Galamdžije - tako će mnogi opisati hrvatsku oporbu, naročito njezino funkcioniranje u Hrvatskom saboru. Prema definiciji, galame i dižu buku, glasno se zauzimaju za bilo što, a konstruktivno ne čine ništa ili čine vrlo malo. Uz časne iznimke. I tako je to u Hrvatskoj već tri desetljeća ma tko god u oporbi bio. Što dakako ne znači da je vlast, makoja bila, bezgrješna i uvijek kvalitetna.
Inače, u Saboru komunikacija nerijetko podsjeća na teatar apsurda, u kojem oporba tjera po svome, a vladajući po svome, prvi kao da su u nekom svom alternativnom svijetu, drugi inzistiraju na objektivnosti i realnosti. I to bez obzira na to što je oporbi, između ostaloga, u opisu posla kontrola vladajućih, ponekad i "borbenije", ali svakako argumentiranije i suvislije, što često posve izostaje.
Primjera je napretek, a dokaz tomu je i nedavni pokušaj cijele oporbe da sruši kvorum u Saboru, unaprijed znajući da do toga može doći, ali samo možda na jedan dan, a "dalje se svira...". Podsjetimo, do toga je došlo nakon odluke predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića da odgodi Mostov prijedlog i glasanje o ukidanju članstva u HGK-u, odnosno o obveznom plaćanju članarine, kada su oporbeni zastupnici odlučili napustiti prostorije Sabora i tako srušili potreban kvorum. Premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković taj je potez oporbe vidio kao politički važnu poruku. Smatra, naime, da u Hrvatskoj svjedočimo brojnim populističkim inicijativama prepunim demagogije. Kazao je da članarina za ona društva koja su slabijeg prometa iznosi 42 kune mjesečno, što je, dodao je, nešto više od 500 kuna godišnje. Predsjednik Vlade naglasio je da nitko ne kaže da HGK ne može raditi bolje, da ne može biti još korisniji i dostupniji gospodarskim subjektima, ali je podsjetio i na njegovu tradiciju staru više od 160 godina. "To nisu tijela koja se demontiraju na brzinu zbog oporbenog hira ili demagoških i populističkih nagona. Naša pozicija je da možemo tražiti i od Komore i od nadležnog ministarstva da vide što se može popraviti, ali raditi politički cirkus zbog 42 kune mjesečno, može samo ovakva oporba kakvu danas ima Hrvatska", poručio je. Inače, podsjetimo, isti prijedlog nije prošao ni za velike koalicije 2000. godine sa SDP-om na čelu! Ni oni tada nisu ukinuli Komoru.
PREMIJER BEZ ZADRŠKE
Bilo kako god, na promjenama, kada je riječ o funkcioniranju HGK-a, i danas se radi, što je potvrdio i predsjednik saborskog Kluba HDZ-a Branko Bačić: "S obzirom na to da unutar vladajuće koalicije traju konzultacije o HGK-u, mi smo odlučili da u sljedećih nekoliko dana uputimo zaključak koji bi išao uz ovaj zakon i kojim bismo zadužili Vladu da pripremi izmjenu Zakona o HGK-u. Mi nismo glasovali o jednom jedinom članku, kojim se predlaže da članstvo ne bude obavezno, nego dobrovoljno. Jasno da postoji određeni broj gospodarstvenika koji su nezadovoljni ovakvim radom Komore i mi smo htjeli i namjeravali pripremiti zaključak o kojem bismo onda glasovali. Postoji procedura da se o pojedinom zakonu glasuje kad se steknu uvjeti, u ovom slučaju je to kad Vlada pripremi zaključak. Zato i postoje konzultacije, da se dogovorite i predložite zaključak koji proizlazi iz dogovora. Nisu srušili kvorum, nego ga mi nismo ni imali. Mislim da je to Pirova pobjeda. Ako misle da su skupili političke bodove, neka to misle. Mi ćemo sljedećih dana pripremiti zaključak", jasno je istaknuo Bačić.
