Strašni potres koji je na samome kraju prošle godine pogodio Petrinju i okolicu te stalno podrhtavanje tla u tome dijelu Hrvatske ujedinio je cijelu zemlju i aktivirao nevjerojatnu solidarnost među ljudima, kakvu nismo jedni drugima pokazali još od Domovinskog rata.

Hrvati su uspjeli prijeći i jednu nevidljivu granicu, ne mislimo ovdje na državu kojoj je to i posao nego na obične građane, a to da je humanitarna i svaka druga pomoć nesebično pružana svima, pa i predstavnicima srpske manjine koji žive na potresom pogođenom području. To je i jedna od najboljih stvari koja nam se dogodila u ovako teškoj nesreći. Jer katastrofalni potres, ta zajednička nevolja koja je teoretski mogla pogoditi svakoga, ujedinila je hrvatske državljane na univerzalnoj ljudskoj razini. Posve je prirodno da je proradila čovječnost koja ne poznaje nikakve granice, pa ni one etničke, vjerske ili političke.

U želji da udovolje Srbima koji su zajedno sa svojim hrvatskim susjedima teško nastradali, mnogi hrvatski mediji preko noći su odbacili naziv Banovina i prisvojili raniji Banija, kako bi dodatno pokazali solidarnost s mjesnim Srbima. Naime, ratne 1991. mnogim Hrvatima je itekako prisjeo zloglasni 39. banijski korpus i uopće imidž Banije kao četničkog uporišta, zbog čega je nekadašnja Banska krajina dobila nešto drukčiji naziv - Banovina. Nova nacionalna homogenizacija kojoj svjedočimo, izazvana tragedijom strašnog potresa i njegovih posljedica, tražila je određene žrtve, zbog čega je Banovina bačena u ropotarnicu povijesti kao histerični nacionalistički pojam kojemu više nema mjesta u javnom govoru i na hrvatskom zemljovidu.

Osim čitave Hrvatske u pomoć se uključio i cijeli niz zemalja, i to ne samo iz Europske unije, nego i Srbija i Turska, države koje su upravo na tome području ratovale protiv Hrvata. Sjetimo se samo Stogodišnjeg rata s Otomanskim Turcima (1493.-1593.) što je završio slavnom Bitkom kod Siska ili pak velikosrpske agresije (1991. - 1998.) tijekom koje je golem dio Hrvatske sravnjen sa zemljom, poharan i opljačkan, kao da su kroz Hrvatsku projahali Huni ili Tatari. U toj svesrpskoj avanturi (s akterima s obje strane Drine) svoju ulogu imao je i sadašnji srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić koji je uoči operacije Oluja nečasno huškao lokalne Srbe na Banovini uvjeravajući ih da će taj kraj postati dijelom Velike Srbije. Novac koji je Vučić uplatio svakako je svojevrsni oblik isprike za ratnohuškački incident u Glini iz 1995., i bilo bi razumno tu neobičnu gestu primiti na znanje, iako je za očekivati da je dio darovne motivacije bio vezan činjenicom da na postradalom području žive brojni Srbi povratnici.

Možda baš zbog te činjenice mnogi srbijanski mediji su pokazali veliko zanimanje za potres u Petrinji, a srpski političar iz Hrvatske Milorad Pupovac postao je česti gost tamošnjih televizija. Ipak, jedna se postaja svojim medijskim djelovanjem i političkim porukama posebno ističe. Riječ je o TV Happy proistekloj iz Radija Košave koji je osnovala Marija Milošević, kćer zloglasnog Slobodana Miloševića. Glavni urednik ovog medija kontroverzni je novinar i publicist Milomir Marić, nekada vrlo cijenjen zbog disidentski intonirane knjige "Deca komunizma" iz 1997., a danas veliki apologet autoritarnog režima Aleksandra Vučića.

