Još prije dvadesetak godina, na samom početku književne karijere, Zoran Ferić velikim se slovima upisao u povijest hrvatske kratke priče. U novom romanu "Putujuće kazalište" perom vještog pripovjedača ispisao je povijest vlastite obitelji i time potvrdio status jednog od najvažnijih i najčitanijih suvremenih hrvatskih književnika. Sve je počelo pronalaženjem ove jedine sačuvane fotografije piščeve bake i djeda u operacijskoj sali. Znao je da će joj se jednom vratiti i upravo to je učinio - zahvaljujući njoj počeo je ispisivati obiteljsku sagu, u kojoj je kroz prošlost autorove obitelji ispričana i povijest dvadesetog stoljeća u Hrvatskoj i Europi.

A tu obitelj nisu obilježili samo ratovi, nacionalna i ideološka mržnja nego i nekoliko potresnih ljubavnih priča od kojih svaka, neovisno o vremenu u kojemu se odvija, nosi vlastitu tragičnost i ljepotu. Ferićev roman obuhvaća sva tri rata koji su se u tom čudnom i krvavom stoljeću vodili na našim prostorima, ali i mnoge druge prijelomne događaje koji su presudno utjecali na život njegovih junaka.

- U prvom dijelu, kada se govori o mojim djedovima i bakama, trebalo je puno toga rekonstruirati iz obiteljskih priča. To je imalo težinu za mene kao pisca; da se svega prisjetim, i još više da odlučim što ću odbaciti, a što staviti unutra. To mi je bio najveći problem - otkrio je Zoran Ferić u razgovoru za Vijesti iz kulture na HTV-u.

Treći dio romana odnosi se na neposredan autorov život, odnosno život njegovih roditelja, i tu pisac postaje surov, iskren, prepoznatljiv, odličan.

- Taj dio mi je bio težak jer me je udarao na emocije: gledanje tih starih slika, tih mrtvih ljudi... Itekako je boljelo pisati taj dio romana, ali siguran sam da je tako trebalo biti - priznaje Ferić.

"Nemoguće je zapamtiti vrijeme. Pamtimo samo trenutke", zapisuje autor na posljednjoj stranici romana sugerirajući nam da su život tek dojmljive epizode koje brišu brojne godine prije i poslije.

- To je sito svijesti i podsvijesti. Mene, naravno, privlače takve priče, i kao pisca i kao čitatelja, a privlače me i kao životne situacije, odnosno kao građa za romane i priče. Vjerojatno ti ironični dijelovi su me privukli, ali privukla me je i tragedija nekih likova - ističe Ferić.

Upravo od tih i takvih likova i plutajućih sjećanja, što posrednih što proživljenih, Zoran Ferić oblikovao je sjajnu intimnu obiteljsku priču, impozantan roman iznimnog pripovjedača. T.K.