Tužitelji su u završnim riječima u ponovljenom haškom postupku protiv bivših čelnika Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovice Stanišića i Franka Simatovića - Frenkija ustvrdili kako su dokazali krivnju optuženika za zločine u Hrvatskoj i BiH u ratnim sukobima od 1991. do 1995. - ubojstva, prisilno premještanje i deportaciju Hrvata i Muslimana. Četiri točke optužnice terete ih za zločine protiv čovječnosti, a jedna za kršenje zakona i običaja ratovanja.

Kako je pred Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove (MICT), sljednikom ICTY-ja, rekao američki tužitelj Douglas Stringer, zločini koji se Stanišiću i Simatoviću stavljaju na teret, počinjeni su u okviru udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj bio "uspostavljanje teritorija sa srpskom dominacijom" nasilnim i trajnim uklanjanjem nesrba s velikih područja u Hrvatskoj i BiH, a na čelu tog udruženog zločinačkog pothvata bio je tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević. Tužitelj je Miloševićevu moć nad suradnicima opisao riječima svjedoka Stanišićeve obrane, bivšeg britanskog veleposlanika u Beogradu Ivora Robertsa, kako je "Milošević bio čovjek-država koji je donosio sve odluke".

Prema optužnici, uz Miloševića, Stanišića i Simatovića, u zločinačkom udruživanju sudjelovali su i Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Milan Martić, Goran Hadžić, Milan Babić, Željko Ražnatović, Vojislav Šešelj i drugi.

Zlorabeći SDB Srbije izvan svojih ovlasti, Stanišić i Simatović su, prema Stringeru, zločinački plan provodili preko postrojbi koje su nadzirali - Crvenih beretki, Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića - Arkana i Škorpiona, a oni su počinili najteže zločine u Hrvatskoj i BiH.

Stanišića i Simatovića uhitile su vlasti Srbije nakon atentata na premijera Zorana Đinđića u ožujku 2003., a Haškom sudu su izručeni u svibnju te godine. Obojica ne nazoče raspravi jer su na privremenoj slobodi u Srbiji. Presuda bi im mogla biti izrečena u svibnju. M.Flego