Da je oporba ovaj put, prema HDZ-ovcima, doista pretjerala, naglasio je premijer i za posjeta Petrinji ponovno se osvrnuvši na aktualni slučaj. "Žao mi je što je rušenjem kvoruma oporbe propušteno izglasavanje izmjena Zakona o obnovi. Sad čujemo i od statičara koliko bi im bilo u interesu da se taj zakon donio, a ne da moraju koristiti sporiju i kompliciraniju proceduru. To je važna poruka oporbi, koja je propustila podržati Banovinu. Oporba joj je bezobrazno okrenula leđa. Pokazali su nevjerojatan stupanj destruktivnosti i veliku dozu političke nekulture", izjavio je rijetko ljutit Plenković pa nastavio: "SDP, kad je bio strateški dan, nije bio u stanju vidjeti okolnosti u kojima Hrvatska jest. Imamo epidemiju, dva razorna potresa... Njihovi zastupnici nisu na nacionalnoj razini prepoznali poruke odgovornosti i potpore Banovini, nego su joj okrenuli leđa. To se zove ne biti na razini političkog trenutka i odgovornosti. Nemoralan je potez oporbe ne podržati kvorum, zbog teme koja je možda njima važna, ali je demagoška, parcijalna, nedostatna, populistička inicijativa. To je važno prenijeti javnosti i rastumačiti. To je samo politički hir", istanuo je te dodao: "Rušiti kvorum - HDZ to nikad ne bi napravio, nikad ne bi izišao iz Sabora, to se ne radi! A tema zbog koje su oni izišli nije ni bila na dnevnom redu u Hrvatskom saboru." Usput je Most nazvao "predvodnicima destruktivnosti, demagogije, populizma, antieuropejstva i antimanjinske politike". Još je rekao i kako je na kriznom sastanku parlamentarne većine utvrđeno da je većina čvrsta i stabilna bez obzira na neke teme oko kojih postoji načelno različito stajalište.
Uza sve navedeno, oporbi je vrlo brzo zasmetalo i imenovanje bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić predsjednicom Uprave Podravke, gdje država drži četvrtinu portfelja dionica, kao da bi je ona sama u suprotnom prepustila nekom drugom ili čelno mjesto rješavala natječajem. Dogovor Vlade postignut je i s mirovinskim fondovima, koji također imaju udjela u toj za državu strateškoj tvrtki. Naime, još dok su imenovanja bila na početku te je prvi put spomenuto ime Martine Dalić, parlamentarne stranke bile su kritične prema samoj činjenici da se država petlja u kadrovska rješenja kompanije. "Podravka je danas tema klasičnog političkog kadroviranja, gdje u totalno netransparentnim uvjetima nitko ne zna po kojem se ključu bira predsjednik uprave", izjavio je Mišel Jakišić (SDP).
OPORBENI PRIJEDLOZI?
No dio oporbe, uglavnom s krajnje desnice, ni tu nije stao, nego je iskoristio priliku i bio na prosvjedu ugostitelja i malih poduzetnika zbog Vladinih epidemioloških mjera, unatoč sve boljim zdravstvenim pokazateljima i u svjetskim okvirima. Čak je zatražena i ostavka ministra gospodarstva i održivog razvoja Tomislava Ćorića, koji sa spornim mjerama gotovo i nema ikakve veze. Stoga je Ćorić, komentirajući prosvjed i zahtjev oporbe za njegovu ostavku, čak i priznao kako je očekivano da krizna situacija prouzročena koronavirusom stvara kolektivnu frustraciju, koja je morala doći do izražaja. "Upravo zbog toga razumijem želju dijela poduzetnika, koji su zbog ovog zatvaranja njihove djelatnosti nezadovoljni", kazao je Ćorić gostujući u Dnevniku Nove TV. Dodao je kako zbog toga drži da će Vlada i Nacionalni stožer za koji tjedan moći relaksirati mjere i da će se početi funkcionirati na normalniji način.
Nadalje, kada je i inače riječ o oporbenim inicijativama i njihovu neprihvaćanju u Saboru, HDZ je ne tako davno poručio kako činjenica da trećina saborske oporbe ne glasuje za vlastite "prijedloge" dovoljno svjedoči kakvo rasulo i kakva razina neozbiljnosti vladaju u njezinim redovima. HDZ je to objavio na svojoj Facebook stranici pod naslovom "Tresla se brda, rodila se - oporba!"... Podsjetili su da su u Saboru neslavno prošle još tri oporbene "inicijative". "Premda imaju 75 ruku u Saboru, za zaključak o radu Stožera civilne zaštite i interpelaciju o radu Vlade tijekom koronakrize uspjeli su prikupiti samo 49 glasova. Dakle, 26 manje nego što ih imaju. Ni pri izjašnjavanju o osnutku (protuzakonitog) istražnog povjerenstva u slučaju Janaf nisu se baš proslavili - 52 glasa za", istaknuto je iz HDZ-a.
