotacijskim cijenama jer to poljoprivrednicima unaprijed nudi cijene koje mogu ugovoriti ako im one odgovaraju.

"Hrvatska, nažalost, nema robne burze kao što to imaju organiziranije poljoprivredne države poput susjedne Mađarske, pa je svaka sjetva, a kasnije i žetva, uvijek bila poligon za špekuliranje oko cijena burzovnih roba. Inicijativa koju je dala osječka tvrtka Žito dobar je potez jer se proizvođačima na tjednoj bazi nude otkupne cijene po definiranim kriterijima i parametrima otkupa, što daje određenu sigurnost da proizvođač zna za koga i po kojoj cijeni može nešto proizvoditi. Ovakve kotacijske cijene već su prijašnjih godina davale i druge tvrtke poput Axereala, poljoprivredno-prehrambene kooperative i grupe za preradu hrane iz Nove Gradiške, koja otkupljuje ječam. Mi u HPK-u ocjenjujemo da su sadašnje cijene koje je ponudilo Žito korektne. Prema iskustvima iz prijašnjih godina, otkupne cijene najčešće su bile najniže u tijeku žetve. Ono što se nadamo i vjerujemo je da će ponuđači kotacijskih cijena ispuniti sve ponuđene cijene i parametre te rokove isplate, te da je ovo dobar znak da su burzovne robe poput pšenice, kukuruza, uljarica i drugih roba postale sve traženije te da tvrtke na taj način žele stvarati dugoročniji kooperantski odnos. Na to je svakako utjecala i koronakriza koja je potaknula i domaće tržište hrane i poljoprivrednih proizvoda. Naša je procjena da to svakako donosi sigurniji otkup i sigurnost za proizvođače. HPK primjećuje kako je povećan pritisak organizatora proizvodnje prema našim poljoprivrednicima gdje im se nudi ugovaranje cijene, gnojiva, kao i sveg drugoga repromaterijala. Drugim riječima, malo je intenzivniji pristup ugovaratelja proizvodnje prema poljoprivrednicima nego proteklih godina. Taj pritisak znači da ugovaratelji traže kooperanta, da ugovaratelji nude robu.

Ratari u 2021. godini očekuju standardnu proljetnu sjetvu – na 600-700 tisuća hektara, a obilježit će ju povećane površine pod kukuruzom, ali i slabija zainteresiranost za sjetvu uljane repice i šećerne repe. Prošla je godina bila definitivno godina kukuruza, uz rekordnu proizvodnju od dva milijuna tona. Zato i raste interes za sjetvu kukuruza.

Mi u HPK-u vjerujemo da će se i drugi otkupljivači pokrenuti i ranije ponuditi otkupne cijene kako bi se sve jače stvarali pravi tržišni i partnerski odnosu u kojima će proizvođač pronaći svoju kalkulaciju i isplativost proizvodnje i na vrijeme imati određenu cijenu, a ne da se strahuje do posljednjeg dana i žetve, što smo prijašnjih godina imali slučaj, pa su cijene varirale i uglavnom išle na štetu proizvođača.

Ugovaranje prodaje usjeva prije žetve, odnosno berbe, novina je koju pozdravlja veći broj baranjskih seljaka. Većina ih, doduše, nije unaprijed prodala sav svoj urod i još uvijek kalkulira, a ne tako mali broj planira ugovoriti prodaju dijela uroda. Tako razmišlja i Petar Pranjić, poljoprivrednik iz Novog Čeminca.

- Baranjski su seljaci zadovoljni ovakvim razvojem situacije. Baš kao i ja. A kako ne bismo bili kada velike otkupljivačke kuće već sada nude cijene koje su između 20 i 30 posto veće od prošlogodišnjih - kaže Pranjić, dodavši da su se seljaci godinama ‘‘tresli‘‘ u vrijeme žetve i berbe ne znajući kakvu će cijenu dobiti. Cijena pšenice iznad jedne kune, primjerice, seljacima je bila mislena imenica, kaže, nastavljajući kako ove godine, već u ovom trenutku, otkupljivači nude 1,2 kune za kilogram treće i četvrte klase, kao i za kukuruz na bazi 14 posto vlage.