Razgovarao: Danijel MIKLIĆ

Mlada kantautorica Marei, pravim imenom Marina Žužić, pjesmom "Sutra me ne zanima" zaključila je niz singlova kojim je najavljivala svoj dugoiščekivani album prvijenac. Prva je to napisana pjesma, prvi atom iz kojeg se razvio cijeli proces stvaranja albuma. Upravo zato i album (od 11. veljače dostupan na digitalnim servisima, a od ponedjeljka i na CD-u) nosi isto ime - "Sutra me ne zanima". Svestranoj Istrijanki, od ove godine studentici glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, s čime paralelno završava i Odnose s javnošću, u povodu toga postavili smo nekoliko pitanja.

Kakav je osjećaj imati u rukama vlastiti album prvijenac?


- Vjerojatno se ovako osjećaju oni što se penju na Mount Everest. Požele odustati mali milijun puta jer nemaju snage, želje ni resursa, ali kad se popnu na taj vrh - pa sami su za sebe pobjednici! Tako je otprilike i ovo. Bilo je i prekrasno i teško u isto vrijeme, ali u trenutku kad sam uzela CD u ruke sve je sjelo na svoje mjesto.



Koliko dugo je nastajao album i koja je ekipa radila na njemu? Kako je uopće došlo do suradnje s Menartom?


- Najviše smo radili Danijel Damjanović i ja, a počeli smo raditi krajem 2018. Sve je počelo tako što mi je, nakon tri godine zajedničkog nastupanja u akustičnom triju u kojemu smo pjevali obrade, Danijel predložio da napravimo nešto autorski. Njegova je ideja bila da mi napiše pjesmu koju ću ja otpjevati, s obzirom na to da se on autorskim radom bavi već dugi niz godina. I tako je on napisao "Sutra me ne zanima" i od tada se nizala pjesma za pjesmom. Nakon nekoliko snimljenih pjesama predložila sam Danijelu da pronađemo diskografsku kuću i krenemo objavljivati tu glazbu. On je krajem 90-ih godina bio autor i gitarist grupe Kultura koja je bila Menartovo prvo hrvatsko izdanje, pa je predložio da i ovaj put probamo s Menartom. Tad sam ja, pomalo filmski, došla u Menart s nekoliko demo snimaka na USB-u. Branko Komljenović, direktor Menarta, preslušao ih je i ponudio potpisivanje ugovora. Godinu i pol kasnije album je bio spreman za izdavanje, a na njemu su kroz to vrijeme, uz Danijela i mene, radili glazbenici Goran Salvi, Marko Kalčić, Branko Sterpin, Mario Žužić, Luka Žužić, Kristian Terzić, Matija Poropat i Robert Vnuk te Denis Budim koji je zaslužan za mastering.

Kako bi se opisala kao osobu? Što te najviše može razveseliti/rastužiti?


- Smirena sam i organizirana osoba koju je jako teško iziritirati ili izbaciti iz takta. Rijetko eksplodiram, ali jako često plačem jer se tako rješavam stresa i svih loših emocija. Jako dobro funkcioniram pod pritiskom, tako da u svakom trenutku imam nekoliko simultanih projekata na kojima radim. Takav mi tempo odgovara, tad bolje jedem, spavam i puno efikasnije i kvalitetnije radim.

Koja su tvoja najranija sjećanja vezana uz glazbu? Od koga si naslijedila dar za pjevanje i jesi li ikada imala pjevačke uzore?


- Dolazim iz obitelji koja stvarno voli glazbu, tako da smo i braća i ja glazbeno potkovani. Najstariji brat Luka je i profesionalni jazz-trombonist i pijanist, a drugi brat Mario i ja smo završili osnovnu glazbenu školu, on svira saksofon, a ja flautu. Oni su također dio albuma na pjesmi "Hrani li te slatko" gdje su odsvirali saksofon i trombon, a Luka je i napisao aranžman za brass sekciju na pjesmi. Kao pjevačica sam se najviše razvila kroz festival Mali veliki mikrofon koji već više od 20 godina u Buzetu organizira Alan Poropat i gdje smo zapravo svi mi, mladi istarski pjevači, počeli pjevati. Pjevačke uzore nikada nisam imala u smislu da sam nekog pjevača ili pjevačicu obožavala. Kroz vrijeme se glazba koju slušam mijenjala, a oni koje bih istaknula kao neku vrstu uzora su Bob Dylan, Lizz Wright te bendovi America, Chicago i Moloko.



Što te najčešće inspirira za pisanje pjesama?


- Baš i ne vjerujem u inspiraciju koja sama od sebe padne s neba i napiše genijalnu pjesmu. Dogodi se ona tu i tamo pa mi ne da spavati, ali puno su češći trenutci kad se zaista posvetim pisanju i kad se trudim napisati neke smislene stihove. Smatram da je to vještina koja se vježba. Tako smo najviše radili Danijel i ja: u studiju bismo najprije nasnimili neku melodijsku liniju pa bismo krenuli zajedno pisati tekst. Obično je dosta teško krenuti, ali kad krene, onda dođe i inspiracija koja probudi neka sjećanja, nešto što smo negdje vidjeli ili pročitali pa to pretvorimo u riječi, ili neke nepovezane asocijacije, lijepe riječi, izgovorene riječi nekih ljudi iz života... Ono što u posljednje vrijeme radim kako bih vježbala pisanje pjesama jest da se ogledam oko sebe i kao temu uzmem nešto što vidim u svome okruženju, primjerice vlak, vazu ili prozor, i onda oko toga napravim priču u stihovima. Vjerujem u to da inspiracija dođe tek kad kreneš pisati.