A da sve bude još "veselije", Hrvatski sabor odbio je tri oporbene inicijative - osnivanje istražnog povjerenstva za utvrđivanje eventualnih utjecaja vlasti na istrage i procesuiranje slučajeva korupcije, interpelaciju o radu Vlade tijekom koronakrize i Mostov zaključak o radu Stožera civilne zaštite. Osnivanje istražnog povjerenstva iniciralo je samo 40 oporbenih zastupnika nakon curenja informacija u "aferi Janaf", želeći da se istraži utjecaj političkih tijela na opstruiranje istraga, slabosti zakonskog i institucionalnog okvira borbe protiv korupcije i propusti u sigurnosnom i pravosudnom sustavu.
Sve u svemu, zaključak se može svesti na sljedeće - zabrinjava porast politikantstva, populizma i demagogije na javnoj društveno-političkoj sceni Hrvatske, što uz evidentne probleme s pandemijom, sada i cjepivima i cijepljenjem, uz obnovu u potresu stradale Banovine i Zagreba, dodatno pojačava ionako napetu "novu (ne)normalnost", u kojoj živimo već godinu dana. Pritom zabrinjava i eskalacija medijskog senzacionalizma, dominantno na internetskim portalima, i u mainstreamu, uz poslovično hrvatsko negiranje svakog uspjeha pod svaku cijenu i bez argumenata. Oni ljutiti vjerojatno će reći - na djelu je potpuno uvredljivo negiranje stvarnosti. Cinici će pak zaključiti - nekad smo imali dva Hrvata - tri stranke, danas imamo dva Hrvata - tri stvarnosti! Svaka sličnost s oporbom je (ne)namjerna.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
Milanović uz oporbu
Predsjednik Republike Zoran Milanović, komentirajući ukidanje plaćanja obvezne mjesečne članarine Hrvatskoj gospodarskoj komori, rekao je da HGK više nema smisla na način da ga financiraju svi koji rade a da ne znaju kakvu protuuslugu dobivaju, poručivši kako treba ukinuti plaćanje obvezne mjesečne članarine. Dodao je da je HGK “jedna politička jazbina”, puno više nego Hrvatska obrtnička komora, koja “ima određenu funkciju, makar se i tamo uspjela implantirati politika, i to duboko”. “Ali ona ima svoj smisao, svoju funkciju i korist za hrvatsku ekonomiju i poduzetništvo”, ustvrdio je predsjednik. Smatra kako HGK, koji se tako zove od 1991., nije nikakva esencijalna nacionalna institucija hrvatskog naroda i države, nego je, drži, bila korisna ustanova, a postala je beskorisna.
BRANKO BAČIĆ: Oporba nije srušila kvorum, nego ga mi nismo ni imali. Mislim da je to Pirova pobjeda. Ako misle da su skupili političke bodove, neka to misle...
Kada je riječ o oporbenim inicijativama u Saboru, HDZ je poručio i kako činjenica da trećina oporbe ne glasuje za vlastite "prijedloge" dovoljno svjedoči kakvo rasulo i neozbiljnost vladaju u njezinim redovima...
PROF. DR. SC. GORDANA VILOVIĆ, FAKULTET POLITIČKIH ZNANOSTI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Borba za javni interes magla je za osobni probitak
Da mediji kreiraju javno mnijenje to se odavno zna, no kad su velike krize poput aktualne izazvane pandemijom, a u RH i potresom na Banovini, uloga medija još je naglašenija. Uzimajući sve u obzir, kakvim su se pokazali (i još se pokazuju) hrvatski mediji, od novina do internetskih portala - pitali smo prof. dr. sc. Gordanu Vilović sa Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu?
