Dvadeset devet mu je godina. Zapravo, rođendan će proslaviti 25. srpnja. Ipak, posjetio je već dvostruko više zemalja nego što mu je godina, najčešće zbog posla. Ipak, iako će većina odmah to pomisliti, držeći se klasične fabule hrvatske bajke o uspjehu, Osječanin Josip Martinović nije rođen sa zlatnom žlicom u ustima.
Dapače, Martinovići su, kako sami sebe ponosno opisuju, velika i skromna obitelj iz Donjega grada, kamo su se prve godine 21. stoljeća doselili iz sela Gundinaca. Roditelji su, kaže Josip, htjeli njega, brata i sestre poštedjeti dugih putovanja u školu i iz nje, pa su se odlučili seoski zamijeniti gradskim životom. Mama i tata, stariji brat i mlađa sestra i danas su u gradu na Dravi, a on i starija sestra, modna dizajnerica Anita (nova voditeljica showa Ljubav je na selu, nap.a.), u Zagrebu.
Krenuo u Portanovi
Kad pogledate njegov profil na Instagramu - yo.mart - odmah vam je razvidno kako Josip upada u nišu work & travel lifestyle, što priželjkuju mnogi mladi ljudi sanjajući baš takav život i karijeru. Josip je svoju izgradio sam, kako se to kaže, od trnja do zvijezda stigao je vlastitim trudom i stalnim učenjem. "Stan u Zagrebu, na Laništu, kupio sam sam, u dobi od samo 23 godine. Na to sam posebno ponosan, napose zato što živimo u zemlji gdje je posve normalno da ljudi u trideset i kojoj još žive s roditeljima i da im oni daju džaparac. Moja je priča drukčija, ja sam svoj džeparac zarađivao već kao srednjoškolac", kaže ponosno simpatični i razgovorljivi Josip Martinović.
Završio je srednju grafičku, no tim se poslom nikada nije bavio. Kao naočitom mladiću ponuđeno mu je da se okuša u manekenskim vodama, pa je svoje prve korake napravio na pisti Fashion Incubatora u Osijeku, a kako mu je dobro išlo, potom je nosio revije i na najznačajnijim modnim događajima u Zagrebu. Dugoročno, manekenstvo ga ipak nije zanimalo, u nas je, ističe, to više zabava nego mogućnost dobre zarade, ali poslovna mu je strana mode ostala privlačna. No, ne trčimo pred rudo, do tog poglavlja Josipove priče o uspjehu ne smijemo preskočiti nekoliko ne manje važnih. Josip se, naime, penjao stepenicu po stepenicu, ništa nije preskakao niti je imao povlastice.
"Upisao sam studij prava u Osijeku, neko mi se vrijeme činilo da bi to mogla biti moja karijera. Kako bih si podebljao džeparac, počeo sam raditi studentske poslove u Portanovi, u prodavaonici Stradivarius. Stradivarius je, uz Zaru, Pull&Bear, Massimo Dutti, Bershku, Oysho, Zara Home i Uterqüe, dio jedne od najvećih korporacija u svijetu mode - Inditexa. U toj sam trgovini bio, kako se to kaže, blažen među ženama. Isprva sam radio pola, a onda i puno radno vrijeme. Imao sam izvrsnu šeficu, menadžericu Jelenu, koja je sa mnom nesebično dijelila svoje znanje, na čemu sam joj i danas neizmjerno zahvalan. Kada je Stradivarius otvarao trgovinu u Splitu, ondje sam se iskazao u ispomoći pa je uslijedilo više ponuda za posao, no prihvatio sam Zagreb jer sam htio biti blizu sestre. Postao sam zamjenik menadžera u Stradivariusu i svaki dan naučio još nešto o poslu. Iako sam odustao od studija prava, od učenja nisam, u poslu kojim se ja bavim možeš napredovati samo ako si stalno spreman usavršavati se, svjedodžbe i diplome u njemu nisu jamstvo uspjeha, nego te na višu poziciju guraju tvoji poslovni rezultati", otkriva Josip.
Nakon četiri godine rada u Inditexu, preko profila na LinkedInu stigla mu je ponuda iz jedne talijanske kompanije. Inditex je bio odskočna daska, u Stradivariusu je naučio mnogo o izlaganju robe, kupcima, komunikaciji..., a nije odmoglo ni to što je natucao talijanski. Veliki je plus, osim iskustva iz Stradivariusa, bio znanje engleskog jezika. "Talijani zapravo loše govore engleski, za razliku od nas iz Hrvatske", tvrdi Josip, a Venecija je od Zagreba udaljena samo nekoliko sati vožnje, pa hrvatski tim nije daleko od sjedišta tvrtke.
Arapsko tržište
Otvorio je, dakle, novo poglavlje svoje poslovne priče - prešao je u talijanski OVS. Iako Osječani povezuju taj brend isključivo s outletom iz Malla, Josip naglašava kako je zapravo riječ o kvalitetnoj talijanskoj modnoj robi koja se posvuda u svijetu izvrsno prodaje.
