Zbog liječničke pogreške Milanu M. Nacionalna memorijalna bolnica Vukovar mora isplatiti odštetu u iznosu od 1.220.500 kuna odštete sa zateznim kamatama. Njegovim roditeljima bolnica mora isplatiti svakome po 330.000 kuna na ime neimovinske naknade. Za troškove parničnog postupka vukovarska bolnica Milanu M. mora isplatiti 227.864,44 kune te njegovim roditeljima svakom po 55.657,08 kuna. Milanova sestra, pak, nije dobila odštetu te mora Nacionalnoj memorijalnoj bolnici Vukovar isplatiti 45.312,50 kuna parničnih troškova. Nepravomoćna je to presuda Općinskog suda Vukovar donesena krajem prošloga tjedna.

Milan M., u dobi od 28 godina, teško je nastradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 21. siječnja 2009. godine, na cesti Vukovar - Osijek. Kako navodi u svojoj tužbi, hitna pomoć ga je odvezla u vukovarsku bolnicu gdje mu je postavljena kriva dijagnoza, nije podvrgnut rendgenu, iako se žalio na intenzivne bolove i nemogućnost pomicanja udova te da je propušteno utvrditi da je došlo do frakture vratnih kralježaka. Dok je ležao na Odjelu za ortopediju Opće Vukovarske bolnice u vremenu od 1.20 do 15.15 sati, stanje mu se naglo pogoršalo, došlo je do oštećenja leđne moždine nakon ustajanja te je hitno prevezen u osječku bolnicu gdje je hitno operiran.

U odgovoru na tužbu bolnica se preko odvjetnika protivila tužbi te smatrala da ne postoji odgovornost bolnice, da je Milanu M. pružena potpuna medicinska usluga u skladu s pravilima struke, kao što bi to učinila i svaka druga medicinska ustanova, pa ne vide nijedan propust ili pogrešku.

Općinski sud Vukovar ipak je smatrao da je bolnica odgovorna za Milanovo pogoršanje zdravstvenog stanja. Milan M. je dva puta saslušan na sudu gdje je naveo kako proživljava fizičke tegobe, emotivne krize, duševne boli te odbacivanje od društva. Prije je živio intenzivnim životom, a sada nailazi na sažaljenje. Izoliran je od ženskog društva i zarobljen je u svome tijelu. Pije lijekove protiv bolova i grčenja mišića te antidepresive. Sjeća se kako su ga iznijeli iz auta i odvezli u bolnicu. Kada su ga primali nije mogao micati nogama, a žalio se i na bolove u vratnoj kralježnici. Tvrdi kako je u jutarnjim satima na odjelu mogao micati nogama. Nakon nekog vremena do njega je došla sestra i rekla mu da se ustane iz kreveta radi davanja mokraće, a kada se požalio na bol u vratu, rekla mu je da je samo ugruvan i da ustane. Obukao je donji dio pidžame i potom se pokušao ustati. Ne sjeća se detalja je li uopće ustao, ali zna kako mu je u tom trenutku nešto krcnulo u vratu i osjetio je jaku bol, a potom je upućen u osječku bolnicu. Završio je u invalidskoj mirovini.

Sudsko medicinski vještak naveo je u svom nalazu i mišljenju da je kao posljedica prometne nesreće nastao prijelom lukova dva vratna kralješka - C6 i C7, koji je do dolaska i tijekom boravka na Odjelu kirurgije u Vukovaru bio u neškodljivom položaju. Prijelome je trebalo imobilizirati čvrstim ovratnikom i dokazati odgovarajućom dijagnostičkom pretragom. Da nije došlo do iščašenja kralješka, uz ispravnu dijagnostiku prijelom bi bio operiran u istoj ustanovi i ne bi bilo ovakvog neurološkog deficita. Vještak je pojasnio kako je standardni postupak prilikom ovakvih ozljeda na licu mjesta u automobilu staviti tvrdi transportni Philadelphia ovratnik. Također je rekao kako do iščašenja kod tužitelja ne bi došlo da mu je isti ovratnik stavljen u bilo koje vrijeme dok je boravio u bolnici Vukovar, od trenutka njegova zaprimanja, pa nekih sljedećih 12 sati, odnosno do vremena kada je došlo do iščašenja. Na žalost, stanje mu je trajno i nema nikakve mogućnosti rehabilitacije nabolje.

Kod Milana M., prema mišljenju vještaka, s obzirom na kretanje u invalidskim kolicima, deformirane šake te način hoda, postoji narušenost teškog stupnja, unakaženost svakodnevno vidljiva trećima. Milan M. može se samostalno kretati u invalidskim kolicima, na kratke relacije i sa štakama, može se samostalno hraniti, kateterizirati. Vještak je mišljenja da se kod njega radi o umanjenju opće životne aktivnosti u visini od 90 posto, a uzevši u obzir provedeno psihijatrijsko vještačenje gdje je ocijenjeno umanjenje od 10 posto, ukupno smanjenje je procijenjeno na 95 posto.