- Mediji utječu na oblikovanje javnosti, naravno. Uvijek je tako bilo, s manjim ili većim intenzitetom medijsko izvještavanje je ostavljalo traga na stavove korisnika. Danas živimo u svijetu kada su sve dosadašnje spoznaje o medijima doživjele još veće promjene. Nema odmaka od događaja do prijenosa te informacije koja postaje vijest. Sve se događa ovdje i sada i odmah se prenosi. Nema vremena da se odmjere izgovorene riječi ili da se pazi na sve dostupne i provjerene činjenice. Ako imate javljanje i idete izravno u eter, onda morate govoriti, govoriti, ponavljati već ranije izgovoreno, kazati nešto što nitko drugi nije rekao. Neprestano ste na društvenim mrežama da što ne promakne…. Težak i naporan posao za svakog novinara, jer se želi zadržati pozornost onoga tko gleda i sluša. A mi ljudi želimo doznati najsvježije, najnovije i emotivno jače od prethodnog javljanja. Izvjestitelji rade pod strašnim pritiskom. Imaju i oni svoje strahove, a opet pokušavaju biti profesionalni. Previdi i pogreške su neizbježni. To su situacije gdje se može dogoditi i potkrasti i neka informacija koja možda nije činjenično ispravna.
U primjeru potresa u Petrinji, primjerice, doživjeli smo izravni prijenos razaranja, smrt jedne djevojčice i užasne krikove njezine majke. Dogodilo se to baš u trenutku kad su kamere bile upaljene. Novinari su morali odraditi svoj posao. Osim toga, svatko tko je u ruci imao mobitel toga trenutka, snima i šalje dalje - redakciji ili svojim znancima ili prijateljima. U toj nevjerojatnoj količini informacija koje se slijevaju sa svih strana uključeni su obični ljudi i profesionalci. Prije desetak godina možda bismo imali obrađenu informaciju, a danas mi sudjelujemo zajedno s novinarem i snimateljem u događaju. Televizijske kamere su od samoga jutra na terenu i pokrivaju sve, ali baš sve. Dodatno, društveni mediji još više ubrzavaju distribuciju informacija i prenose sve. Novo medijsko doba donijelo je velike promjene u prijenosu informacija. Zato se može dogoditi da vidimo i senzaciju tamo gdje ona uopće nije, jer život pokazuje koliko je sve nepredvidljivo. Čak i filmovi katastrofe nisu dostigli razinu onoga o čemu sve svjedočimo ili smo svjedočili slikama iz Petrinje, Gline, Siska i okolnih naselja.
Moram kazati da su mediji odigrali veliku ulogu u izvještavanju svih detalja iz potresom razorenih krajeva, ali bilo je naravno niz etičkih prijepora i nesnalaženja. Meni je bilo smiješno kad novinari pitaju svoje sugovornike - koji ne žele ići od svojih kuća jer imaju životinje - koliko im znače te životinje ili nešto slično tome. To je loš pristup. Ili elementarno neznanje. Naime, svatko tko je imao kravu, kozu ili ovcu zna da su to u seoskim domaćinstvima gotovo članovi obitelji i ne žele ih napustiti. Čemu čuđenje. Ili kad novinar svojim pitanjem izazove sugovornika da pred kamerama plače?! To je za nekog urednika ili novinara "cool" i dobra slika, ali za mene je to primjer kako se ne bi smjela postavljati pitanja. Ima puno načina da slikom kažete razmjere ionako skromnog života tih ljudi do tada, a posebno razmjere tuge, nakon razaranja koje su potresi nanijeli.
U online medijima odavno su poznati naslovi koji služe kao udice za čitatelje da se klikne, otvori i čitaju tekstovi. Pritom nas ometa i reklama i moramo je pročitati. I kad otvorimo, konačno, objavu ispod bombastičnog naslova, vidimo da se ne nalazi bogznašto ispod takve varke naslova, ali na to smo naviknuli. Mediji su industrija i mora se preživjeti, pa je i to jedan od načina preživljavanja. No, to je posebna tema.
Kad sumiramo sve viđeno, novinari su puno učinili svojim izvještavanjem iz ove katastrofe, jer ne odustaju od postavljanja važnih pitanja za javnost, što je u konačnici njihova misija.
ZBUNJIVANJE JAVNOSTI
Koliko takvo namjerno medijsko konstruiranje bombastičnih naslova utječe na recipijentovu percepciju stvarnosti? Drugim riječima, tko je odgovoran za potenciranje takve, recimo tako, crne stvarnosti, za zbunjivanje javnosti? Nekad se govorilo - dva Hrvata, tri stranke, a sad dva Hrvata - tri stvarnosti...
