U sad već više od godinu dana trajanja pandemije koronavirusa, COVID-19 preuzeo je primat ne samo u medijima nego i u zdravstvenim sustavima svih ugroženih zemlja. Drugim riječima, svi stalno govore o COVID-u, pa se stječe dojam da su druge bolesti nekako na margini zanimanja, što je zapravo nepravedno, jer ljudi i dalje obolijevaju i liječe se i od drugih uobičajenih bolesti.

Upravo Svjetski dan bubrega želi podsjetiti na probleme s kojima se suočavaju pacijenti zbog bolesti tog važnog organa, koja je i u svijetu i kod nas velik zdravstveni problem. Zato se Svjetski dan bubrega, kao globalna kampanja osmišljena od Međunarodnog nefrološkog društva (ISN) i Međunarodne federacije zaklada za bubrege (IFKF), obilježava drugog četvrtka u ožujku svake godine. Svrha kampanje je osvijestiti važnost bubrega u očuvanju zdravlja, smanjiti učestalost kronične bubrežne bolesti i njezin štetan učinak na pojedinca, njegovu obitelj i društvo. Ova, 2021. godina definirana je kao godina kvalitetnog življenja s bubrežnom bolešću, a ima za cilj što više osvijestiti i educirati o učinkovitom djelovanju na simptome bubrežne bolesti, ali i osnažiti i potaknuti bolesnike na aktivno participiranje u svome životu.

Ništa me nije boljelo - jedna je od najčešćih rečenica koje čuje prof. dr. Jerko Barbić, voditelj Zavoda za nefrologiju u Kliničkom bolničkom centru Osijek, od svojih brojnih pacijenata koji se u nekom trenutku iznenada nađu na terapiji nadomještanja bubrežne funkcije.

U povodu Svjetskog dana bubrega, koji se ove godine obilježava u četvrtak, 11. ožujka, s ciljem podizanja svijesti javnosti o bubrežnim bolestima, razgovarali smo s profesorom Barbićem i g. Ivanom Lekom, dugogodišnjim bubrežnim bolesnikom i predsjednikom Udruge dijaliziranih i transplaniranih bubrežnih bolesnika Osječko-baranjske županije.

- Nepostojanje simptoma u ranijim fazama bolesti bubrega rezultira neotkrivanjem bolesti. Bubrežna bolest najčešće napreduje u tišini i postupno izaziva daljnja oštećenja bubrega u tolikoj mjeri da se tek tada pojave simptomi same bubrežne bolesti. Određeni stupanj bubrežne bolesti ima oko deset posto stanovništva. Jedan manji dio od navedenog postotka završi u terminalnoj fazi bolesti bubrega što zahtijeva liječenje dijalizom ili transplantacijom bubrega - tumači prof. Barbić.

Na njegovu se Zavodu oko 150 oboljelih liječi dijalizom, a redovito se kontrolira više od dvije stotine bolesnika s transplantiranim bubregom i prof. Barbić kaže kako znatan dio pacijenata nažalost premine prije završne faze bolesti bubrega.

Umiru zato što imaju veći rizik smrti od infarkta srca i moždanog udara, ali isto tako imaju veći rizik za nastanak teške infekcije, primjerice COVID-19, što je sada vrlo aktualno, upozorava Barbić.

A i inače su Slavonci skloniji razvoju bubrežne bolesti zbog prehrambenih navika. U Slavoniji postoji problem unosa velike količine suhomesnatih proizvoda tako da se prema istraživanjima gotovo 60 posto soli unosi preko tih namirnica koji sadrže i do šest posto soli. Važno je istaknuti da se smanjenjem unosa soli za oko tri grama dnevno tijekom 10 - 15 godina kardiovaskularni rizik smanjuje za 25 posto, a ukupna smrtnost za 20 posto. No to je i širi hrvatski problem: u Hrvatskoj je s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom čak 57,4 posto osoba starijih od 18 godina.

- Može se reći kako u Slavoniji imamo izraženu epidemiju debljine, a poznato je prema predviđanjima SZO-a kako će debljina biti prva bolest koja bi mogla ugroziti očekivano trajanje života. Nedovoljna razina tjelesne aktivnosti povezana je s kardiovaskularnim bolestima, dijabetesom tipa 2, pretilošću, hipertenzijom i drugim bolestima - tumači prof. Barbić.

No takav nije bio slučaj g. Ivana Leke, koji se od bubrežne bolesti liječi još od davne 1986. godine, a ove će godine napuniti 70 godina života. Kako sam kaže, u njegovoj se obitelji uvijek jelo blago začinjenu domaću kuhanu hranu, "na žlicu", tako da prehrambene navike nisu bile presudne u njegovu zatajenju bubrega, zbog čega je prije trideset godina primio i bubreg svojeg oca, koji je tada imao 77 godina.

Gospodin Leko nije samo predsjednik Udruge nego i dugogodišnji pobornik zdravog i discipliniranog života, svojevrsni primjer dobrog upravljanja vlastitom bolešću i aktivnog života s bubrežnom bolešću, kakva je i ovogodišnja kampanja za Svjetski dan bubrega.

- Nakon što sam krenuo na dijalizu, nastavio sam raditi. Poslije transplantacije, iako više nisam smio raditi istim ritmom kao i prije dijagnoze, osnovao sam svoje poduzeće, što mi je omogućilo da u zimskim mjesecima, kad sam se kao transplantirani bolesnik morao čuvati, malo izbjegavam mjesta gdje se okuplja puno ljudi, a mimo toga sam radio - objašnjava Leko.

Kao pacijent, istaknuo je i važnost tjelesne aktivnosti i podsjetio na to kako članovi Udruge godinama sudjeluju u sportskim igrama, prije svega u svim nekontaktnim sportovima, od boćanja, preko odbojke, a razvili su i sjajnu suradnju s partnerskim udrugama u Hrvatskoj, BiH i Mađarskoj.

Razumijevanje bolesti i razgovor s liječnicima kako bi zajednički mogli donijeti prave odluke o liječenju, kaže Leko, iznimno su važni za podizanje kvalitete života. No u KBC-u Osijek to doista nije problem, svjedoči, i dodaje: "Mi smo ovdje s našim liječnicima kao obitelj, oni prate našu bolest, pojašnjavaju nam što i kako i razvijamo dugogodišnja prijateljstva."