Okretanje leđa stresu, povratak prirodi i ugodnije okruženje za odgajanje djece glavni su razlozi koji su u posljednjih nekoliko godina na području Mjesnog odbora Lijeva obala pokrenuli pravi mali građevinski boom. Stari, derutni kućerci i u korov obrasle napuštene parcele preko noći dobivaju nove vlasnike, nestaju, a na njihovu mjestu niču raskošne obiteljske kuće i urbane vile.

U Tvrđavici, na potezu od Kopike do zoološkog vrta, tako je trenutno čak osam aktivnih gradilišta na kojima stambene građevine niču "od nule", a na približno još toliko "ušminkavaju" se završnim radovima. Usto, ta su gradilišta mahom okružena novim, netom završenim kućama koje se mogu podičiti energetski učinkovitim graditeljskim rješenjima, visokom estetikom te luksuznim i praktičnim rješenjima za ugodan život. Na potezu od željezničkog mosta niz tok Drave gradilišta je nešto manje, ali s opravdanim razlogom - ondje, posebice uz novu obaloutvrdu, već su niknula, jedna za drugim sagrađena, nova obiteljska zadnja. Svako po nečemu posebno i drukčije od prethodnog. Kao da je prilikom gradnje bio cilj zadiviti ili nadmašiti susjeda. No, zaključujemo, neukusa nema.

Zastajemo najprije uz dječje igralište u Tvrđavici, dvadesetak metara od glavne prometnice, odakle puteljak vodi prema pješačkom mostu. Upravo na tome mjestu trenutno je najviše građevinaca. Odmah uz igralište radi se punom parom na većoj obiteljskoj kući modernih vizura. S druge strane ceste niče pak luksuzna urbana vila u koju će biti smještena tri stana, jedan površine 103 te dva od 144 četvorna metra. Vilu okružuje 800 kvadrata zelene okućnice, a kao dodatni sadržaji za one koji će se u nju useliti ističu se garaže, roštilj, vrtna kućica i košarkaški teren. Odmah pokraj u završnoj je fazi impresivna energetski učinkovita kuća, a dvadesetak metara dalje zida se ugaona katnica iz čijeg budućeg dvorišta puca pogled na hotel Osijek i konkatedralu.

Od te točke do, primjerice, glavne osječke tržnice, u središtu grada, potrebno je tek petnaestak minuta lagane šetnje, mahom kroz zelenilo i uz Dravu - zbog čega je Tvrđavica i postala hit-lokacija među Osječanima.

O tomu svjedoče lokalni starosjedioci, Ivan i Janja Roso, koji su proteklih desetljeća doživjeli transformaciju svoga "šora" iz seoskog u gospodski. Janja je, kaže, rodom iz Livna, odakle se njezin otac ranih 50-ih doselio na lijevu obalu Drave u Osijeku i tu zasnovao obitelj. Ivan je pak u Tvrđavicu došao s Pelješca, kao slavonski zet, i nikada nije požalio. Zatekli smo ih kako između spomenuta četiri gradilišta predano rade u svojim nasadima kupina i malina.

- Ovu smo zemlju namijenili baš za obradu. U mirovini smo, imamo svoj OPG, bavimo se uzgojem malina i kupina te pravljenjem domaćih proizvoda od njih. Sve prodajemo na Gajevoj tržnici. I ne biste vjerovali, jer tako se možda ne čini, od te nas tržnice dijeli samo 15 - 20 minuta hoda! Zato se ovamo doseljava sve više mladih obitelji, i osoba koje su prepoznale Tvrđavicu kao mjesto koje pruža nevjerojatan spoj života u miru, prirodi, a opet u neposrednoj blizini grada. Mi smo dvije kuće sagradili nešto niže od lokacije na kojoj sada razgovaramo. Kada je bio naš red da gradimo, ovdje se nije moglo ništa. Svi su mi govorili da sam lud što kupujem još jednu parcelu, ali ja se nisam dao smesti. A evo sada oko nje nova kuća za kućom - priča Ivan.

Janja dodaje kako se vesele svakoj novoj obitelji koja se doseli.

"Sve je više djece. U Podravlju je vrtić, a za školu postoji organizirani prijevoz. Tu je dječji park sa sjenicom i dodatnim sadržajima, a na kraju ulice i veliko igralište ZOO hotela. Jasno, tu je i sam zoološki vrt. Nismo imali problema ni s jednom obitelji koja se doselila. Gotovo je redom riječ o dobrim, visokoobrazovanim ljudima, liječnicima, profesorima, poduzetnicima, koji drže do svojih nekretnina jednom kada se usele. Ljubazni su, pristojni", kaže Janja.

Tko će se useliti u kuće i vile čije smo nastajanje uz razgovor promatrali, bračni par Roso ne zna. Kažu, u urbanoj vili uz njihovu parcelu stanovi su, kako se čini, još na prodaju, a spomenute dvije obiteljske kuće niknule se ni iz čega pa će vjerojatno nove susjede upoznati tek kada se počnu useljavati.

Prilikom obilaska gradilišta na lijevoj obali porazgovarali smo i s radnicima koji ondje provode dane. Posebno su nas zadivili na jednom od njih, gdje je vrijedna ekipa tvrtke Habikon d.o.o. u nešto manje od jednoga mjeseca podignula kuću do visine druge etaže!

"Nema stajanja, svi radimo i rezultat se vidi. Sva sreća, našu struku korona nije puno zablokirala. Posla u Osijeku je puno, najviše se grade urbane vile. Ovo nam je prva obiteljska kuća u Tvrđavici, ali vidi se da tu posla ima. Gradilišta na sve strane. Dobro je to, ne može se dogoditi da smo zaboravili kakav alat a da nemamo od koga posuditi", kaže nam u šali Dražen Vida, kojega smo tek na nekoliko minuta uspjeli odvojiti od posla.

I s drugih gradilišta, kako zastajemo, radnici mašu i pozdravljaju. Neće proći dugo, zamijenit će ih vlasnici, a radnici se preseliti na neko drugo gradilište. Nije nemoguće - na još jedno u susjedstvu. Jer, unatoč valu izgradnje kojemu svjedočimo, može se primijetiti kako praznih parcela, kao i starih kuća s natpisima “na prodaju”, ima još podosta. U svakom slučaju, dovoljno da se Osijek mic po mic proširi i na drugu obalu svoje rijeke, kako su nekada sanjarili urbanisti.