- Dobro, samo ono što kažemo ili napišemo i objavimo kao novinari već jest konstrukcija nekog događaja. Rekla bih da profesionalno novinarstvo znači doći najbliže do istine, do onoga što se doista dogodilo. Što se bliže dođe do istine, to će novinar biti sretniji svojim radom. Vjerujem u to. No, bojim se da često ni sami novinari nemaju dovoljno vremena da do kraja istraže sve, pa tek onda objave. Ubrzanje i želja da se bude prvi i objavi što prije - jer ako neće redakcija u kojoj radite, objavit će je druga i gubite ekskluzivitet. Malo je medija u Hrvatskoj koji imaju mogućnost da dadu svojim novinarima dovoljno vremena da istražuju. Vodi se jedna okrutna bitka za preživljavanje i samo veliki novinari mogu napisati smiren tekst s većim brojem izvora, a da kažu da nešto definitivno ne valja u nekoj instituciji. I da im vjerujemo. Ti novinari ne koriste napuhane naslove, a sve nam je jasno kao čitateljima.
Stvarnost u Hrvatskoj je opterećena virusom korupcije - manje ili veće, klijentelizmom, mrežom poznanstava i uvjerenjem da ljudi koji obavljaju javne dužnosti mogu raditi ono što je nejavnim osobama neshvatljivo. I ove druge se trenutačno kažnjava ako naprave nešto protuzakonito. To je, prema mom uvjerenju, jedan od najvećih problema koji je karakterističan za našu zemlju. Svakako, Hrvatska nije otok u svijetu, korupcija se događa i u drugim razvijenim zemljama, ali se tamo promptno i kažnjava. Ne čudi me žalosni fenomen što je u Hrvatskoj gotovo polovina biračkog tijela odustala od izbora. Jednostavno su obeshrabreni da se bilo što može promijeniti. Nevjerojatno, ljudi postanu zastupnici u Saboru i nakon dva zasjedanja izlaze iz te grupacije, a ne žele vratiti mandat, nego bježe pod skute neke druge stranke ili opcije, ili su kao neovisni. Niz je situacija koje gledamo svakodnevno u Hrvatskoj koje nas uvjeravaju da je tzv. borba za javni interes tek magla za osobni probitak. To mi se čini tek kao pokušaj zbunjivanja javnosti.
BEZ ODGOVORA
Što bi rekao Marshall McLuhan da vidi kakvo je danas njegovo "globalno selo"?
- Da nas danas vidi McLuhan, rekao bi da je bio u pravu, ali da ipak nije mogao vidjeti baš sve što uključuje sintagma "globalno selo". Do početka pandemije uživali smo u blagodatima ujedinjenog sela na sve moguće načine, ali nas je COVID-19 uvjerio da je to selo vrlo krhko i da je ovaj virus doveo u pitanje sve naše slobode i dosadašnji život. Mi jesmo medijski povezani - što uključuje i dobre i loše strane, dakako - ali možda nikada više nećemo vidjeti svoje prijatelje i znance koji žive na drugom kraju planeta jer je trenutačno prava avantura pomaknuti se, doslovce, iz našeg malog zaseoka. Je li nam dovoljan ekran - kao veza sa svijetom - i kako će se to reflektirati na život poslije pandemije? Odgovora nemam. Tek rijetki svjetski znanstvenici znaju za moguće posljedice svega u čemu danas živimo.
Zaključno - u kojem će se smjeru razvijati digitalni mediji i s tim u vezi njihov utjecaj na suvremeno društvo? Sabor je ovog tjedna raspravio Prijedlog zakona o elektroničkim medijima...
- Nisam stručnjak da bih vjerodostojno odgovorila na ovo pitanje, ali pokušat ću, makar i pogriješila. Ništa neće zaustaviti rast digitalnih medija. Vjerojatno će neke društvene mreže prepustiti primat nekim drugim mrežama. Facebook je u jednom trenutku bio alfa i omega, ali nove mlade generacije ne vide razloga da ga koriste. Blogovi su 2008. - 2010. bili silno popularni… a danas?! Nema dvojbe, da će se već sutra pojaviti neke nove mreže, pitanje je samo hoće li nove generacije čitati više od desetak redaka? Kako će govoriti? To spominjem jer sam iznenađena kad vidim da studenti ne znaju značenje nekih osnovnih riječi koje su dio standardnog hrvatskog jezika. Ne mogu zaboraviti situaciju kad je jedna kolegica na drugoj godini diplomskog studija rekla da nikada nije čula za izraz "izdašan" i da joj pojasnim što bi to moglo biti.
