Odlazak sa životne pozornice kanadsko-američkog glumca Christophera Plummera bio je prigoda za prisjećanje na njegove brojne filmove koje je snimio tijekom sedam desetljeća svoje glumačke karijere. U jednim našim novinama pročitali smo i nekrolog u kojem se kaže da je od svih filmova u kojima je glumio najviše prezirao mjuzikl “Moje pjesme, moje snovi”.

To vjerojatno može biti i istina, ako ništa drugo onda zbog činjenice što je njegov glas u songovima nadsinkroniziran. Nitko ne voli biti vlastita imitacija, a još manje da Oscara uzme glavni ženski lik (riječ je o Juliji Andrews), a ne i on sam, koji je tom prilikom zaobiđen. Možda i iz razloga što je njegove pjevane role odrađivao neki dvojnik honorarac. Dakle, prihvaćamo prezir slavnoga glumca prema ulozi u kojoj se nije najbolje snašao. Ili je tako loše pjevao da ga je morao zamijeniti netko drugi. No, naš filmski kritičar i politički kolumnist otišao je i korak dalje, nazivajući lik kojega u tome filmu glumi Christopher Plummer “tričavim kapetanom”. Riječ je o povijesnoj osobi Georgu Ludwigu Ritteru von Trappu, rođenom Zadraninu i jednom od junaka Prvog svjetskog rata kada je riječ o k. und k. monarhiji. E, tu dolazimo na skliski teren “malomišćanskih” animoziteta kakvi postoje svuda, a naročito u Dalmaciji. Naime, autor teksta je Splićanin i, kako se to ružno etiketaški kaže, “urbani Jugoslaven”. S druge strane imamo čovjeka rođenog u Zadru koji je usput još i nekakav Švabo, odnosno tuđinac koji zaslužuje naš prezir. Neki Ugo Tudeško naših dana. Split je, kao što je poznato, dvadesetih i tridesetih godina prošloga stoljeća bio tvrđava integralnog jugoslavenstva, a ponešto od toga svjetonazora preživjelo je sve do danas. U takvom miljeu nema mjesta za ikakvu pozitivnu uspomenu na nekoga tko se mogao prezivati von Trapp. Nije li i u našem Osijeku nekada znamenitom slikaru Hugu Conradu von Hötzendorfu, kome smo spomenik barbarski “pomeli” iz gradskog središta, onaj plemićki “von” davno uklonjen iz osobnog imena? Otuda ono - “tričavi kapetan”. Časnik poražene vojske i “Tamnice naroda”, iz koje su austrijski i ugarski južni Slaveni glavom bez obzira pobjegli u jugoslavensku “svjetlu budućnost”, i ne zaslužuje neki bolji kvalifikativ, a uz to i glumac koji je njegovu rolu glumio baš je prezirao taj film, u kome se puno pjeva, a na kraju, ako se ne varamo, i puca.

No, spomenuti Georg von Trapp (1880. - 1947.) sve je samo ne nevažna povijesna osoba. Pohađao je pomorsku akademiju u Rijeci, a kao časnik na lakoj krstarici SMS Zenta (nazvanoj u čast glasovite Bitke kod Sente iz 1697., kojom su Turci zauvijek izbačeni iz Bačke) sudjeluje u gušenju Boksačkog ustanka u dalekoj Kini 1902.-1903. Je li europsko-japanska vojna uloga u tom ratu bila ispravna ili ne, o tome bi se danas moglo raspravljati, ali akcija spašavanja ugroženih života europskih diplomata i članova njihovih obitelji u Pekingu ostaje neupitna. Po povratku u domovinu postaje podmorničar. Tijekom Prvog svjetskog rata von Trapp će biti zaslužan za potapanje brojnih ratnih brodova sila Antante, uključujući i one što su pripadali Kraljevini Italiji, koja je u taj rat i ušla kako bi se domogla što većeg komada današnje hrvatske obale. Urbanim Jugoslavenima i danas smeta što je hrvatsku obalu od tuđeg nasrtaja tada branio austrijski Dalmatinac, a ne vojvoda Ilija Trifunović Birčanin.

Iako je von Trapp sa članovima svoje obitelji još 1938. pobjegao iz Austrije koja je tada bila sastavnim dijelom Trećeg Reicha u Sjedinjene Države jer se protivio nacizmu, njihov odlazak nije ni izdaleka bio toliko dramatičan kako je prikazano u filmu. Naime, glazbena obitelj von Trapp vraća se u Europu već 1939. kako bi nastupila u Švedskoj. Nije nepoznanica da je poslijeratnoj Austriji trebalo dati političku i medijsku potporu u dobivanju novog imidža zbog čega je spomenuti mjuzikl i snimljen 1965. Austrijance je trebalo prikazati kao nevinašca, a glavni teret krivnje za sve zlo koje se dogodilo u Drugom svjetskom ratu palo je na Nijemce.

Ipak, za “tričavog” kapetana korvete k. und k. Kriegsmarine ne bi se vjerojatno nikada čulo da on sa svojom obitelji nije osnovao glazbenu skupinu The Trapp Family Singers. Nju spominje i “Rough Guide to World Music”, a ponešto od njihove glazbe može se pronaći i na Spotifyju.

Puno veći glazbeni utjecaj izvršile su skladbe koje su za istoimeni mjuzikl (izvornog engleskog naziva “The Sound of Music”) što je prethodio filmu napisali Richard Rodgers i Oscar Hammerstein II. Vjerojatno najjači song u tom kazališnom mjuziklu i spomenutom glazbenom filmu je “My Favourite Things” koji je najbolje izvodio glasoviti američki saksofonist John Coltrane. Naravno, u nekom drugom kontekstu, onom modalnog jazza.