Osječki sastav Kas već je dobro poznato ime na tamburaškoj sceni, kao i njegov frontmen Dinko Glavaš. Nakon godine koja je bila drukčija od svih i posebice teška za glazbenike, mladi tamburaši kreću punom parom u 2021., i to s novom pjesmom "Savski suton", koju će predstaviti na Festivalu šokačke pisme u Županji. U povodu nove pjesme, ali i mnogih drugih zanimljvih tema, popričali smo s Glavašem.

Za Županjski festival pripremili ste nešto posebno, zar ne? Reci nam nešto više o pjesmi koju si napisao sa suprugom.


Moram priznati da je za mene pjesma "Savski suton" uistinu posebna. Ovo je prvi zajednički autorski rad moje gospođe i mene, tako da za nas ova pjesma ima posebnu težinu. Ekipi iz banda na prvo se slušanje svidjela, pa odluka da s njom idemo na festival i nije bila teška. Tekst je nastajao dugo godina. Emocije su se skupljale, jer je Lana (supruga) iz Županje, a studirala je u Zagrebu te je svaki odlazak i ponovni rastanak stvarao sve veću prazninu i sjetu koju je na kraju pretočila na papir te napisala ovaj prekrasni duboki tekst. Mislim da više nikada neće napisati tako nešto, jer sam joj ja upotpunio tu prazninu (smijeh).



Zašto je pjesma tako dugo čekala u ladici? I ima li još takvih pjesama, odnosno, hoće li se tvoja poslovna suradnja sa suprugom nastaviti?


- Pjesma je nastala prije nekoliko godina, ali je stajala u ladici sve do kraja prošle godine, a festival mi je dao dodatni motiv i krila da završim glazbu i pjesmi postavim glavu i rep. Prije 3-4 godine uspio sam nagovoriti ženu (tada djevojku) da mi pošalje tekst da se malo poigram s njim. Sjeo sam za klavir i složio neki okvir, snimio i zaboravio na to. Kako se bližio festival, a ja sam imao vremena, jer zbog korone nismo imali toliko svirki, uzeo sam pjesmu i posložio sve na svoje mjesto. Moram pohvaliti i dragog mi prijatelja Šimu Milovca, koji je sudjelovao u snimanju demosnimke svojim klavirskim umijećem. Daljnja suradnja s ljupkom mladom damom nije upitna, jer u ladici imam još 5-6 pjesmama koje čekaju svoj trenutak kako bi ugledale svjetlo dana. Nadamo se da ćemo u budućnosti stvoriti još mnogo pjesama koje će naći svoju publiku.

S obzirom na to da je 2020. bila godina gubitaka za sve glazbenike, kako bi je opisao u slučaju Kasa?


- Ova situacija pogodila je nas, kao i sve druge u glazbenoj industriji. Veliki broj svirki i koncerata otkazan je, što nas izrazito žalosti, jer live svirke i interakcija s publikom ono je što najviše volimo i najbolje radimo, i unatoč nosačima zvuka, YouTubeu i društvenim mrežama, nezamjenjiv su dio našeg posla. Stoga se nadamo da će se situacija uskoro početi popravljati, jer se veselimo ponovno stati jedan uz drugoga na bini i veseliti se s ljudima do ranih jutarnjih sati. No, to što nismo imali svirke i koncerte ne znači da smo ljenčarili. Posvetili smo se studiju, autorskom radu i raznim coverima poznatih, nama jako dragih pjesama, koje možete poslušati i pogledati na našem YouTube kanalu i društvenim mrežama.

Uz sve to što se događa zbog pandemije, ima li Kas neke planove u 2021. godini, ili se čeka kolika-tolika normalizacija?


- U Kasu nikad nije dosadno, i uvijek se kuju neki planovi. Za pjesmu "Savski suton" spot je u realizaciji, a još dvije pjesme završavamo u studiju te ih planiramo izbaciti do kraja godine. Nažalost, za ovu godinu propalo je tradicionalno Kasovo putovanje u korizmi, koje je ove godine trebalo biti Sarajevo. Do sada smo obišli Prag (više puta), Krakow, Skopje, Beograd... Da stvar bude još gora, propala nam je i svirka u Americi krajem godine u Las Vegasu, tako da se uistinu veselimo i nadamo normalizaciji, jer ovo ne vodi nikuda. Koliko god se mi trudili ostati pozitivni, u ovakvim je okolnostima teško ostati normalan, a kamoli išta planirati. Nadamo se da nas očekuje "bolje sutra".