A u vezi s novim prijedlogom Zakona o elektroničkim medijima smatram da nema nikakve potrebe da se uvode nove restrikcije prema nakladnicima i da njih ne treba kažnjavati zbog odgovornosti za objave neprimjerenih komentara koji su govor mržnje. Mi već imamo tu mogućnost, drugim zakonskim aktima, kažnjavati ljude koji objavljuju govor mržnje, samo se treba dogovoriti što je govor mržnje. Sve dok toga nema i dok svatko proizvoljno ne pravi razliku od govora mržnje od netolerancije, neće biti dobro.
Komentare u cjelini treba njegovati jer ljudi imaju želju kazati svoje mišljenje, makar ono bilo i vulgarno. Zar je nemoguće pronaći osobu koja anonimno promiče govor mržnje i poziva na ubijanje bilo koje društvene manjine? Govor mržnje koji poziva na nasilje nije sloboda govora. Dakle, zakonske odredbe postoje, ali se ne koriste. I za kraj, zašto ubiti kravu zbog jednog šnicla? (D.J.)
DOC. DR. SC. JELENA JURIŠIČ FAKULTET HRVATSKIH STUDIJA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Prividni pluralizam uništio je diskusiju
U svom prilogu za Magazin iz srpnja prošle godine, a vezano uz sličnu temu, doc. dr. sc. Jelena Jurišić, s Fakulteta hrvatskih studija, između ostalog, naglasila je kako je za čitanost i gledanost suvremenih medija povjerenje u medije potpuno nebitno.
No, ako to medijima nije bitno, koliko su mediji važni onima koji ih prate i čitaju, da okrenemo tezu, osobito u vremenima velikih kriza, poput pandemije, potresa...?
- Prema prošlogodišnjem Digital Reportu Reutersova instituta za novinarstvo u Hrvatskoj se dnevno ne informira 56 % ispitanika. S pandemijom se, očekivano, povećalo praćenje medija, pogotovo tijekom karantene. Doduše, ne znači to nužno ujedno i povećanje našeg informiranja jer je u istom razdoblju poraslo praćenje specijaliziranih kabelskih kanala, pogotovo filmskih, Netflixa i sličnih platformi. Početkom travnja u anketi NoveTV 86 % ispitanika suglasilo se kako su mediji važni u doba pandemije, a polovina ih je priznala kako se njima koristi više nego do karantene. Ali prema mišljenju oko 3500 novinara iz cijelog svijeta koji su u ljeto 2020. sudjelovali u istraživanju kompanije Cision, medijima vjeruje 51 % njihove publike, što je 10 % manje nego prethodne godine.
S medijima i krizama u svezi, koliko namjerno konstruiranje senzacionalizma utječe na percepciju javnosti?
- Danas, na žalost, na većinu mnogo. Jer različita znanstvena istraživanja provedena u svijetu posljednjih godina pokazuju kako mnogi ljudi dnevno na svoje informiranje troše samo do pet minuta svoga vremena. Glavni izvori informiranja danas su društvene mreže i internetski portali. U slučaju društvenih mreža u tom vremenu možemo pretraživati profile medija, gdje se nalazi naslov vijesti s popratnom slikom i link na nju, koju većina ne otvara, te baciti oko na komentare čitatelja. Također se možemo informirati preko profila svojih prijatelja ili ljudi koje pratimo, a koji dijele zanimljive im medijske objave, često uza svoj stav o njima ili svoje tumačenje u njima iznesenih informacija. U slučaju portala većina nas se zadrži samo na naslovnici i otvori tek do dva članka, čiji nas naslovi i oprema na to i ponukaju. Tek oko 20 % nas skrola, odnosno spusti za još jednu stranicu. Dakle, u oba slučaja većina se čitatelja informira iz naslova, odnosno opreme medijskih objava.
Problem s društvenim mrežama je što su nam one prividno donijele pluralizam mišljenja, jer svatko na njima može pisati o čemu želi i kako želi. Odnosno mogao je donedavno, jer društvene mreže ne samo što označavaju nego i uklanjaju ona mišljenja koja smatraju povezanima s teorijama urote, za sada onih vezanih uz pandemiju. Provodi se i suspendiranje profila takvih pojedinaca i grupa. A isto se već tjednima primjenjuje na medijske objave, pogotovo autorske članke, poput komentara i osvrta, koje nisu vijesti pa da spadaju u tzv. fake news, nego komentatori u njima iznose argumentirana mišljenja. Ironija je da se ti isti članci bez ikakvih problema ili preinaka objavljuju u svojim tiskanim izdanjima.
