Kad je s budžetom od 110 milijuna dolara uprskao filmsku adaptaciju prve knjige iz serijala Miss Peregrine’s Home for Peculiar Children (2016.) Ransoma Riggsa, mnogi su kultnog redatelja Tima Burtona prozvali zbog nesnalaženja u slojevitom i kompleksnom Riggsovu štivu pa je unatoč ukupnoj zaradi u svjetskim kinima od gotovo 300 milijuna dolara Twentieth Century Fox za sada na led stavio realizaciju drugog nastavka priče o “Domu za čudnovatu djecu gospođice Peregrine”.

Burtonovim filmom nije bio zadovoljan ni Riggs, koji je najviše zamjerao na grotesknom prikazu lika glavnog negativca Barrona u tragikomičnoj izvedbi inače uglednog i kvalitetnog glumca Samuela L. Jacksona. No, koliko god Burtonovo uprizorenje Riggsova epohalnog fantasy prvijenca ispalo razočaravajuće, romani tog maštovitog i poduzetnog američkog spisatelja i dalje su svjetski bestseleri i do sada su prevedeni u više od 20 zemalja, uključujući i Hrvatsku, gdje se objavljuju u nakladi Školske knjige.

Ransom Riggs je zapravo fenomen u inače posljednjih godina podosta sterilnom žanru epske magične fantastike i općenito fantasy književnosti, za čiji je globalni uzlet u mainstream (komercijalizaciju) najzaslužniji megapopularni televizijski serijal “Igra prijestolja” Georgea R. R. Martina. Drugim riječima, Ransom Riggs je zahvaljujući vlastitom talentu otkrio unikatni model - koncept - u kojem se klasična fantasy naracija prožima s dosad nezabilježenim “vizualnim faktorom”, bez kojeg romani o gospođici Peregrine i njezinoj čudnovatoj djeci ne bi bilo to što jesu - prvorazredni spoj teksta i slike, koji se doima poput dokumentarno-igranog filma u kojem se isprepleću fikcija i stvarnost, a zapravo je sve izmaštana epopeja jednog “veleumnog” autora u potrazi za vlastitom kreativnošću, koja će ga svrstati uz bok najvećih pisaca takve vrste literature, u rasponu od J. R. R. Tolkiena do Georgea R. R. Martina.

Doduše, sami temelji Riggsove priče nisu posve originalni, jer su reference na holivudski filmski serijal o superherojima X-Men, koji se temelji na istoimenom izmišljenom superherojskom timu izvorno začetom u nizu stripova koje su stvorili Stan Lee i Jack Kirby, i više nego očite. Naime, i kod Riggsa i kod X-Mena u središtu su pozornosti “drugi i drukčiji” članovi društva, neprilagođeni i s posebnim obilježjima (moćima), od kojih obični ljudi zaziru, a moćnici iz sjene, vlade, vlast, kojekave tajne udruge nastoje ih pridobiti i iskoristiti za postizanje svojih mračnih ciljeva. No Riggs sve to nadograđuje lociranjem priče u Drugi svjetski rat, u vrijeme bombardiranja engleskih gradova, a zatim i dislociranjem radnje u drugu dimenziju (ipak je to fantasy!), u kojoj se zbivaju jednako zastrašujuće stvari kao i u okrutnoj stvarnosti s čudnovatom djecom gospođice Peregrine i u tom društvu glavnim likom Jacobom i njegovom “proročkom misijom” da zaštiti svoju dječju subraću od dramatične prijetnje iz mraka prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Svi oni koji su čitali ili čitaju romane Ransoma Riggsa znaju o čemu je riječ, a onima koji se tek trebaju odvažiti zakucati na vrata “Doma za čudnovatu djecu gospođice Peregrine” moram skrenuti pozornost da, između ostalog, staru otrcanu frazu “ne sudi knjigu po koricama” ne ignoriraju, nego odmah u startu shvate doslovno! Jer svaku Riggsovu dosad objavljenu knjigu (osim svojevrsnog “spin-off” izdanja “Priče o čudnovatima”) krasi pomno odabrana čudna fotografija iz stvarnog života, koju je Riggs iskopao tko zna gdje, a za mnoge od njih i ishodio autorska prava da ih na ovakav način javno prezentira na naslovnicama svojih romana, ali još više i unutar knjiga, gdje je takvih zagonetnih fotografija kao sastavnih dijelova svake priče (poglavlja) sad već pozamašan broj. Jednostavno napisano - uglavnom bizarna, nerijetko jeziva, uvijek zanimljiva i pamtljiva, naslovnica svake Riggsove knjige savršeno prikazuje ono što se nalazi između korica!

Tako je i s petim romanom iz serijala - ”Konferencija ptica” (Lumen izdavaštvo, 2020.; prijevod: Ana Josić), koji se dakako nastavlja na prethodna izdanja, ali donosi i neke nove trenutke ionako uvrnute priče na korak do nekog grotesknog teatra u svijetu koji je i sam više ili manje groteska sam po sebi, kako svijet prošlosti tako i svijet sadašnjosti i dakako (ne)očekivane budućnosti, stvarni i izmaštani, koji nezadrživo juri prema katastrofi sudnjeg dana.

Ukratko - Jacobu je H. bio posljednji izvor informacija o tajnom životu njegova djeda Abea. Na samrti mu je dao zadatak da Noor Pradesh, novu čudnovatu, odvede operativki zvanoj V.

Noor progone. O njoj govori drevno proročanstvo koje nagovještava nadolazeću apokalipsu. Spasiti Noor znači osigurati budućnost čudnovatima. Jacob je dobio samo nekoliko zbunjujućih naznaka na osnovi kojih se mora domisliti kako naći V., najzagonetniju i najmoćniju Abeovu suradnicu. No V. se skriva i ne želi da je itko nađe. Jacobu su za leđima neprijatelji... U trenutku kad je sve na kocki, Jacob i njegovi prijatelji zateći će se u divljem i čudnovatom svijetu Amerike.

Sve u svemu, zaronite još jednom u svijet gospođice Peregrine i čudnovate djece - nećete zažaliti! Ili, kako je to naglasio NY Journal of Books: “Ransom Riggs u punoj je snazi, a svoje će vjerne obožavatelje pustiti da iščekuju novi nastavak.” Što se pak tiče također određenih referenci na serijal J. K. Rowling o Harryju Potteru, toga također ima u Riggsovim romanima pa je zaključak CNN-a, u kojem stoji da će “čitatelji koji traže novog Harryja Pottera poželjeti posjetiti dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu”, posve opravdan. A o kakvoj se konferenciji i o kakvim pticama radi, to morate sami otkriti.