Sviđa li ti se smjer u kojemu se razvija tzv. zabavna tamburaška glazba? I koliko se i Kas u to uklapa ili ne?


- Zabavna tamburaška glazba već je duže vrijeme prisutna i utabala je svoj put i ima svoju publiku. Mislim da takav stil tamburaške glazbe pruža mnogo više mogućnosti mladim sastavima te da se repertoarski može pokriti mnogo više glazbenih stilova koje u današnje vrijeme mladi preferiraju. I mi smo tu našli sebe, a prema reakcijama publike i njihovim komentarima mislim da se odlično snalazimo u tom glazbenom izričaju. Iako smo skupili godina, nismo još za baciti. "Old school" tamburaška glazba za mene je nešto posebno, što me vraća u mlade dane i uvijek je rado poslušam i zapjevam, ali sve dok ima ljudi koji vole moderniji stil tamburaške glazbe, onda je i to put koji treba cijeniti.

Iako te svi znaju kao frontmena Kasa, u “civilu” si i profesor u školi, zar ne?


- Tako je. Završio sam Glazbenu akademiju u Osijeku i već deset godina predajem u školi kao učitelj tambure. Počeo sam u Pitomači na zamjeni, pa preko Slatine i Vinkovaca došao do Belog Manastira, gdje sam sada već pet godina. Moram priznati, koliko god to ponekad bilo naporno, nema veće sreće kad vidiš dijete kako napreduje i kad nakon nastupa bude toliko sretno, jer je dobro odsviralo. Tada znaš da se sav trud isplatio. Biti frontman Kasa i prenositi pozitivnu energiju na publiku i oni na tebe, ali i rad u školi i usmjeravanje učenika te njihovo odrastanje uz tebe, svaki je na svoj način neopisiv osjećaj. Mogu reći da mi je život pjesma. Dodao bih još kako nisam u tome jedini. U Kasu imamo četiri profesora glazbe!



Koji su tebi bili i ostali glazbeni uzori?


- Hm, teško pitanje. Moram priznati da nisam imao određenu osobu koju sam obožavao, ali izdvojio bih tamburaške institucije poput Zlatnih Dukata, Dika, Patrije, pa do Olivera i Tedija Spalata... Uvijek sam volio te duboke pjesme većinom tužne tematike, ali nikad nisam imao izvođača da mogu reći da mi je uzor i da znam njegov čitav glazbeni opus. Sad sam se bacio u razmišljanje. Jesam li ja zbog toga loš glazbenik? (smijeh)

Kakvu glazbu voliš slušati privatno?


- Slušam razne glazbene stilove, ovisno o tome u kakvom sam moodu. Rekao bih od Bacha do sevdaha, ali ipak bih izdvojio one lijepe, tužne, srcedrapajuće tamburaške i starogradske pjesme, pa čak i stare narodne (ne cajke), koje u rane jutarnje sate kidaju dušu. To su trenuci koji se ne zaboravljaju i koji ispunjavaju svakog pravog tamburaša. Zbog takve glazbe mi ne dolazimo kući na vrijeme, a žene nas tu ne razumiju (smijeh)

Uz suprugu, tko bi za tebe bio idealan za suradnju, ili možda neki duet?



- Uz suprugu, imao sam suradnje s Dariom Begonjom i Uršulom Tolj te mislim kako nije bitno neko veliko ime, nego stvaralaštvo te osobe. Ako netko napravi odličnu pjesmu, to je to. Bitna je glazba, a ne ime, jer ime ne garantira da će pjesma biti kvalitetna. Definitivno sam odlučio kako ću poraditi na suradnji sa suprugom, jer se lakše dogovorimo oko raznih detalja i sitnica vezanim uz pjesme, već imamo nekoliko pjesmama koje treba završiti, a i simpatično nam je biti "Huljići za siromašne" (smijeh). Što se dueta tiče, imam želju snimiti s nekom pjevačicom, jer sve što smo do sad snimali bili su muški. Prvo Delač, pa Belan, pa na kraju Radolfi. Sad je vrijeme za neku suradnju s Albinom, ili Zoricom Kondžom!