Spomenuti prividni pluralizam praktički je uništio društvenu diskusiju, odnosno raspravu. Jer se mišljenja na društvenim mrežama najčešće iznose u obliku kategorične tvrdnje, često bez ikakvih argumenata, a kada im se netko i suprotstavi, nerijetko slijedi vrijeđanje, a vrhunac je blokiranje kritičara. Isto se događa i u komentarima na portalima. Sve se to prenosi u politiku, gdje takvih primjera imamo svaki dan, a što mediji intenzivno prate. Naravno, sve to utječe i na samo društvo, na svakoga od nas, i većinom smo netolerantni na drukčija mišljenja i stavove.
Gdje je nestala novinska etičnost, je li ju “devastiralo” digitalizirano i globalno umreženo 21. stoljeće?
- Novinarska etika je s novinarstvom kojemu je pripadala, a to je novinarstvo provjere informacija iz najmanje dva izvora, ostala u 20. stoljeću. Ono se osnivalo na odgovornosti, kako za objavljenju riječ tako i za ulogu novinarstva kao posrednika između vlasti i građana. A ovo novinarstvo 21. stoljeća je prebrzo i za takav rad, a onda i za etiku. Često je ono prebrzo i za provjeru podataka i kod samo jednog izvora, koji se sve više preuzimaju - s društvenih mreža i medija, drugih portala, novina, televizijskih i radijskih postaja, PR službi i agencija, blogova i sl. A teme koje danas mediji pokrivaju ne odgovaraju vrijednostima vijesti nekadašnjeg novinarstva, kao što su relevantnost, utjecaj, pravodobnost, već novima poput ekskluzivnosti, djeljivosti, audio-vizualnosti. Novinarstvo je postalo salonsko, kancelarijsko. Mnogi novinari, ne samo urednici, sjede pred kompjuterom, nekad i više njih, i “kopipejstaju”. Na teren, na događaj, rijetko izlaze. Umirovljeni istraživački novinar Nick Davies takvo je novinarstvo još 2008. u svojoj knjizi Flat Earth News nazvao churnalismom, tj. bućkuriš novinarstvom. U međuvremenu novinare postupno zamjenjuje umjetna inteligencija, prije svega u obliku različitih algoritama za praćenje aktivnosti i navika čitatelja na stranicama portala, prema čijim podatcima urednici sastavljaju i mijenjaju naslove, grafički izgled tekstova i portala, sve samo da dobiju od nas klik. Što više njih, pa današnje novinarstvo možemo nazvati klik-novinarstvom. Kako bi rekla moja pokojna baka - izvana bela višta, a unutra ne valja ništa!
McLuhan se sigurno ne bi naslađivao što je bio u pravu. I ne samo s “globanim selom”, koje je internet ostvario onako kako je on i rekao - smanjivši vremensku i prostornu razliku pretvorio je svijet u digitalno selo. Već i zbog njegove teze da se odabir vijesti provodi izvan uredništava medija, od strane tehnologija i moćnika. Tomu smo danas svjedoci svakodnevno.
Mogu li se društvene mreže uopće kontrolirati, ako to same ne žele?
- Znanost i teorija mogu prognozirati i ovo i ono, ali događaji posljednjih mjesec dana u SAD-u jasno su pokazali kako tzv. Big Tech ili FATGA (Facebook, Amazon, Twitter, Google iApple) potpuno kontroliraju digitalni prostor. I da je ta njihova kontrola apsolutna, jača je od sudova i država, pa i od najmoćnijeg predsjednika na svijetu. Bez obzira na to što bismo mi kao njihovi korisnici možda htjeli da sutra društveni mediji i tehnološke platforme u cijelosti imaju društveno važnu ulogu kao nekada novinarstvo, te i takve će kompanije u skladu sa svojim vlastitim interesima i moći koju imaju odlučivati kakve ćemo u budućnosti imati društvene i digitalne medije, pa i kako će internet kao njihova podloga funkcionirati. A hoće li oni pri tome kršiti neka naša prava, kao prava na privatnost ili prava na slobodu izražavanja, bojim se da im, kao i do sada, ni jedna vlast na svijetu neće moći braniti. (D.J.)