Krunoslav Kićo Slabinac, poput nekih drugih prvaka iz svijeta glazbe Mate Došena, Drage Britvića, Darka Glavana, Vjeke Điđija Šuteja, Dina Dvornika, ili njegova sugrađanina Branka Mihaljevića, nažalost, požurio je ne čekajući da mu struka svoje najvažnije priznanje dodijeli za života. Životni Porin stiže mu posmrtno - ovim riječima Siniša Škarica počinje svoju priču o Krunoslavu Kići Slabincu kojemu će, nažalost posmrtno, ove godine pripasti prvi od nekoliko Porina za životno djelo.

Upravni odbor Porina dodjeljuje nagradu Porin za životno djelo onim umjetnicima koji su svojim radom, uspjesima i ostavštinom znatno pridonijeli hrvatskoj glazbenoj kulturi, onima koji su tu kulturu stvarali. Ove godine pripast će Krunoslavu Kići Slabincu, koji je "ipak prije svega veliki pjevač koji, različito od mnogih mu takmaca, uspjeh uvelike zahvaljuje i vlastitom autorskom daru". Siniša Škarica o Kići je napisao i sljedeće:

- Negdje sam tih dana tužnog oproštaja pročitao: veliki hrvatski zabavljač. Netko je rekao: veliki estradni umjetnik. Meni se čini ispravnije: istinski umjetnik estrade. Kakogod, oduvijek je slovio kao svestran. Svi koji su ga dobro poznavali, pa i puki ljubitelji zabavne glazbe, rekli bi da je, osim toga što je važio za vrhunaravnog pjevača, što je imao dara za ples, sjajno pričao šale i anegdote, glumio, imitirao, da je osim svega toga znao napisati i dobru pjesmu. Dapače, neke od najvećih hitova hrvatske i tada jugoslavenske zabavne glazbe. I to glazbu i tekstove. “Plavuša”, “Zbog jedne divne crne žene”, “Tri slatke riječi”, velike su uspješnice 1960-ih i 1970-ih. A kad je pjevao, da se vratimo na početak, pjevao je sve štogod poželiš: od rock ‘n’ rolla, šlagera, popa, folklornih napjeva (slavonskih prije svega), starogradskih do opereta (tako je i počeo: u dječjim operetama!), i opernih arija. Njegov moćni bariton tenorskih dosega mogao je zaista sve - napisao je Škarica o Slabincu.