Pansionom-vrtićem i školom za obuku pasa Habitat u Bilju nakon dugo vremena ponovno odjekuje pseći lavež. Napokon, reći će vlasnica Renata Žilić, čiji je posao također trpio posljednjih godinu dana zbog epidemije koronavirusa, odnosno činjenice da je vrlo malen broj ljudi odlazio na godišnje odmore izvan grada, pa nije bilo potrebe da svoje ljubimce ostavljaju na čuvanje u ovom prekrasnom ambijentu nadomak Osijeku.
- Zimi i inače bude manje posla, a pogotovo sada tijekom epidemije korone, zbog čega sam sve donedavno i odjavila poslovanje. U srpnju i kolovozu, kada su mjere malo popustile, bilo je super. Međutim, već u rujnu došlo je do pada, a u listopadu nismo imali ni jednog psa - govori Renata.
Iako Habitat jest izvor prihoda, ono što uz pomoć dečka, prijatelja, rodbine i volontera već godinama čini bilo bi pogrešno svesti na poduzetništvo. To je puno više od toga, riječ je o potpunoj posvećenosti, načinu života, ukratko - jednoj divnoj kohabitaciji sa životinjama. Prije Habitata Renata je radila u nekoliko zoodućana, volontirala je u osječkom zoološkom vrtu, Azilu za pse...
Ljubav od djetinjstva
- Životinje, uglavnom pse, čuvam cijelog života, ali sam to prije, kao klinka, radila besplatno. Prijatelji roditelja bi me zamolili da im pričuvam psa dok su na godišnjem odmoru, a zauzvrat bi mi ustupili svoj stan, napunili hladnjak, a ja bih uživala s ekipom i psima. Kada sam kupila zemlju u Bilju, nije mi uopće bilo u planu otvoriti pansion za pse, nego napraviti nekakav turistički sadržaj uz koji bih imala i puno životinja. Međutim, kako se od prije usmenom predajom po gradu proširilo da čuvam pse, ljudi su me počeli zvati mogu li pričuvati psa prijateljeva prijatelja, da bi mi oni to i platili... I tako je nastao Habitat - govori Renata.
U početku je Habitat imao samo dva-tri boksa, udomljavao je pse s ulice i malo-pomalo razvio se u prekrasnu životinjsku oazu koja danas ima boksove s hlađenjem i grijanjem, pa čak i glazbom, a tijekom ljeta psima su na raspolaganju i bazeni u kojima se mogu rashladiti.
Sudeći po raspoloženju družine koju smo zatekli za posjeta Habitatu, riječ je o malom raju za pse. I ovdje se može naći svakakvih ‘individua‘, bojažljivih, odvažnih, zaigranih, introvertiranih. Recimo, nepokolebljiva kujica Lucy toliko je živahno obigravala oko nas da isprva nismo primijetili da joj je amputirana jedna stražnja noga, a stasiti Elf iz straha proizišlog iz tko zna kakve traume na nas je neprestano lajao s velike distance. Zbog socijalizacije i rješavanja tog straha je i došao u Habitat. Bila su tamo i dva prekrasna bijela ovčara, braća Rex i Oskar, vesela Ljiljana bujne dlake, Tesla čiji je gazda već dugo u Kini... Svega se nađe u Habitatu, pa i onih manje lijepih priča, poput one psa kojeg je njegov vlasnik davno ostavio u hotelu, ali se po njega nikada nije vratio.
Osim čuvanja životinja, u Habitatu ih i spašavaju bilo da je riječ o napuštenim kućnim ljubimcima bilo da je riječ o pticama, ježevima...
- Bude tu roda, vjetruša, sova, jastrebova, labudova, pa i ranjenih golubova koje imamo i trenutno. Izliječimo ih ili othranimo ako su ispale iz gnijezda te vraćamo u prirodu ili šaljemo udruzi AWAP iz Zagreba ako je potrebna operacija. Sada takve životinje zbrinjavaju i u Zoološkom vrtu, no prije su svi zvali nas - kaže Renata.