TV Happy je proteklih tjedana emitirala više emisija koje se bave Petrinjom. Ipak, ona koja nosi naslov "Prokletstvo Petrinje: Da li se zbog mračne prošlosti trese Hrvatska?" daleko nadilazi i najmračniju propagandu koju je poput bacača plamena rigala otrovna Miloševićeva televizija tijekom devedesetih. Želeći povući usporedbu između 1941., 1991. i 2021., dvojica ratnih zločinaca, Dragan Vasiljković alias kapetan Dragan i zapovjednik zloglasnih "Belih orlova" Dragoslav Bokan, potpomognuti šovinističkim ideologom Srđom Trifkovićem i astrologom (sic!) Dušanom Veličkovićem pokušali su uvjeriti gledatelje da su Hrvati potrese u Zagrebu i Petrinji dobrano zaslužili. Astrolog Veličković "znalački" je ustvrdio da se zemlja trese tamo gdje se tresu ljudi, spominjući suze brojnih Srba koje su Hrvati "protjerali" 1995. Podsjetio je da je vulkan Etna bio najaktivniji baš kada je ondje divljala mafija, a da se zemlja često trese i u Turskoj zato što je Erdogan napustio Atatürkovu politiku sekularizma. Srđa Trifković u kontekstu potresa u Petrinji govori o "kontinuitetu hrvatske srbofobije koja je imanentna hrvatskom političkom biću". Dodaje kako su "demonizirani Srbi integralni dio hrvatskog identiteta", a bez te mržnje Hrvati ne bi ni postojali jer nemaju ništa drugo da ih drži na okupu kao narod. Uostalom, Hrvati su "pod Ljudevitom Gajem" preuzeli srpski jezik, oni otimaju i nasljeđe "srpske kulture" u Dubrovniku te "svojataju" Nikolu Teslu i Ivu Andrića. Parafrazira Jovana Dučića i kaže kako Hrvati za razliku od junačkih naroda svoju snagu temelje na tome što se ničega ne stide. Trifković kaže da je vrlo pogrešno razdvajati ustaško nasljeđe u hrvatskoj tradiciji od suvremene Hrvatske. Navodnu šovinističku mržnju prema Srbima koja je eskalirala nakon potresa ovaj doktor povijesti tumači "kolektivnom psihopatologijom hrvatskog političkog bića". Krvavi srpski paravojni vođa iz 1991. Dragan Bokan će između ostalog reći da su "Hrvati od 1914. do danas pobili više od milijuna Srba", dodajući kako u pitanju nije bilo samo klanje nego čak "57 različitih tehnika ubijanja Srba". Objašnjavajući šovinističku ćud Hrvata, Dragoslav Bokan kaže kako zamjenici gradonačelnika Gline Branki Bakšić Mitić ne daju čak ni auto da obiđe srpska sela. Dok Bokan ovo govori, za to vrijeme TV Happy prikazuje katoličke časne sestre u središtu Petrinje kao ilustraciju.

Odgovor na pitanje otkuda ovaj nevjerojatni medijski povratak u 1991., dala je neoprezna voditeljica emisije Jovana Jeremić rekavši kako je predsjednik Aleksandar Vučić dao veliki novac Hrvatskoj, a zauzvrat se nije čula ni riječ zahvale. Dodala je kako nezahvalni Hrvati posljedice ovog potresa uspoređuju s “nekakvom velikosrpskom akcijom” (agresijom) u Hrvatskoj. TV Happy je jedan od najpoltronskijih medija u Srbiji kada je riječ o režimu Aleksandra Vučića, koji ondje često gostuje. Poznato je da Milomir Marić svog prijatelja Vučića u programu familijarno oslovljava s “ti”. Nije isključeno da je srbijanski predsjednik, poznat po svojoj bolesnoj taštini, ovaj šovinistički napad osobno naručio kako bi ispalio još jednu otrovnu strelicu na Hrvate, ovaj puta zbog nedostatka poniznosti prema Beogradu.