Objavljeno 5. ožujka, 2021.
Za svaki projekt imali su ispriku..., dok se nisu prestali čak i ispričavati
Jutros ste se prilikom odlaska na radno mjesto došetali do pet minuta udaljenog parkiranog elektroautomobila Grada Osijeka, registrirali se preko ranije preuzete aplikacije na svome mobitelu s koje vam je skinut iznos jedne vožnje tramvajem ili autobusom, i odvezli se "do posla“. Isti ste automobil ostavili također na pet minuta udaljenoj punionici. Za koji tjedan, kada još više zatopli, isto to ćete napraviti, ali javnim biciklom…
Ni pruge ni tramvaja
No, umjesto da ste sve navedeno mogli učiniti još prije dvije godine, projekt Grada Osijeka I-Share, dijeljenje vozila na elektropogon (kako bi se smanjila emisija stakleničkih plinova iz cestovnog prometa i urbane mobilnosti), na navedeni je način zaživio tek prije dva mjeseca. Na mrežnim je stranicama Grad Osijek uoči Božića objavio početak javnog dijeljenja automobila, ali ne bilježimo neko masovnije izvještavanje javnosti o tome, što ne čudi, jer je na kraju projekt namijenjen - samo njima.
Projekt dijeljenja automobila i bicikala u Gradu Osijeku započet je u srpnju 2018. godine, a u proljeće 2019. godine bilo je predviđeno da u sustav uđu građani… O biciklima se više ništa ne govori (to je, podsjetimo, bio drugi pokušaj uvođenja sustava javnih bicikala). Inače, predviđeno je da projekt traje do lipnja ove godine. Ovo je samo jedan od brojnih primjera koliko u svojoj realizaciji kasne projekti što ih javnosti svako malo pompozno najavljuju iz gradske uprave, i to u oba mandata.
Uz GPP, tvrtku u pretežitom vlasništvu Grada Osijeka, vezan je veliki projekt obnove tramvajske pruge i izmještanja remize na novu lokaciju. Predstavljen je u svibnju 2018. godine, u ukupnoj vrijednosti od 100 milijuna eura, uz visok stupanj nepovratnih europskih sredstava. Tek podsjetnik, najavljena je rekonstrukcija triju dionica pruge - kompletna linija “kolodvorca”, dio od Rokove crkve do okretišta u Višnjevcu te potez od Trpimirove do Radićeve. Radit će se novi kontaktni vod, a kasnije će doći do rekonstrukcije svih stajališta s pristupom za invalide. U zadnjem je koraku predviđeno premještanje remize u Donji grad, a projekt bi trebao obuhvatiti i nabavu niskopodnih tramvaja... Međutim, osim nabave novih (ekoloških) autobusa, do danas se nije ništa oku vidljivo dogodilo u svezi s tim, a 2023. godina, za kada je najavljen završetak cijelog projekta, nezaustavljivo se približava.
O sagi zvanoj gradnja sjevernog nastavka Kanižlićeve ulice, koja je trebala biti završena prošle godine, a sada je to prolongirano za sredinu, a moguće i do kraja ove godine, ne treba više trošiti riječi...
Kopiku nisu niti taknuli
Osječane isto tako zanima što će biti s drugim projektima važnima za grad i kvalitetu života u njemu. Što će biti, primjerice, s obnovom Copacabane, projektom obnove Tvrđe, i nizom drugih projekata čije se vrijednosti kreću od nekoliko stotina tisuća kuna do nekoliko desetaka milijuna kuna. Podsjetimo, obnova omiljenog kupališta Osječana trebala je početi još lani (a nije, iako je rekreacijski centar bio nedostupan građanima), a onda je prije dva tjedna zajednička ponuda Osijek-Koteksa i Projektgradnje za otvoreni postupak javne nabave Grada Osijeka odbačena, a natječaj ide u novu objavu. Najbolji je zaključak u samo dvije rečenice izrekao predsjednik Uprave Osijek-Koteksa Zoran Škorić. "Znamo samo kako bi, da je kojim slučajem došlo do potpisivanja ugovora, postojala mogućnost da se Kopika otvori za ljetnu sezonu, bar dva bazena za rekreativce. Nakon ovog poništavanja natječaja ne postoji više nikakva mogućnost, ni pod koju cijenu, da se kompleks otvori za građane“. Procijenjena je vrijednost nabave na ovom natječaju iznosila 17,6 milijuna kuna, a odbijena je ponuda bila teška 23,44 milijuna kuna. To kako se rade procjene u aktualnoj gradskoj administraciji priča je za sebe, jer pokazalo se više puta kako su baš one bile spoticajni kamen u brojnim natječajima. Nakon svega navedenog ne čudi da će nam, odlazeći u potragu za izgubljenim vremenom, u nasljeđe ostaviti samo nerealizirane i zakasnjele projekte te lažna obećanja.
Dario Kuštro/Tomislav Prusina
NISU ISKORISTILI “ZATVARANJE” ZA OBNOVU INFRASTRUKTURE TVRĐE
Radovi na jednom od najvećih projekata u našem gradu, a riječ je o rekonstrukciji i dogradnji komunalne infrastrukture Tvrđe, u sklopu projekta “Razvoj i unaprjeđenje osječke Tvrđe”, u tijeku su. Počeli su u jesen 2020. godine, a trebali su početi krajem 2019. godine. Kasnili su, znate li zbog čega - zbog problema s odabirom izvođača, a djelomice i zbog koronakrize, kako su to pojasnili iz Grada. Vrijednost tog projekta iznosi 130 milijuna kuna, od čega je 65 milijuna nepovratnih EU sredstava te tri milijuna pomoć Fonda za regionalni razvoj. I umjesto da se iskoristila pandemija, odnosno činjenica da su zbog nje bili zatvoreni kafići i pansioni te obrazovne ustanove u Tvrđi, radovi u staroj baroknoj jezgri intenzivirali su se baš kada se u nju vraća život. Kako onda ponovno objasniti ugostiteljima i turističkim djelatnicima Tvrđe da su buka i prašina neizbježne i da im je nabolje da sve zatvore do okončanja radova? S obzirom na to da je gradska administracija poput utvrde u kojoj je teško doći do informacije i pojašnjenja, možemo samo pretpostaviti da će se oko svega navedenog jednostavno - pritajiti. Do izbora nije još dugo.