Predstavi nam svoj najnoviji singl. Kada možemo očekivati spot?


- "Sutra me ne zanima" prva je napisana pjesma od svih pjesama na albumu i zbog nje je i došlo do svega ovoga. Autor pjesme je Danijel Damjanović, a ja volim reći da je moj glazbeni grijeh što jednu pjesmu volim više od ostalih, a to je upravo ova. Videospot radi Janja Pilić s kojom surađujem već godinu dana i koja ponekad samostalno, a ponekad sa svojom ekipom iz Tetrabot kreativnog studija radi na mojim spotovima. Spot sam u cijelosti prepustila Janjinoj kreativi te će, vjerujem, zaista biti poseban. Naime, čitav je spot crtan ugljenom i sastoji se od fotografija montiranih tako da izgleda kao slika u pokretu. Možemo ga očekivati sutra!

Što je, po tebi, ključ tvoje uspješne suradnje s Danijelom?


- Danijel i ja poznajemo se od 2016. godine, kad me pozvao da pjevam u akustičnom triju. Tako smo počeli pjevati i svirati, a kasnije je on predložio zajedničku autorsku suradnju. Mislim da je ključ naše suradnje što imamo vrlo sličan pogled na glazbu te gotovo isti glazbeni ukus. Kad stvaramo, iste nas stvari oduševljavaju i gotovo se nikad ne razilazimo u mišljenjima oko toga kako želimo da nešto zvuči. Nadam se da ćemo još dugo raditi zajedno jer da nije bilo njega koji me bodri i gura naprijed, ne znam bih li se ikad usudila napisati pjesmu, uglazbiti je i otpjevati, kao što sam to primjerice napravila s pjesmom "Mjesec".

Kako usklađuješ obveze oko studija s onim vezanima uz glazbu? Što smatraš važnijim u ovom trenutku? Kako to da si se odlučila upisati glumu?


- Gluma je moja strast još od srednje škole kad sam se u tome prvi put otkrila, no izgleda da je sada došlo vrijeme za upis na ADU. Ne mogu reći što mi je važnije, ali mogu reći čemu trenutno poklanjam puno više vremena, a to je svakako studij glume. Olakotna okolnost je što je album bio završen još u lipnju 2020., tako da sad imamo puno manje posla, ali kao što sam već rekla, najbolje funkcioniram kad imam nekoliko paralelnih projekata istovremeno, tako da mi posve odgovara biti na Akademiji, pisati pjesme te tu i tamo nešto snimiti. Ako nešto i ne stignem, kao na primjer nadolazeći spot, znam da imam ljude kojima mogu povjeriti neke stvari.



Što je za tebe glazba i možeš li se zamisliti u tom svijetu za 10 ili 20 godina? Što nikada ne bi napravila za uspjeh u šoubiznisu?


- Mislim da je glazba sastavni dio svačijeg života i smatram da ljudi koji imaju sklonosti pisanju ili izvođenju glazbe imaju i tu odgovornost prema svima ostalima da to i čine. Tako nam je svijet ljepše mjesto jer nas glazba spaja, tješi, uveseljava i kroz glazbu rastemo. Svakako se vidim u glazbi, usudila bih se reći - zauvijek! Pjevam, sviram, skladam, pišem tekstove, a možda otkrijem još neki vid stvaranja glazbe. Nikada se ne bih kompromitirala, odnosno nikada ne bih zbog novca ili slave napravila nešto iza čega ne stojim. Mislim da mi tu slobodu daje i to što ne očekujem od glazbe da me prehrani ili da mi bude prvi izvor zarade. Glazbu stvaram jer želim, volim i imam potrebu.

Što voliš raditi u slobodno vrijeme? Kako se nosiš s pandemijom?


- Svi su moji bližnji živi i zdravi, a to je najvažnije. Pandemiju nisam osjetila kao drugi ljudi zato što nas na Akademiji ima jako malo pa se naša nastava i dalje odvija uživo. Stalno sam u akciji, a to što su nam zatvorili kafiće, samo znači da ću možda uspjeti uštedjeti koju kunu! U slobodno vrijeme čitam, iako mi se to i preklapa s obvezama za studij, ali zaista volim čitati i čitam puno. Kad sam doma, volim otići na džoging uz more.

Planovi za skoriju budućnost.



- Iskreno, nemam pojma, ali planiram nastaviti raditi ovo što sam i do sada radila - pisat ću, skladati i pjevati! Ima jedna lijepa rečenica koju često kaže jedna spisateljica koju pratim, a glasi: "Ovo je još jedan korak do mjesta na koje nikada neću stići. I to je predivno, jer znači da ću se zauvijek nastaviti kretati prema naprijed." Uživati u procesu, to je plan!