ĐAKOVO - Ni nakon četiri mjeseca od objave na Facebooku da ju traži, Slađana Lončarević (52) iz Širokog Polja nije pronašla svoju majku Janju Mandić Nikšić (1950.), koja se obitelji posljednji put javila 1976., kada je njezina kćerkica krenula u prvi razred osnovne škole.Kada je u studenome objavila da ju traži, njezina objava na FB-u tada je podijeljena oko 5000 puta; pljuštale su dojave, riječi potpore, hrabrenja, vjere da će pronaći majku. "Gužve" na njezinu "fejsu" već neko vrijeme nema, uvelike su se prorijedila javljanja osoba koje tvrde da su poznavale prije 45 godina netragom nestalu ženu ili da poznaju nekoga tko ju je znao. Dnevno bombardiranje informacijama nosi svoje, ono od jučer stara je vijest, pa je i Slađanina objava i potraga za majkom nekako pala u drugi plan. Drugima, no ne i njoj. Jer to je njezina životna priča, koja još od 1976. protječe bez mame, dijela koji nedostaje.

- Nisam izgubila nadu da ću ju naći. Nosim to u srcu i tako će biti i za pet, deset… godina, ne nađem li ju u međuvremenu - kaže Slađana. Pokazuje fotografije iz djetinjstva i mladosti; nema ni jednu s majkom, pa ni njezin fotoalbum ne svjedoči o Janji Mandić. No svjedoči život. Nakon što su se Slađanini roditelji Janja i Josip Nikšić vjenčali i 13. listopada ‘69. dobili nju, kao dvomjesečnu bebu ostavljaju je kod Janjinih roditelja u Josipinu Dvoru i odlaze u Njemačku, gdje se razvode. Otac odlazi u Francusku, gdje se opet ženi i dobiva sina i kći. Janja šalje pisma i pakete kćerkici, sve do ‘76.

- Kažu da je jednom i bila, no ja se toga ne sjećam, i to s nekim čovjekom, a da je djed rekao da više ne dolazi. Postao je moj staratelj, a nakon njegove smrti baka i ja selimo se u Osijek. Starateljstvo preuzima baka, koja je bila moj anđeo na zemlji - kaže Slađana. Baka umire u siječnju 2020. Kada bi ju Slađana i pitala za mamu, odgovarala bi joj: "Ona ne traži tebe, što bi ti nju?" Baka i djed pružili su joj svu ljubav i skrb, no uvijek je ostalo pitanje gdje je mama. Udavši se 1989., Slađana je i sama postala majka.

- Dojave o majci ili ljudima koji su ju znali odvele su u niz gradova u Njemačkoj, u Bosnu, Francusku, gdje sam nakon 15-ak godina ponovno nazvala oca da ga pitam za nju. Bilo mu je drago što me čuje - kaže Slađana. Dojavljeno joj je da je majka do 1986. bila prijavljena u Koelnu. Javila se izvjesna gđa Anđa, koja je poznavala Janju u Njemačkoj, da ju pamti kao dragu, dobru, pristojnu...

- Rekla joj je da odlazi iz Njemačke i ide svojoj djevojčici. Od te, 1975., godine nije ju vidjela - kaže Slađana.

Neke dojave izazvale su i nelagodu, poput onih vezanih uz Bosnu, "da ona više nije pod tim imenom i da ju ne traži". Javile su joj se i dvije žene, Mira i Radmila, koje su 1972. u njemačkom Brettenu tri mjeseca bile cimerice s njezinom majkom i radile u tvornici bijele tehnike Neff.

- I one su rekle da je bila jako dobra i draga, no da je djelovala potišteno, da je spominjala mene, govorila "moja Slađa". No kažu i da je previše vjerovala ljudima - kaže Slađana, koju i dalje kopka poruka neznanca iz BiH da majka više nije pod tim imenom i da ju ne traži.

- No ja ću ju tražiti dok god ju ne nađem, živu ili ne. Spremna sam na sve, pa i da možda ne želi kontaktirati sa mnom. Stalno me kopka neki crv, možda nisam u pravu, no imam dojam da je ona zbog sadašnjih životnih okolnosti - možda novog braka, djece - bila spriječena javiti se. Jer u saznanjima je malo previše svega toga, a bilo je i lažnih profila, da ona zna za mene, a ne želi. Netko je neke stvari namjerno radio protiv. Možda se udala, ima još djece, unučad, i sada joj je teško da svima njima prizna da ima dijete kojem se nije javljala. Možda je u pitanju i brak s čovjekom druge vjere, drugih običaja za ženu u braku, pa joj to usložnjava stvar da se javi - roje se misli Slađani.

- Ne mogu vjerovati da je moja mama osoba koja bi ostavila dijete, roditelje, pokupila se bez riječi i otišla. Nešto se u njezinu životu moralo dogoditi. Jesu li joj roditelji rekli da ne dolazi jer im se nešto kod nje nije svidjelo pa je u njoj proradio prkos, ili se udala ponovno pa se nije smjela javljati, je li joj netko dao ultimatum? Nižu se pitanja bez odgovora. Prošle su godine, pa se možda i boji javiti, strahuje što je možda ispričano o njoj - kaže Slađana.

Za njezin slučaj zainteresirane su i dvije vrlo popularne TV emisije u Njemačkoj, no ondje su sada rigorozne protuepidemijske mjere, zbog kojih se čeka bolje vrijeme i za realizaciju tih programa, koji se bave spajanjem pokidanih obiteljskih i drugih veza. Bilo kako bilo, Slađana Lončarević od potrage za svojom majkom neće odustati.

Prevelika je to praznina, što boli punih 45 godina. Cijeli jedan život.