"Prošao sam treninge po Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, jer jako je bitno kako će vas ljudi prihvatiti. Kad radite s franšizama, morate biti ljubazni, snalažljivi i simpatični. Dobio sam poziciju internacionalnog vizualnog menadžera i dodijeljene su mi Estonija, Latvija, Litva, Slovačka, Poljska, Rumunjska, Slovenija... gdje sam se toliko iskazao da su mi potom dodijelili arapske zemlje, s kojima radim već četiri godine. U Ujedinjenim Arapskim Emiratima OSV ima pet najboljih dućana, a u planu je otvaranje još triju. Pokrivam Qatar, Bahrain, Jordan, Kuvajt, Egipat, Siriju, Tunis..." nabraja Josip.
Kaže, voli raditi na plus 40, dakle, navedene su zemlje idealne za njega. Osim toga, to su najprofitabilnije zemlje, trgovački su centri na sve strane.
"Ljudi idu isključivo u mallove kada žele izići iz kuće. Posvuda je drugdje ili prevruće ili preprometno. Ondje dućani posluju izvanredno, a OVS-ova se roba jako dobro prodaje jer ondje iznimno cijene modu koja dolazi iz Italije. Riječ je o jednom od najvećih modnih brendova u Italiji (ženska, muška i dječja odjeća), čiji je cilj modu učiniti dostupnom svima po povoljnim cijenama. Budući da je sada OVS kupio Stafenel, počinje se širiti i na luksuzniju garderobu", hvali tvrtku za koju radi Josip. U OVS-ovu timu četiri su osobe iz Hrvatske - Aziju pokriva jedna kolegica, Mediteran druga, hladni dio Europe kolega, a Josipove su arapske zemlje. Plaće su, kaže, iznimno korektne, no privatno se često traže velike žrtve. Tako je, primjerice, jedan Uskrs umjesto s obitelji proveo u Vijetnamu. Na poslovnim putovanjima plaća kompanijskom karticom, što podrazumijeva zrakoplovne karte, taksije, hotelski smještaj, hranu, zapravo sve osim cigareta. Kamo god dođe, izvrsno je primljen jer on nije nadređen tim ljudima, nego je menadžer zadužen za savjetovanje u određenom segmentu poslovanja.
Vizualni menadžer
Što podrazumijeva posao vizualnog menadžera? “Vizualni menadžer poput mene osigurava da timovi unutar svih dućana prezentiraju robu baš onako kako je to zamislio vizualni ured. Određujemo kako će složiti izlog, kako zidove, kako police - važan je i vizualni identitet dućana i vizualni identitet brenda. U arapskim sam zemljama s kojima radim izvrsno primljen, ljudi ondje cijene sve europsko - robu, ljude, putovnicu, jednostavno, u plusu ste samim tim što ste Europljanin. Ako pritom dobro radite svoj posao, a vjerujem da ja to činim, posao teče bez poteškoća, a vi u njemu uživate. Imam izvrsnu direktoricu koja je nekada radila za Gap, pa kao i od svih svojih nadređenih u karijeri i od nje pokušavam upiti što više znanja. Posljednjih godinu dana ne putujem, posljednji sam put putovao u ožujku 2020. u Pariz. Sve radim online, trebalo mi je vremena da se naviknem na takav, manje dinamičan, način rada. No, odlučio sam iskoristiti ovo pandemijsko vrijeme bez putovanja da napunim baterije, jer kad se stvari vrate na staro, sigurno ću odmah morati ubaciti u petu brzinu”, zaključuje Josip, koji će, nada se uskoro, opet imati svijet na dlanu.
Ivana Rab Guljaš
IMAO SAM SREĆE, ALI I DAJEM SVE OD SEBE
“Kad kažem u koliko sam zemalja i hotela bio, ljudi zaključe kako ja živim kao u igri Monopoly. Bit ću iskren, u životu sam imao dosta sreće, ali morate znati da sam se i svojski potrudio. I još svaki dan dajem sve od sebe! Roditelji su mene, brata i sestre odgajali u uvjerenju da možemo sve ako to želimo i marljivo radimo za to”, kaže Josip.
Posao mu donosi financijsku sigurnost, no to ne može reći za onu socijalnu. Nije oženjen i trenutno nije u vezi. “Kad je sve normalno, često nisam kod kuće. Ponedjeljkom uzletim, petkom se vratim ako nije otvaranje u pitanju. Ako idem u posjete trgovinama, a to je dva puta u sezoni, dakle četiri puta godišnje u svaku, najčešće dva tjedna putujem,a jedan tjedan sam u Zagrebu. I samo da vam kažem, iako sam bio na nekim od najljepših svjetskih plaža, ni jedna mi nije draža od naše dravske, na Kopiki”, kaže uz osmijeh Josip, svjetski putnik i hedonist s Osijekom u srcu.