Objavljeno 22. veljače, 2021.
Legendarni desni vanjski pridružio se “nebeskoj momčadi”, svom cimeru Iztoku Pucu, izborniku Kljajiću...
Znaš osjećaj kada ti lopta prijeđe preko ruke i završi u rašljama, a cijela klupa skoči i viče: ‘Bravo, majstore.‘ A ti si misliš, budalo jedna, a jesi im‘o sreće - pričao nam je jednom Zlatko Saračević. Legendarni desni vanjski koji nas je napustio u nedjelju navečer u 60. godini života od posljedica infarkta.
Još od 1986. godine o Saraču si postavljamo ista pitanja na koja nismo ni tražili odgovor. Kakav taj top ima u ruci? Kolika su mu ramena? A kakvu ima ručerdu?
Ubojita ljevica
Kolika mu je "ručerda" doznali smo mnogo godina poslije. Istina, rukovali smo se desnom, a ne onom njegovom jačom ljevicom, s kojom je parao mreže i tresao u rašlje suparnika u dresu Borca, Medveščaka, Zagreba, Veszprema, u francuskim klubovima Nimesu, Bordeauxu, Creteilu i Istresu. Dakako, i u dresu reprezentacija Jugoslavije i Hrvatske. Premda, i s tom desnom je znao potegnuti. Bio je jednostavan, susretljiv. Kao da se od nas ostalih smrtnika ne razlikuje po tome što je on ipak i svjetski i olimpijski prvak.
- Ajd‘ napravite intervju sa mnom u bazenu. Nikad nisam dav‘o intervju u bazenu - govorio je šaleći se u Kataru na 25 stupnjeva u siječnju, gdje je 2015. godine bio dio hrpe hrvatskih novinara kao sukomentator RTL-a. I u tom poslu bio je jednostavan, nekonvencionalan, igrače je nazivao nadimcima. Takav je imao pristup i kao trener. Posljednje "radno mjesto" bilo mu je na klupi rukometašica Podravke. Posljednja utakmica bila mu je derbi protiv Lokomotive. Nakon utakmice i pobjede odradio je i obvezu prema medijima, premda očevici kažu, već se vidjelo tada da se s njim nešto događa.
Svjetski prvak postao je već spomenute 1986. godine u Švicarskoj. Tada smo ga znali s imenom Zlatan. Poslije je bio Zlatko, ali uvijek za sve rukometne zanesenjake jednostavno Sarač. Nažalost, danas dva Zlatka iz zlatne generacije 1986. godine više nisu s nama. Prošle godine preminuo je, također legendarni, rođeni Hrtkovčanin Zlatko Portner.
Sarač i Žoga
“Sarač” je rođen i sportski izgrađen u Banjoj Luci, rukometnom gradu koji je brojna imena dao i hrvatskom rukometu. Jer osim Sarača, otamo su stigli i Pipe i Jović, koji mu je bio vjenčani kum. “Zaobilaznim putem” iz Banje Luke su u hrvatski rukomet ušli ili su se vratili i Patrik Ćavar i Iztok Puc, koji već dugo nije s nama. U listopadu će biti već deset godina. S Pucom, ili Žogom, kako ga je Sarač zvao, bio je cimer u Olimpijskom selu u Atlanti. Iz kojeg su otišli u ljeto 1996. godine kao olimpijski prvaci. Sarač i Žoga na dan svake utakmice na Olimpijskim igrama imali bi svoj ritual. Uzeli bi velike šalice kave i sjeli u park pokraj sela na ljuljačke. Na dan finala sa Švedskom uzeli su kavu, otišli u park, ali je na ljuljačkama netko već sjedio. Nisu odlazili, Puc je zamolio da im ustupe ljuljačke. Da se nisu zaljuljali, tko zna bi li Hrvatska tada postala olimpijski prvak!? Sada se obojica negdje ponovno ljuljaju. Odrađuju ritual da opet mogu poslije parati mreže. Sve to pokraj “nebeskog terena”, čučeći na jednom koljenu, promatra Velimir “Kljun” Kljajić, a pokraj njega sjedi sportski direktor Vladimir Nekić. “Nebeska gusjenica” sve je duža.
Krešimir Lacković
Mogao je još puno dati rukometu
Prerani odlazak velikana hrvatskog rukometa zatekao je i pogodio mnoge, pa tako i njegove nekadašnje suigrače. Jedan od njih je i donedavni trener ŽRK Osijek Jasmin Mrkonja, koji je s njim osvojio svjetsko zlato u dresu bivše države, a koji nije mogao suspregnuti suze.
- Prije nekoliko dana smo posljednji put bili zajedno, kada smo igrali u Koprivnici. Tada mi je rekao kako je pritisak veliki, ali i da će doći u moj ljetni kamp. Šokiralo me je ovo, i još praktički na radnom mjestu, na terenu. Bio je iznimno pozitivna, dobroćudna osoba, koji ni na terenu na udarce nikada nije reagirao. A i poslije je uvijek imao vremena za svakoga. Baš je bio zlatan, kako na terenu tako i izvan njega, kao čovjek, bio je pravi romantičar, koji ne pripada ovom svijetu konzumerizma. Mogao je još puno toga dati hrvatskom rukometu.