Rade u Habitatu i na socijalizaciji pasa, kao i na kastraciji koja im je, ističe Renata, iznimno važna. Pomažu i oko udomljavanja, iako ih nipošto ne treba zamijeniti s azilom jer takve kapacitete nemaju.
- Ljudi očekuju da primimo što god pronađu na ulici, a to ne radimo jer i sami udomljavamo dovoljno životinja. Ima i onih koji dođu i ostave životinju ispred kapije, ne zanima ih tko će platiti hranu i kastraciju, a mi nemamo pomoć grada ili općine, isključivo se financiramo od hotela za pse - ističe Renata.
Odgovorni udomitelji
Ipak, građani im se uvijek mogu obratiti ako žele udomiti kućnog ljubimca. No, važno je znati, uz vrlo rigorozne provjere kako životinje ne bi dospjele u ruke neodgovornih pojedinaca.
- Naravno da uvijek radimo provjere ljudi da se ne bi dogodilo da brzo vrate psa, što je čest slučaj. Pas od nas može otići jedino na bolje, pogreške ne može biti, zato se kod nas psi jako dugo zadrže, i do godinu dana, sve dok ne pronađemo zaista kvalitetan dom gdje pas neće biti na lancu, gdje će biti istrčan, redovito cijepljen, čišćen, gdje će mu se, ukratko, ljudi posvetiti - pojašnjava Renata.
Ivan Alilović
CIJENA OVISI O PUNO FAKTORA
U Habitatu čuvaju sve pse
- Sve ovisi o kapacitetima. Ljudi obično rezerviraju termin i onda kažu kakav boks žele, vanjski ili unutarnji, grijani, s klimom ili bez klime, s glazbom ili bez glazbe, cijena ovisi i o tome je li psu potrebna socijalizacija, bilo da se radi o socijalizaciji s ljudima ili s drugim psima, preskače li pas ograde, jede li našu hranu i koju hranu, premium ili ekonimik, žele li da psa češljamo, dodatno šetamo... O svemu tome ovisi cijena, koja je kreće u rasponu od 75 do 200 kuna.
S obzirom na različite prohtjeve glede čuvanja i prehrane, potrebna je dobra organizacija.
- Zna ponekad biti konfuzno, no zato ispred svakog boksa imamo papir na kojemu piše ime psa, koja je vrsta, čega se boji, što voli, što ne voli, na što je osjetljiv, tjera li se, je li kastriran ili nije - govori Renate te dodaje: “Ljudi često misle da su naše usluge skupe, no mi smo maksimalno angažirani oko čuvanja životinja. Klasičan godišnji odmor nemamo, osim kada pronađemo zamjenu ili volontere, što također treba platiti. Jedan sat trenera košta 150 kuna, i to plaćaju bez pogovora, no kada trebaju ostaviti psa na sedam dana u hotelu, to im je puno.”
VOLONTERI IZ CIJELOG SVIJETA
Uz Renatu, koja je spiritus movens Habitata, tu je i cijela vojska ljudi.
- Primamo volontere iz cijelog svijeta, samo prošle godine dolazili su iz Kolumbije, Brazila, Argentine, Čilea... Standardno i iz Europe: Njemačke, Italije, Španjolske, Švedske, Češke, Poljske... Imamo malu kućicu za njih, razmjenjujemo iskustva, to su sve ljubitelji životinja ili treneri pasa koji su radili u azilima ili su imali svoj azil. U vrijeme onog prvog lockdowna Urugvajac i dvoje Čileanaca zaglavili su ovdje četiri mjeseca, što je bilo malo nezgodno financijski, jer ni mi nismo imali posla. Uskoro bi trebao doći jedan Brazilac, želi se preseliti u Hrvatsku, pa će biti kod nas nekoliko mjeseci dok se ne snađe. Volonteri, dakle, ovdje dobiju smještaj i klopu, a ako su obrazovani treneri pasa, onda ih, naravno, i platimo. Sve ovisi o njihovim kvalifikacijama - rekla je Renata.